6. poglavlje

116 20 19
                                    

Višnja se osvrtala po lobiju hotela u kojem će se održati venčanje. Bila je zbunjena što su izabrali ovaj romantični objekat. Velike vaze pune svežeg prolećnog cveća bile su u savršenom kontrastu prema zidovima obloženim tamnim drvetom, a udobne sofe i fotelje poređane su oko kamina. Izgleda da je Evina porodica konzervativnija nego što je očekivala i generacijama su živeli u ovom selu. Kad je pomislila na Anu i Evu, osetila je zavist.

- Vaše ime? - crnka na recepciji kucala je nešto po tastaturi.

- Barović - rekla je Višnja. - Zvanica sam na svadbi.

Ivan je prvo parkirao automobil, pa je ušao za njom. Oslonio se šakom na pult, a prste druge ruke provukao je kroz kosu. Usne je razvukao u čaroban osmeh, kojim je začarao ženski svet u Beogradu.Recepcionerka ga je gledala otvorenih usta.

- Gospodin i gospođa Barović?- upitala je.

Višnja je uzdahnula.

- Ne, to su moji roditelji - srećom, još nisu stigli. - Rezervacija glasi na gospođicu Barović.

Dobila je ključ od sobe.

Višnja je s iščekivanjem u očima gledala Ivana.

- Lep hotel.

- Šta je s tobom? - upitala je.

- Šta bi bilo?

- A tvoja rezervacija? - prošaputala je.

Krajičkom oka videla je da se ponašanje žene na recepciji promenilo. To je doživela bezbroj puta. Ta žena odgovara Ivanovom tipu crna, upadljivo našminkana, čarobnog osmeha. Tačno je znala šta će sad uslediti. Ivan će naglasiti da je on rezervisao jednokrevetnu sobu, što znači da je neoženjen i da će noću biti usamljen u hotelskoj sobi. Ali on je pogledao Višnju u oči ne obraćajući pažnju na recepcionerku.

-Ništa nisam rezervisao - objasnio je.

Višnja je zbunjeno zatreptala, a onda se, svesna toga da ih recepcionerka budno posmatra, povukla u ugao. Ivan ju je pratio.

- Kako to misliš? Gde ćeš spavati? Na travi?

Slegnuo je ramenima.

- Kad sam dobio poziv, prvo sam hteo da otkažem, pa nisam rezervisao. Pošto sam sad ovde kao tvoj pratilac, ne treba mi zasebna soba, zar ne? - obgrlio ju je oko ramena. - Želimo da budemo ubedljivi, zar ne?

Zapuhnuo ju je miris njegovog losiona i zavrtelo joj se u glavi, a onda je postala svesna značenja njegovog predloga.

- Ne možeš boraviti u mojoj sobi - prošaputala je nemoćno.

- Provešćemo ovde čitav vikend. Ako uveče budemo u zasebnim sobama, neće nas doživeti kao ubedljiv zaljubljeni par, zar ne?

Pre nego što je odgovorila, uhvatio ju je za ruku u kojoj je držala ključ i glasno je izgovorio:

- Soba 18, prvi sprat - potom je pošao prema stepeništu.

Višnja ga je pratila, vrtelo joj se u glavi. Ni na kraj pameti nije joj bilo da će s njim biti u istoj prostoriji, ali ovo je prvi put da će morati da glume par duže od nekoliko sati.

Ivan ju je sačekao u vrhu stepeništa.

Ne razumem u čemu se problem -rekao je - Oboje ćemo poštovati dogovor, zar ne? I držaćemo ga se profesionalno. Ili si mislila da ću iskoristiti priliku da te zaskočim?

Oko njegovih očiju pojavile su se sitne bore, jer se osmehnuo. Obuzela ju je vrelina.

- Sta bih drugo pomislila? - branila se. - Znam kakav si prema ženama. I da ne bude zabune: nisam zainteresovana da se nađem na spisku tvojih trofeja.

Mi nemamo krajWhere stories live. Discover now