Pogrešan brak.

26

Otvorila sam vrata tatinog kućnog ureda. Sjedio je za svojim stolom od mahagonija i čitao knjigu.

"Tata."

"Ne brini, Luna." kaže mi umiljato dok okreće stranicu knjige.
"Kristian i Trey će se pobrinuti za njega. Opusti se, dušo."

Kao da je znao šta hoću da ga pitam.

"Zašto ste stavili cijenu na njegovu glavu?" rekla sam prije nego što sam sjela na fotelju koja je stajala ispred stola od mahagonija.

Široko se nasmiješio.
"Da se dozove pameti." Nakon što je to rekao, pogledao me.

"Jesi li već popila vitamine?"

Kimnula sam i pomilovala trbuh. Uzdahnula sam prije nego što sam progovorila.
"Još uvijek ga volim, tata. Rekao je da će učiniti sve da me vrati."

"Ali povrijedio te je. Još uvijek ga želiš natrag?"

"Želim ga natrag, tata. Ali neću mu se vratiti tako lako. On mora patiti. Ako ponovno želimo biti zajedno, moramo biti sigurni da će naša veza biti stabilnija." Tužno sam pogledala tatu.

"Misliš li da ću ispasti budala ako mu se vratim?"

Tata je na trenutak šutio i skrenuo pogled.Ustao je i polako mi prišao.
Stao je iza mene, osjetila sam kako mi stavlja dlan na glavu i miluje me po kosi. "Ako ćeš tako biti sretna.
Jer čak i da mislim da je glupo to što ćeš mu se vratiti, ne mogu ništa učiniti, zar ne?
Ko sam ja te spriječim da budeš sretna?"

Zagrizla sam donju usnicu i kimnula. Pogledali smo prema vratima kad se začulo kucanje. Nekoliko trenutaka kasnije otvorilo se i ušla je Aurora.

"Uhm, Nikolas je ovdje."

"On je što?" Pitala sam.

"Čeka te, Luna. Želi razgovarati s tobom."

Kimnula sam i ustala.
Izašala sam iz tatinog kućnog ureda i sišla u dnevnu sobu. Nikolas je odmah ustao kad me ugledao dolje.

"Razgovarajmo na terasi "

Slijedio me dok sam prolazila kroz dvostruka vrata kako bih stigla do velike prostrane terase.
Mog omiljenog mjesta.
I ljeti i zima tu je bilo kao u bajci.
Ljeti zelenilo je pravilo hladovniu a cvrkut ptica bi upotpunio taj predivni prizor.
Zimi pahulje snijega su bajkovite dok prekrivaju veliku popločanu terasu..

Hadan zrak odmah mi je zagolivcao kožu. Sjela sam na stolicu za stolićem, a on na stolicu ispred mene.

"Trebaš nešto?" Pitam ga nespretno.

"Tebe." rekao je ozbiljno gledajući ravno u mene.

"Nik, razgovarali smo o ovome."

Malo se nasmijao.
"Samo se šalim. Došao sam ovamo da vidiš da sam dobro i da ti se zahvalim što se brineš za mene."

"Drago mi je da si sada dobro." Nježno sam se nasmiješila.

"I da, našao sam novu ljubav."

Šokirano sam ga pogledala.

"Jesi? Ko je ona?"

" Bila je moja medicinska sestra tamo"

"Želim čuti cijelu priču."

"Poljubila me dok sam spavao."

Namrštila sam se na ono što je rekao. "Kako si znao? Zar nisi spavao?"

"Pravio sam se da spavam.
Bio sam njezin prvi poljubac.
Rekla mi je da se zanima za mene." Mogla sam osjetiti čežnju u njegovu glasu.

"Sviđa li ti se?"