Animals [Croatian]

Chapter 51. Dangerously

Kao da nemam mozga, kao da sam izgubila um stojim u mjestu i ne vjerujem što mi se upravo dogodilo.

Čovjek kojeg sam voljela i bila prokleto zaljubljena u njega stoji ispred mene i stavlja me u jako neugodnu situaciju. Znam da se priča da je nestao nakon... Onoga, i mislim da je očito da Theo sazna da je ovdje da ne bi dobro prošao.

Iz svog tog transa probudi me upravo taj lijepi dečko sa osmijehom na licu 'Upisani smo. Utrka počinje za 15 minuta.'

Osmjehnem se i klimnem glavom dok u toj istoj glavi se odvija 2. svjetski rat. "Reći Theu ili ne" je glavno pitanje. Prvenstveno, volim Thea i ne želim mu ništa tajiti te Gabriel nije baš da je zaslužio da čuvam njegovu tajnu. Nije zaslužio da ga štitim, ne nakon onoga.

Ali, s druge strane, tu su sve naše uspomene. Pobogu, s tim dečkom sam imala spolni odnos što našu "vezu" stavlja na potpuno drugu razinu. 

Voljela sam ga, bez obzira na to koliko želim zanijekati da mi je ikada značio, značio je. I to jako.

Sve one naše razgovore, vožnje kroz ovaj isti grad, sve naše poljupce i zaboravljene osmijehe je teže zaboraviti nego što sam mislila.

I sada, taj isti dečko koji me je učinio potpunom i slomio mi srce isti broj puta stoji na jednom mjestu i gleda u mene očekivajući da ću ga izdati. Znam ga, on je znao da me neće moći natjerati da šutim. Upravo zato, iznenadit ću ga.

'Theo...' Uhvatim ga za ruku i zastanem. On me pogleda upitno na što mu ja stavim ruke na vrat. 'Rasturit ćemo ih.' On se na to osmjehne i istog trenutka njegove usne strastveno ljube moje.

Kada se taj predivan poljubac završi pogledam na mjesto gdje je Gabriel, samo ovog puta ga nema.

To je razlog zašto sam sada s Theom, zašto bih umrla za ovog dečka ispred sebe. Zato što je Gabriel jebena kukavica, a Theo je sve samo ne to. Theo i Gabriel su dva različita svijeta, i kada Theo voli, on voli beskrajno. Po tome smo isti.

Sjedamo na to kožno sjedalo i moje ruke se motaju oko njegovog struka.

'Drži se čvrsto ljepotice.' Šapuće mi što me natjera da ga poljubim u obraz. Obožavam ovog dečka. Obožavam svaku njegovu riječ i jednostavno... Njega cijelog.

'Volim te, Matheus.' Šapućem mu na što on istog trenutka spaja naše usne. Spaja nas u jedno.

'I ja tebe Hel.' Šapne mi te upali motor. Trznem na zvuk tog jakog motora i zagrlim Thea još čvršće, ako je to uopće moguće.

Gabriel je ovdje. U pozadini stoji i promatra nas dvoje. Promatra ono što je izgubio i to me čini sretnom. Nazovite me zlobnom, ali želim da osjeti tugu. Želim da osjeti isto ono što sam ja osjećala kada sam shvatila da me je izdao.

Kada malo bolje razmislim, i ja sam kriva ovdje. Bez obzira koliko sam voljela Gabriela uvijek je Theo bio prvi. Uvijek je bio Theo, u mojim mislima i u mojem srcu. I upravo zato, ne zbog uspomena s Gabrielom nego što želim da je Theo sretan i ne želim kvariti našu sreću, neću reći Theu da je on ovdje. Ne znam zašto mi je toliko trebalo da to shvatim.

Trkači, jeste spremni?

Srce mi zaigra na te riječi.

'Bez obzira na to tko pobjedi sada, ti si sa mnom, što me čini najvećim pobjednikom.' Kaže mi i potvrdi sve one misli od maloprije. Približim mu se toliko blizu da osjetim svaki njegov otkucaj srca, svaki uzdah i svaki trzaj. Napokon je stigao taj trenutak, kada sam sretna. Kada sam potpuno sretna i nema te sile koja će mi upropastiti ovu sreću. Barem ne u ovom trenutku.

3..

Bojim se. Već sam se trkala i malo je nedostajalo da ta utrka ne završi kobno.

2..