Neke od priča koje su izašle u zbirkama IK Prof&Graf, a koje nisu bile na Wattpadu dostupne čitaocima. Kako ne kupuju svi zbirke možete ih i ovde pročitati. Priče su moje, izvorne, nisu prošle lekturu kao u izdanim knjigama, tako da ne zamerite.
Sv...
Priča je pobedila na natječaju za kratku horor priču. Veoma sam ponosna na nju.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Wow, pa ovdje je zbilja predivno. – Tara zatvori vrata automobila pa se okrene cijeli krug oko sebe dok je David već kod prtljažnika i vadi njihove stvari.
– Prednost toga što imam novog očuha, koji mi se želi dodvoriti i uvući u dupe na sve moguće načine, jest ta što mi je jednom prilikom ponudio da povedem ekipu u brvnaru ne bi li mi dokazao da mi potpuno vjeruje.
– Pa ima zbilja petlju kada tebi vjeruje jer znamo svi kakav si kada popiješ, napraviš štetu gdje god padneš.
– Morat ću biti taman dovoljno nacvrcan da ne skršim ovu lijepu brvnaru da možemo opet doći.
– Potrudi se nesrećo. Bilo bi zbilja jadno da ovdje dođemo samo jednom. Predivno je i ja bih se željela opet vratiti.
– Hajde da vidiš kako je unutra, vjeruj mi, lik ju je sredio pravo, onako bogataški! – Tara krene prva, David iz džepa izvuče ključeve pa kada otvori vrata, zapljusne ih ustajali zrak, ali i ljepota unutrašnjosti.
– Pas mu mater, predivno je! – Tara se stane okretati po prostoriji raširenih ruku, a zatim otvori sve prozore širom da uđe čist zrak. Zvuk mobitela odjekne kroz praznu prostoriju. – Isuse, pa promijeni taj zvuk, tako mobitel zvoni samo starcima. – zaokrene očima dok se David javlja. Bilo je i očekivano da ovdje nema signala, pa iziđe vičući halo, halo. Tara se prošeće po prostranoj prostoriji u kojoj su kuhinja, blagovaonica i dnevna soba, a na kraju je, ispod stuba za potkrovlje, mala kupaonica. Lijepo je. Sve je uređeno sa stilom, sve je od debla, pa i namještaj. Davidov novi očuh veliki je lovaš, nije ni čudo da ima ovakvo mjesto za odmor tu u šumi oko Fužina. Nisu točno ni znali gdje idu dok ih navigacija nije odvela do željenog mjesta. Udaljeno je od naselja i prilično zavučeno, ali to je i normalno za ljude s dosta novca koji žele odmor i privatnost.
Istina, spomenuo je Davidu kolibu, to jest brvnaru u šumi i rekao da može ondje odvesti prijatelje kada god bude htio. Kako su on i Katja, Davidova majka, otišli provesti vikend na moru, David se dočepao ključeva i poveo društvo na odmor u Gorski kotar. Ova dva, tri dana svatko će se na svojoj strani odmoriti, a David je planirao da im ovo svima bude odmor za pamćenje. Pripremio je gomilu hrane, pića, ali i plan za šetnju i istraživanje šume. Trebalo bi biti ludo i urnebesno zabavno.
– Kažu malo će kasniti! – David uđe u kolibu i prepadne Taru koja je negdje u svojim mislima.
– Srce mi je stalo, kretenu!
– Čega se plašiš, mene? Nisam znao da djelujem zastrašujuće na tebe mala. – krene prema njoj planirajući je poljubiti, ali ona se izmakne sa smiješkom i krene se skrivati iza stvari mameći ga. – Shvaćaš li da smo sami ovdje i da te nitko neće čuti da zapomažeš kada te dohvatim? Ne izazivaj me lutko!
