7. poglavlje

109 18 28
                                    

Gledao je kroz prozor dok je iz kupatila dopiralo šuštanje vode. Višnja je za svaki slučaj zaključala vrata za sobom.

Ispod prozora bio je razapet veliki beli šator koji je blistao na popodnevnom suncu. U dnu bašte video je jezerce i klupu na njegovoj obali. Verovatno je tamo hiljade parova poziralo za fotografije s venčanja.

Setio se vremena kad je i sam razmišljao o svadbi. Tada... kad su još postojale Marija i Grudvica.

Grudvica, tako je nazvao ono što je na ultrazvuku video kao tamnu mrlju. Marija se smejala tome. Bio je to nadimak dok ne izaberu pravo ime. Andrej ili Adrijana. Nikola ili Tamara... kad saznaju pol deteta, doneće odluku. Ali to se nije desilo.

Bol, koji je godinama potiskivao, iznenada se vratio kao da će mu razneti grudi, kao stara rana, koja je prokrvarila. Pokušao je da razmišlja o nečemu drugom. Dovoljno se bavio Marijom i prošlošću, prevazišao je to.
Možda je njegov život tekao isuviše ustaljenim putem, pa mu je potreban novi izazov, novi poslovni projekat? Za njega je posao, bez obzira na vrstu problema, uvek bio najbolje rešenje. Iz kupatila se još uvek čuo šum vode. Višnja će ostati tamo još čitavu večnost pre nego što izađe savršeno doterana. Uzeo je laptop i seo za pisaći sto.

Još jednom se pažljivo pogledala u ogledalu. Znala je da je previše vremena provela utrljavajući mirišljavi losion u telo. Ubeđivala je sebe da to radi da bi na Evinu porodicu ostavila dobar utisak i da to nema baš nikakve veze s tim što je Ivan s druge strane vrata. Ne, među njima nema baš ničeg sem posla.

A ipak je došao s njom ovog vikenda mada bi mu bilo lakše da je otkazao. Šta je očekivao? Ništa nije mogao dobiti, a došao je.

U glavi joj se javio glasić da ga je možda njena najava da napušta firmu uzdrmala. Možda mu je iznenada postalo jasno da mu je ona više od prijateljice? Možda će se ovog vikenda njih dvoje čak zbližiti?

Koliko god da je to želela, nije smela slušati taj glasić. Ako učini nešto nepromišljeno, možda će ispasti smešna. Zar fijasko s Sašom nije pokazao da pojma nema o muškarcima?

Kad je otvorila vrata, osetila je nešto nalik udarcu u želudac. Bilo je glupo što je njegovo prisustvo tako tumačila.

I dalje je na sebi imao farmerke i majicu, još se nije raspakovao. I što je još gore, sedeo je za laptopom okružen papirima i zagledan u ekran. Zar je makar i za trenutak pomislila da bi on mogao da se zainteresuje za nju? Među njima se ništa nije promenilo, oni su samo kolege. Sve je drugo umislila.
Verovatno joj je pratilac na ovom venčanju da bi posle mogli da se rastanu kao prijatelji.

Kad se Višnja pojavila na vratima kupatila, Ivan ju je nakratko pogledao. Miris losiona za telo pomešao se s parom iz kupatila opčinivši sva njegova čula. Izgledala je sasvim drugačije. Vlažna kosa padala joj je po ramenima, bledi obrazi su joj sad bili rumeni. Ogroman hotelski bademantil gotovo ju je progutao, a Ivan je pomislio ima li ona išta ispod toga na sebi.

Ne sme tako da razmišlja! Uz napor se ponovo zagledao u monitor, ali slova u mejlu bila su mu sasvim nečitka.

- Radiš? - upitala je s notom razočaranja u glasu. - Baš nikad ne praviš pauzu?

-Šta bih drugo? Da sedim i gledam u vrata kupatila? Samo sam odgovorio na nekoliko mejlova dok sam čekao.

- Ne moraš odmah da pobesnis - mirno je odgovorila prilazeći komodi. - Mogao si prvi otići u kupatilo.

Koštalo ga je napora da se uzdrži.

- Žao mi je - izvinio se. - Nisam navikao da delim sobu.

Višnja se osmehnula.

Mi nemamo krajOnde histórias criam vida. Descubra agora