Animals [Croatian]

Chapter 22. Birthday

Imam milijun pitanja i mislim da mi on može jedini na to sve odgovoriti. Ali nažalost,nisam se čula nikako s njim. Bolje je i tako. Prođe me jeza kada se sjetim prvog sna o njemu. On je barem bio ljepši,na neki način.

Uzimam mobitel u ruke i vidim da je 05:00h ujutro. Zbog vremenske razlike u Oxfordu je... Ni sama ne znam ali znam da mi treba nečija pomoć. Danas mi je rođendan i trebam se skoncentrirati. Sve je bilo u redu sve dok nisam sanjala ovaj glupi san.

Inače sam rijetko kada imala noćne more i inače sam sanjala ono što žarko želim. Lagala bih kada bih rekla da se ne želim jedno jutro probuditi kraj njega,ali ovo s očima...

„Hej,jesi budna?" šaljem poruku Riti.

Ona je inače ranoranilica i mislim da se već sprema za rođendan. Ili ne? Inače ne znam izračunati koliko je sati tamo tako da...

„Helena dušo kod tebe možda već cvatu ruže ali ja sam pod snijegom."

Nasmijem se na njezinu „poeziju". Uvijek je bila ovisna o knjigama i mislim da se je zato zatvorila u sebe,za razliku od Hannah koja je ponekad i preotvorena.

„Sretan rođendan mala." Gabriel.

Pa ovo nije smiješno,ovo je komično. Mala?! Oh,Bože.

„Čestitaj mi u ponoć."

Uskoro dolazi poruka „Budi sigurna,biti ću tu uz tebe tada i čestitati ti."

Kroz tijelo su mi prošli trnci i žile su mi se zaledile. On... On će biti tu?

Želim to više od svega i tek tada bi mi rođendan bio ispunjen. Nisam ništa odgovarala jer sam odlučila čekati da me iznenadi. Ne želim da me razočara. Želim da bude uz mene,u ponoć. Da mi prvi čestita rođendan i... Ne znam da li bi trebala misliti na Gabriela ili Thea? Helena,glupa si.

...

'Hoćeš li mi reći koje je...'

Prekida me iako nisam ni dovršila 'Neću ti reći koje je iznenađenje i točka!'

Zakolutala sam očima.

'Ali tata... Ne želim se previše iznenaditi jer je moj rođendan i...'

Ljutito me je pogledao i već sam znala da trebam zašutiti. Inače je bio blag,ali sada sam već dosadna toliko da sam i sama sebi dosadila.

'Stigli smo...' Parkirao je u veliko dvorište s fontanom na sredini.

Kuća ispred nas je svijetlo žute boje i ima velike prozore. Toliko velike da mislim da se sve vidi u nju po noći. Ogromna je i podsjeća me na one kuće bogataša iz španjolskih sapunica.

'Wow...' rekla sam okrećući se oko sebe.

Tata otvara vrata i ulazimo. Kuća je ogromna već čim smo ušli. Otvorena je i zaslijepila me svjetlina koja dolazi od ogromnih prozora. Zidovi su bijeli i na nekoliko mjesta su nekoliko bijelih kožnih sjedala.

Odmah me je podsjetilo na Gabrielov stan,koji je slično uređen. Sve je moderno,ogromna plazma,visoki crni šank i visoke barske stolice.

'Dođi...' Tata me je povukao za sobom i odveo na bijele keramičke stepenice koje su vodile do prvog kata. On je isto uređen kao i prizemlje. 

'Gore još ima uređen tavan u kojem je krevet. Ne želim da ga koristite...'

Nasmijala sam mu se iako nije pokušavao biti smiješan. Meni je zapravo to smiješno,jer poznajem svoje društvo. Ono ga neće možda koristiti,nego će sigurno.