Pogrešan brak.

14

"Tata, zar se nismo dogovorili da ćeš živjeti s nama dok se skroz ne oporaviš?" Plakala sam.

Moj otac je odlučio otići, a tek smo se pomirili. Željala sam nadoknaditi propušteno. Željela sam da živi s nama.

Uprkos tome što smo se i Dylan i ja trudili oko njega, i svaki put ga nekako odgovorili od odlaska, ovaj put to nije uspjelo.
Odlučio je li da se vrati svojoj kući.
Kako nisam ništa mogla napraviti povodom toga, morala sam ga pustiti da ide ali pod uslovima da ga često obilazim.

Pozdravila sam se sa svojim ocem i ispratila ga do ulaznih vrata.

"Nemoj da brineš za mene, pored sebe imaš čovjeka koji te voli, ja ne želim da vam smetam."

Klimnem glavom kroz suze.

" Dobro tata, samo se čuvaj."

Nakon što je otišao odmah javim Dylanu, nije se obradovao, ali vjerovatno je sve tako moralo biti...jer ne desi se uvijek onako kako planiramo

Nisam ni osjetila koliko vremena sam buljila u Auroru.
Kao da sam sanjala.
Srce mi je jako lupalo.

"Aurora..." napokon progovorim.

"Glavom i bradom." rekla je sa smiješeći se, gurnuvši vrata kako bi mogla ući unutra. Bez mog odobrenja.
Pregledala je cijelu kuću, a zatim pogledala mene.

"Gdje je Dylan?"

"On je u uredu."

Pažljivo me gledala, a i ja nju.

"Dobro. Želim razgovarati s tobom, Luna.
Htjela sam sa vam oboma, ali pošto nema Dylana..

Trgnula sam se  na ono što je rekla jer joj je glas bio ozbiljan.
Jesam li se ovoga bojala ?

Sjela je na sofu i skinula svoju jaknu na tufne.

"Tako je vruće na Filipinima."
Iznenađeno sam je pogledala.
Zar je bila na Filipinima?
Tako daleko, sve ovo vrijeme ?
Zašto mi je onda lagala da znam gdje je mogu naći ako mi šta bude trebalo ?

Posložia sam ruže koje mi je Dylan poslao u vazu, a Aurora je pratila svaki moj pokret.

"Baš je brižan , zar ne?"

"Da." rekla sam ozbiljno.

Ako ti je bio dobar zašto si ga ostavila?

Pitala je moja savjest.

"Sretna sam zbog tebe. Sada vidim da sam donijela pravu odluku."

"Što si rekla?" Pogledala sam je s gađenjem. Kad bi samo znala kroz kakvu sam patnju prošla.

"Kako to možeš reći, Aurora?! Izdala si me! Izdala si njega. Smjestila si nam!" rekala sam ljutito.

"Ako se uopće nisi htjela udati za Dylana, onda si jednostavno trebala pobjeći prije vjenčanja.
Voljela bih da me nisi dovela u ovu situaciju! Ja sam tvoja sestra, pobogu. "

" Zar nisi sad sretna?"

"Prije nego što su stvari krenule nabolje, pretrpila sam toliko poteškoća sa njegove strane.
Pretrpila sam toliko toga, misleći da će me jednog dana zavoljeti, a onda je rekao da je aa mnom zbog nasljedstva i da se ne nadam! Plakala sam svaku noć!
Svaku noć je dovodio drugu ženu i jebao je i nije ga bilo briga čujem li ga!
Čuješ li me Aurora? Nije ga bilo briga za mene! " Vikala sam, ali nisam plakala.

Aurora je izgledala zapanjeno nakon što je čula šta sam joj rekla.

" Ali Dylan nije takav, on je sladak, brižan i džentlmen."