Chapter 10. Hey brother

618 26 2
                                    

'Rekao sam ti da mu se ne približavaš!' lupio je rukom od volan.

Zakolutala sam očima i uzdahnula 'Oprosti… Bio si u pravu…'

on me je zbunjeno pogledao,valjda je očekivao da ću se pobuniti i svađati.

'Što ti je napravio?! Kunem se…'

'Gabriel!' zaderala sam se nakon čega me je on prestrašeno pogledao

'Hoćeš li ikada shvatiti da me taj konj samo privlači i da sam glupa što sam mislila da će bit nešto između nas?! Ne želim se živcirati zbog njega i ne želim tebe živcirati! Lijepo je od tebe što me štitiš,ali… Možemo li samo uživati?'

glavu sam udubila u mekano sjedalo usput zatvarajući oči. Ovaj put nije ljut,ovaj put je nasmiješen.

'I hoćemo!' nasmijao se je vozeći prema obližnjem caffe baru.

Umalo da sam zaboravila! Kava! Da nisam zaboravila ne bih ni išla do fakulteta i ugledala Thea. Ali što je tu je… I moram priznati da je Gabriel tako jebozovan kada skine sako i ostane samo u košulji.

...

Ušli smo u maleni ali moderno uređeni kafić. Okrenuo se je prema meni i pogledao me svojim dubokim plavim očima koje su mi oduzele dah.

Kraj mene je savršeni dečko. Savršeni dečko kojemu se sviđam. Sada bih dala sve da sam prihvatila onu ponudu da mi bude dečko.

Iznenada me je uhvatio za ruku i povukao u jedan skučeni prostoru u kojemu je samo jedan stol. Od kafića ga dijele dvije palme i rekla bih da je ovo neko „VIP područje“ za ovaj caffe bar. Ima pogled na cijeli grad i predivno je.

Izmaknuo mi je stolicu kao pravi kavalir i sjeo pored mene. Osjećam se kao da me je doveo na neku otmjenu večeru,ali me na stvarnost podsjeća moja glupa crvena torba u kojoj su knjige.

Iako se tako ne činim,pomalo sam staromodna. Voljela bih da me moj budući dečko vodi na otmjene večere,zaprosi me pred svima na koljenima,prenese me preko praga… To je jednostavno savršenstvo. Baš kao i u filmovima u kojima se spominje ljubav. U kojima je ljubav temelj,a ja ne mogu opisati koliko mrzim tu riječ.

'Jesi prisutna?' mahnuo mi je pred očima izazivajući mi vrućinu u obrazima. Mislit će još da sam se izgubila u njegovoj ljepoti.

'Izvolite?' do nas je došao konobar.

'Nescafe od kokosa i bijele čokolade.' Rekao je pomalo sramežljivo.

'Muškarčina.' Svi troje smo se nasmijali a ja sam nastavila 'Vruća čokolada,sa šlagom.'

'Može to i meni.'

Okrenula sam se ugledavši slatkog dečka sa crnom kosom i velikim plavim očima.

To je on! Onaj dečko od danas što mi je mahao u razredu!

'Pa gdje si dosada?!' Gabriel je povisio glas na tog dečka.

Otkud on?!

Taj dečko je zakolutao očima i promrmljao 'Dobro James.'

'Wou wou usporite malo! Tko je James? I tko si ti uopće?' oboje su prasnuli u smijeh dok sam ja prekriženih ruku čekala odgovor.

Taj slatki dečko je sjeo kraj mene i pružio mi ruku.

'Ryan. Ryan Cruise.'

Polako počinjem hvatati konce…

'Hel…'

'Znam,James stalno priča o tebi. Lud je…' u tom trenutku ga je Gabriel pogodio u glavu sa šećerom.

Animals [Croatian]Where stories live. Discover now