Pogrešan brak.

23

Gledala sam kroz prozor svoje sobe kad su se vrata polako otvorila.
I u pukotini između štoka i vrata se pojavilo tatino zabrinuto lice.

Vratila sam se u očevu kuću.
Sa Dylanom nemam više ništa osim zajedničkog djeteta.

" Skuhao sam doručak. Hajde jedi." Reće dok polako spušta pladanj sa hranom na krevet pored mene.

"Hvala, tata." Ustala sam i naslonila se na uzglavlje svog kreveta.
Premjestio je pladanj na krilo.

Nagnuo se nad mene i obrisao mi suzu s obraza.
"Volio bih da mogu ukloniti bol i teret koji sada osjećaš, dušo."

"Tata, zašto se ovo moralo desiti ?Osjećam se nepotrebno?" Kažem kroz jecaj.

Pomilovao me po kosi i nasmiješio se da me utješi.

"Nemoj to misliti, kćeri. Da nisi vrijedna ljubavi, tvoja majka ne bi žrtvovala svoj život samo da te rodi. Ja sam bio kreten jer se nisam ponašao prema tebi onako kako je ona htjela. Žalim zbog dana kada sam te maltretirao.
Siguran sam da će se i Dylan probuditi pred istinom. Sada jedi svoju hranu. Možda je moj unuk gladan."

Rekla sam tati za trudnoću onda kad me je Aurorae dovezla njegovoj kući.
Nije se iznenadio ali bilo mu je drago što će postati deda.

Pogledala sam ga i vidjela ljubav i brigu u njegovim očima.
"Tata, volim te."

Prišao mi je i poljubio me učelo.
"I ja tebe volim, drago moje.
Ti si moj najdragocjeniji dragulj."

Nakon dugog razgovora sa tatom i nakon pojedenog  obroka, tata je otišao.
Ja sam se vratila u krevet, u nadi da ću opet zaspati, ali u misli mi se uvukao Dylan. Željela sam ga vidjeti, al odagnala sam tu želju jer on mora da razmisli o svim svojim odlukama.
Kad tad će doći, i moliti me da mu oprostim.

Iz misli ne trgnu kucanje na vrata. Otvorila su se i ušla je Aurora.
Čelo mi se naboralo kad sam ugledala njezin izraz lica.

"Što je, Aurora ?"

" Životinja nam je ušla u kuću." Podsmjehnula se.

"Životinja?"

"Da. Tvoj dragocjeni muž", rekla je kolutajući očima.

Oči su mi se raširile.
Nisam znala kako da se ponašam sad kad je on ovdje.
Pogledala sam tatu koji se pojavio iza Aurore.
"Ne izlazi iz sobe. Prvo moram razgovarati s njim."

Kimnula sam. Osjetila sam kako mi srce ubrzano kuca, skakutala sam u mjestu.
Od silne nervoze sam osjetila da moram povratiti.
Brzo sam maknula plahtu sa krila i otrčala u kupaonicu. Kleknula sam ispred WC školjke i izbacila sve ono što sam maloprije pojela..
Dodirnem trbuh i uz sav napor se nasmijem.
Lagano sam ustala i obukla ružičasti svileni ogrtač, a zatim izašla iz svoje sobe da donesem vode iz kuhinje.
U trenu sam potpuno zaboravila na Dylana dok nisam čula glasove.

"Izlazi iz moje kuće, Dylane. Moja te kći trenutno ne želi vidjeti", čula sam tatu kako ljutito govori iz dnevne sobe.
Pogledala sam niz stepenice i ugledala Dylana. Vidjeti ga poslije svega je tako čudno.
Izgledao je vrlo umoran. Nenaspavan..i u istoj je odjeći u kakvoj bio i onaj dan kad sam otišla.

Sada ćeš tek vidjeti šta je bol.

Aurora je sa sklopljenim rukama sjedila na sofi. Oštro je gledala Dylana.

"Tata, moram razgovarati s njom. Moram je vidjeti!"

"Ne zovi me tata .
Više na to pravo nemaš.
Samo povrijeđuješ moju kćer. Odlazi."

Moj tata je upravu.

"Ona je moja žena!" Povikao je.

"Jesam li, Dylan?" Svi su podigli pogled prema meni.