15

1.3K 57 4
                                    

Kako su prolazili dani, sve više sam se navikavala da je Aurora tu.
Iako nam nije smetala, Dylanu se iz nekog razloga nije sviđalo što je ona tu.
Ali kako god ona je moja rođena sestra i nisam mogla da je tek tako udaljim iz svog života i Dylan to razumije, samo da nije u njegovoj blizini.

" Hoce li se Dylan naljutiti ako bi saznao da si sada sa mnom?" rekla je Aurora dok je ispijala cappuccino.

Pozvala sam je da prošetamo jer mi je jako nedostajala.

Usput, željela sam da saznam  da  mi dokaže da više ne voli Dylana.

"Ono što ne zna neće ga povrijediti" kažem i iznenadim se kad vidim njegovo ime na displeju telefona.

"Halo." rekla sam tiho.

"Hej, gdje si?"

Nisam mu mogla lagati, jer ako bi saznao to bi narušilo naš odnos.
To nisam smjela dozvoliti.

"Hm, u trgovačkom sam centru."

"Ko je s tobom?" Pogledala sam u Auroru koja je također gledala u mene i slušala kako Dylan i ja razgovaramo.

"Uhm."

"Da se nisi usudila lagati mi", rekao je prijeteći.
Uzdahnula sam, poražena.

"Sa Aurorom sam "

" U redu. Zabavite se i čuvaj se."  rekao je sarkastično prije nego što je poklopio slušalicu.

Zvučao je ljutito..Rekao mi je da smanjim izlazaske s njom, ali ja se ne mogu držati podalje od nje. Sestra mi je
Iako je bila luda, nikad je se ne bih odrekla.

"Ljut je, pretpostavljam." Aurora je uzdahnula.

Pročistila sam grlo i slatko se nasmiješila

"Ne obaziri se na njega. Hajde, idemo u kupovinu."

"Ali Luna...ne želim da se svađate zbog mene "

Nasmiješila sam joj se i bez govora odvukla je u Zaru.
Dylan je na trenutak nestao iz mojih misli.
Ova lakoća osjećaja koji sam i prije osjećala. Bilo je kao da Aurora i ja nikada nismo imali problema.

Kući sam stigla kasno navečer.
Ugasila sam auto kad sam parkirala  ispred naše kuće.

Dylanov auto je već bio ispred sto znaći da je unutra.

Izađem iz auta i uzmem namirnice.
Progutam i uđem unutra. Pažljivo otvorim vrata u slučaju da već spava.

"Dylan?" Bila sam tiha.
Spustila sam papirnate vrećice na sofu i otišla u kuhinju.

"Dobro je da si kod kuće. Idemo jesti", rekao je hladno dok je stavljao tanjir na stol.

Nije me ni pogledao.
Sjeo je na svoju stolicu.

"Ovaj.. Aurora i ja smo jele vani."

Pogledao me na trenutak. Njegov izraz lica bio je prazan.

"U redu."

Ugrizla sam se za donju usnu. O ne.
Samo da se ne vratimo na staro.

Htjela sam mu pomoći pospremiti suđe, nakon što je jeo ali je odbio.
Poželim mu laku noć i odem u našu sobu, obučem se za krevet.
Nakon nekoliko minuta prevrtanja po krevetu, jer nisam mogla zaspati, spustim se u prizemlje i ugledam Dylana dok gleda košarkašku utakmicu u dnevnoj sobi držeći bocu piva.

"Dylan."

"Idi spavati. Sigurno si umorna si od druženja sa Aurorom."  rekao je hladno.

Krenem da sjednem pored njega i oborim bocu sa stola.

Pogrešan brak.Where stories live. Discover now