10. poglavlje

108 16 3
                                    

Pogledala je na sat, pa je skočila. Kako se mogla uspavati na današnji dan?! Mora se što pre srediti i videti s Anom hoće li biti venčanja.

Setila se šta joj je Ivan rekao prethodne noći. Možda je u pravu, možda se ona zaista bezbedno osećala u Aninoj senci?

Oprezno je otvorila vrata kupatila, za slučaj da je Ivan unutra. Nije ga bilo.

Možda je ogladneo i sišao na doručak? Za trenutak je pomislila da je otišao, ali je tu pomisao odmah odbacila. Pogledom je preletela preko pisaćeg stola, gde je stajao njegov laptop. Nije ga bilo, kao ni dokumenata koje je juče tamo odložio. Tup osećaj ispunio joj je srce.

Obukla je farmerke i majicu, pa je požurila u apartman za mladence. Eva je proteklu noć provela u kući svojih roditelja i tamo će se pripremiti za venčanje, što znači da bi trebalo da je Ana sama.

Otvorila joj je vrata, pa se vratila do velikog ogledala, zadovoljno pogledavši svoju haljinu u boji slonovače i elegantne cipele. Potom je odmerila sestru od glave do pete.

- Nameravaš da se presvučeš, zar ne? - upitala je.

- Naravno - odgovorila je.

Ponašala se kao da nije bilo protekle noći, u kojoj joj je iskidala živce.

- Nisam htela da obučem onu lepu haljinu, niti da se pobrinem za frizuru kad su šanse da se danas venčaš bile pola-pola. Tako mi se činilo kad sam te noćas ostavila samu.

Sela je na krevet.

- A, to! - odmahnula je rukom i ponovo se zagledala u svoj odraz u ogledalu. Izgledala je pomalo umorno i to je bilo sve. A Višnja je imala izražene podočnjake.

- To je rešeno.

- Doživela si nervni slom. Rekla si da ti je život okončan.- odgovorila je sluđeno.

- Žao mi je, draga, verovatno sam popila previše šampanjca. Ali bilo je juče nekoliko nezaboravnih trenutaka... Doduše, Ivan mi je uništio odelo. Baš si srećnica. Znam da si mislila da si s Sašom dobila glavni dobitak, ali u mojim očima Ivan je oduvek bio najbolji - namignula joj je.

Višnja je odmahnula glavom.

- Sve si pogrešno razumela. Mi smo samo kolege.
Ana se od srca nasmejala.

- Naravno! Zato mi je Ivan dao veliku pozajmicu bez kamate i svoj privatni broj mobilnog da se uvek mogu s njim posavetovati. Ako mu se ti ne sviđaš, onda je bacio oko na mene. Šta ako sam ti konkurencija?

Visnja je zinula u čudu.

- Ma šalim se! - Ana je podigla ruke. - Gde ti je smisao za humor, sestrice?

- Kad je to učinio? - upitala je glumeći smirenost. - Odneo je sve svoje stvari iz sobe, ne mogu da ga nađem. Noćas smo se... raspravljali.

Sigurno će se brzo vratiti. Pokucao je na moja vrata pre svitanja, naručio je bokal kafe i naterao me je da mu pričam o dugovima - pocrvenela je. - Nije to bio lep doživljaj. Onda je razradio plan za naredne tri godine i dao mi je pozajmicu bez kamate. Mislila sam da će od svega što zaradim tražiti deo, ali nije... Sviđaš mu se. -

Vrtelo joj se u glavi.

- Ali on se nije vratio u našu sobu.-

Ana je slegnula ramenima.

- Verovatno sedi negde gde može nesmetano raditi. Hteo je da obavi nekoliko važnih poziva i sigurno će se vratiti čim sve to sredi.-

- A možda je odlučio da ipak ode kući.-

Osetila je ubod u srce.

Rekla mu je da se vrati u Beograd, a on se pobrinuo za Anine dugove.
Za to je postojalo samo jedno objašnjenje...

Učinio je to zbog nje.

Setila se grubih reči koje mu je prethodne večeri sasula u lice i želudac joj se stisnuo. Ivan nije čovek koji rešava tuđe probleme. Sa svima je bio na odstojanju da mu niko ne bi plakao na ramenu.

A sad se poneo suprotno svojim ubeđenjima. Kako da to ona razume?

Kad mu je mobilni zazvonio treći put u roku od deset minuta, Ivan je nervozno provukao prste kroz kosu. Višnja ne popušta. Ponovo je odbio poziv zagledavši se preda se u auto-put, koji nije bio opterećen saobraćajem, ali sigurno će biti gužve na ulazu u Beograd, pogotovo zato što je subota.

Razgovor s Anom potrajao je duže nego što je očekivao, ali sad je sve sređeno: prebacio joj je onoliko novca koliko joj je potrebno da se venčanje održi bez problema, a on je odlučio da se vrati u Beograd, gde ga čeka posao. Smešni dogovor s Višnjom ovako će okončati. Oboje će nastaviti da žive kao do sad, ali Višnja će uvek osećati grižu savesti što se prevarila u njemu. Šta mu je ono rekla?

Samački život radoholičara.

Zar on zaista tako živi? Uznemirila ga je ta misao i počeo je da sumnja da je reč samo o tome da je to ona izgovorila. Iako mu je godinama bilo svejedno šta ljudi o njemu misle, začudo, bilo mu je veoma važno šta ona misli o njemu.

Sa svakim kilometrom kojim se udaljavao od nje, želudac mu se sve jače stezao.

Visnja se po ko zna koji put popela uza stepenice. Pretražila je celi hotel i počela je da gubi nadu.

Nije se još ni istuširala ni našminkala, a preostalo je samo sat vremena do početka obreda. Njena se majka verovatno već spremila naoštrena da čitavog dana gunđa. Gde god da je Ivan, razgovor s njim moraće da sačeka, jer uskoro počinje proslava. Možda će doći dok se ona bude tuširala...

A možda on ne namerava da se vrati? Prigovorila mu je da misli samo na sebe. Verovatno je samo jedan razlog njegovog odlaska odavde to što je njenu sestru spasao bankrota. I nije reč o tome da je time hteo da joj pokaže naklonost, već da joj dokaže da se prevarila u vezi sa  njim, da izađe kao moralni pobednik i da zauvek nestane iz njenog života.

Kad se spremila, otišla je u veliki šator u dvorištu hotela. Bila je među poslednjima koji su seli na svoja mesta, pa ju je majka prekorno pogledala i Višnja je ustala od stola u nameri da još jednom pokuša da pozove Ivana.

Morala je da ga nađe i da raščisti s njim. I baš kad je bila blizu izlaza, odjeknuli su taktovi svadbenog marša, pa je zastala kao ukopana ugledavši Anu i Evu kako polako prilaze improvizovanom oltaru. Pred njima je išla devojčica, koja je bacala latice ruža. Višnja je osećala poglede gostiju na svojim leđima, pa nije mogla učiniti ništa drugo nego da se vrati na svoje mesto.

Morala se pomiriti s činjenicom da je proslava počela i da Ivan neće doći.

Rastužila se. Pretpostavka da je njenoj sestri pomogao zato što mu je stalo do nje bila je sasvim pogrešna. Ali bar nije ostao da uživa u svom trijumfu. Neverovatna radost, koju je osetila kad joj je Ana ispričala o Ivanovoj velikodušnoj pomoći, potpuno je nestala. Uz to, moraće sama da preživi ovo venčanje.

Mi nemamo krajWhere stories live. Discover now