Neke od priča koje su izašle u zbirkama IK Prof&Graf, a koje nisu bile na Wattpadu dostupne čitaocima. Kako ne kupuju svi zbirke možete ih i ovde pročitati. Priče su moje, izvorne, nisu prošle lekturu kao u izdanim knjigama, tako da ne zamerite.
Sv...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
VALENTINA
Još jedno prohladno jutro je došlo, štipalo za obraze sve koji su ušli u slastičarnu tražeći malo topline u vrelim napitcima koji teku iz naših aparata, i mrvicu slatkog u toplim kroasanima da u krv ubace malo šećera da ih dodatno zagrije. I ove godine Veljača je pokazala zube u punom sjaju, obećavajući nam hladno i snježno Valentinovo. Još je sedam dana do tog famoznog dana ljubavi ili zaljubljenih, a naše porudžbine za slatke delicije se svaki dan uvećavaju. Očito su ove godine zaljubljeni svojim partnerima odlučili pokazati koliko im je slatka ljubav koju prema njima osjećaju. Pa su narudžbe veoma bogate i uključuju većinom sav naš asortiman koji smo za ovu godinu sastavili sa posebnom pažnjom i obogatili više nego obično. Nakon što nas je sve pokosio virus zbog kojeg smo se svi nekako morali razdvojiti, odlučili smo da ove godine kroz naše proizvode spojimo i nespojiva srca. Pa je tako svaki topli napitak dobio novo ruho; za Valentinovo bit će ukrašeni kako spada, u novim šalicama koje će ujedno biti poklon svakome tko je naručio. Torte i kolači do najsitnijih detalja bit će u znaku ljubavi, a naša se dizajnerka Tijana pobrinula da nas sve obori s nogu svojim umijećem. Ideje jesu bile moje, bez lažne skromnosti naravno, ali bez mog savršenog tima ne bih to mogla izvesti sama. Vjerujem da ćemo ovo Valentinovo uljepšati svima koji su se odlučili uključiti nas u proslavu svog dana ljubavi.
Pa, na neki način i ja ću slaviti skupa sa svima njima, iako ja nemam kome da poklonim ništa od ovoga što u svojoj slastičarni proizvodim. Tužno, ali veoma istinito, već duže vrijeme. Biti beznadežno zaljubljena je što bi rekli moj separe. Uvijek izaberem pogrešne, nedostižne, izmišljene i tako sam uvijek ja ona koja voli, pati, preboli, a da druga strana to obično i ne zna. Nije ni sada ništa bolje stanje, a neće ni biti shvatim kada se zvonce na vratima oglasi i moja tiha patnja uđe unutra otresajući snijeg sa kaputa. Kosa mu je puna pahulja i još je ljepša tako, još više bih voljela provući svoje prste kroz nju i igrati se s njenim pramenovima dok... K vragu opet maštarim o njemu, opet nisam normalna. Prebijem samu sebe po stoti put u mislima, pa se okrenem na drugu stranu.
– Tina evo ga opet. Došao ti je imaginarni ljubavnik. – Klara me gurne laktom.
– Prestani luda ženo. Nije on imaginaran, on je vrlo stvaran i nikako nije moj ljubavnik, nemam ja te sreće.
– Ja vidim osmijeh na njegovu licu kada te spazio, a ti sad reci što god hoćeš.
– Ne lupaj. Ti ga usluži, ja ne mogu. Previše je lijep trenutno i sva ću se izgubiti pa ću ispasti glupa.
– Zbilja nisi normalna. Trebaš mu prići. Vidiš da više nema gospođice Dignut nos s njim. Već nekoliko puta je došao sam, bez nje. Vjerojatno je dobila nogu kada je shvatio da nije za njega i da zapravo želi s tobom piti kavu i jesti kroasane u pauzi.
– Zašto ti ne pišeš neke ljubiće gospojice, umjesto trilera? Imaš dobru maštu. – Ona slegne ramenima, cimnem joj glavom da ga ode poslužiti, pa nastavim sjeckati čokoladu na sitne kocke samo da ga ne vidim. Ali, džaba čujem ga.
