7

1.6K 60 10
                                    

LUNA.

Probudila me jaka glavobolja.
Sinoć sam popila sam dvije flaše.
Htjela sam ustati, ali nečija ruka je bila omotana oko mene.
Pogledala sam ,Daylan.
Spavao je dubokim snom tu pored mene.
Nisam mogla da vjerujem sopstvenim očima.
Zašto nije na sofi.
I šta se sinoć desilo ?
Sjećam se da sam zaspala dok sam bila sa Nikolasom, ali od kud sad ovdje u krevetu i to pored Dylana.

Krenem polako da mu dižem ruku kako bih ustala, no ne uspijevam.

"Još je rano." Reće sneno, pa  se još više stisnu uz mene.
Bože, je li ja sanjam ?
Ako sanjam, molim te ne budi me.
Naježila sam se kada sam osjetila vrelinu njegovog daha na svom vratu.

I glavobolja kao da je iznenada nestala.

"Dylan?" Budim ga jer je skoro podne, a ja nisam navikla spavati dugo.

"Sranje!" opsovao je. Naglo je ustao. Nije me pogledao. Zbunjeno je otvorio balkonska vrata i izašao van.

Sjela sam i naslonila se na uzglavlje uz smiješak, gledajući u vrata kroz koja je  izašao. Pogledala sam oko sebe i vidjela lavor s vodom i ručnikom koji je stajao na stoliću..
Primijetila sam i čašu s vodom, a pored nje lijekove. Činilo se da se sinoć pobrinuo za mene. Osjetila sam radost u srcu dok sam zamišljala kako se Dylan brine za mene. Šteta što se ničega ne sjećam..
Ali ako sam bila pijana zašto su mu trebali lijekovi ?

Uzdahnem zadovoljno i ustanem te shvatim da sam u istoj odjeći koju sam sinoć nosila. Odem da se presvučem i kada završim, pridružim se Dylanu koji je palio cigaretu.

" Nisam znala da pušiš." Gledam ga iznenađeno.

Ispuhnuo je dim, a ja sam odmah pokrila nos da ga ne udahnem, bojala sam se da ne dobijem i napad astme tu pred njim.

"Nemoj se zanositi. Ti si moja žena samo zbog... Ne miješaj se."

I opet se vratio se na staro..

"Hvala ti što si brinuo za mene i ako se ne sjećam šta se desilo"

Ugasio je cigaretu i stao ispred mene  "Doručkovat ćemo dolje. Teta Viola će nas provesti po cijeloj vili."

Bila sam iznenađena jer sam mislila da ćemo ovdje biti samo jedan dan. Tako je bilo dogovoreno. Osjetim radost jer ću opet biti sa Dyalnom u sobi.

" Još ne idemo kući?"

"Želiš li?" Upita hladno.

"Ja ne želim, ali možda ti imaš sastanke..."

"Sve otkazujem. Želim se malo opustiti. Ovo mjesto je sjajno." rekao je dok je gledao uokolo.

Je li otkazuje zbog mene ?
I on želi sa mnom ostati ovdje.

"U redu", jednostavno kažem prije nego krenem.
Odmah odem u kupaonicu, istuširam se u našminkam.
Nadala sam se da će od sada sve biti drugačije i da ću sada stvarno biti njegova žena.

Završim sam s kupanjem, ali kada izađem iz kade shvatim da sam zaboravila odjeću u sobi.
Umotam se u ručnik i izađem po stvari.

Zastanem kada vidim  Dylana kako sjedi sa strane našeg kreveta. Bio je jako dobro odjeven.
Crne hlače, crna Polo majica, kosa razbrušena, i brada sasvim dovoljno duga da  izgleda kao sa naslovne strane nekog stranog časopisa.
A o očima da i ne govorim..

"Želim da se presvučem, možeš li izaći."  Kažem mirno.

Kut usana mu se podigao.
"Nakon što sam se sinoć pobrinuo za tebe, imaš pravo da me zadirkuješ sada?"

"Ja..nisam mislila, samo nisam navikla."

Ustao je i prišao mi. Ustuknula sam kada je ruke spustio na moj struk. Lica su nam bila tako blizu, a  na usnama mu je bio razigran osmijeh.

Pogrešan brak.Where stories live. Discover now