The Escape

6. Početak noćne more

-Ne! Neee! Ostavi me na miru! Iš!-, govorila je Vana u snu. Sanjala je kako ju crna udovica grize po rukama i ispušta otrov po njoj, a u nekoj sjeni se poremećeno hihotao onaj čudni recepcionar, dok ga je ona molila za pomoć. Njemu su oči postale potpune bijele, a zubi su mu se izoštrili. Napravio je neki zvuk i pauk je došao k njemu i popeo mu se u džep.

Vana je i dalje vrištala i molila za pomoć, a onda...

Onda se probudila.

Oblivena znojem, gledala je tamu oko sebe i uvjeravala se da je sve u redu. Na susjednom krevetu je ležala Sara, samo što ju se ovoga puta nije moglo čuti.

Zaspala je k'o klada, pomisli Vana i nasmije se.

Brzi pogled na sat... 23:45.

Opa, i nisam dugo spavala s obzirom da smo otišle u krevet oko 10, pomisli ona sjedeći na krevetu.

Vana se odluči vratiti snovima. Sanjati kako će sutra biti sunčan dan, kako će naći neki bolji hotel, i udaljiti se od ovog mjesta.

Malo po malo, tonula je u san...

Ali iznenada začuje glasove. Glasove koji su dolazili s hodnika, i odjekivali duboko u utrobu hotela.

Vana se pokrije plahtom u nadi da će glasovi prestati. Pomislila je da ludi od ovog mjesta...

Ali glasovi su se nastavili.

Nisu to bile neke jasne riječi, već tihi šapat. Šapat koji nije bio umirujuć, već pomalo jeziv.

Iako djevojka nije razumjela značenje tih riječi, svaki šapat joj je ledio krv u žilama. Odjednom ju obuzme strah. Strah od ovog hotela. Strah od ove sobe. Strah od onog recepcionara. Eh, da, pogotovo njega. Da može, sada bi iskočila van kroz prozor, ali vani je bila jaka tuča, u kombinaciji s grmljavinom i kišom.

Ustane se i, kada joj se vid priviknuo na mrak, krenula je do vrata u hodnik. Slijedila je šapat iako nije poznavala taj dio hotela. Činilo joj se da je zalutala, ali kada je snažan udar groma osvijetlio hodnik, ugleda natpis „Zapadno krilo".

Je li to onaj dio u koji nam onaj čudak brani ići, pomisli.

Vana je shvatila da šapat postaje sve glasniji i bliži. Ugledala je da iz neke sobice dopire svijetlo. Vrata su bila pritvorena.

Odlučila je riskirati, pa se približi vratima i načuli uši. Ugledala je recepcionara kako stoji ispred nekog kamina. Izgledao je kao da je u transu, i imao je neku čudnu crvenu halju na sebi. Vana se upitala što li to on radi, ali onda je začula njegove riječi...

-Da gospodaru, uskoro će sve biti gotovo. Dobit ćeš još snage, jer su ovo dvije mlade duše. Ja sam se za sve pobrinuo, čak sam natjerao crnu udovicu koju si mi dao da ugrize jednu od njih. Nije obična crna udovica, znam. Da je, već bi cura bila mrtva, ali to nije ono što želimo. Samo će ju baciti u trans, a nakon toga, možeš joj ući u dušu, jer ju je ugriz pauka oslabio... Daj mi još jednu crnu udovicu, da pridobijemo i njezinu prijateljicu. Samo pazimo s njom, ona je dosta lukava, čuo sam kako razmišlja...

Iz kamina je tada izašao pauk i uskočio recepcionaru u ruku.

Vana nije mogla vjerovati. Skoro je vrisnula, ali se suzdržala. Znala je da nešto nije u redu, no nije vjerovala Sari kad joj rekla da ju je u kupaonici ugrizao taj pauk. I sad joj je bilo krivo...

-Gospodaru, moram ići, ponoć je... Sutra, u isto vrijeme...-, reče recepcionar no Vana nije mogla čuti dalje jer je bila u panici za svoj i Sarin život.

Odjednom se spotakne i padne. Napravila je mali tresak, ali dovoljnan da probudi recepcionara iz transa...