Koji vrag!

" Sigurno si ljut na mene."  Tata se nasmijao.

"Pokušavaš li me ubiti, sine?"

"Kada ćeš izaći odavde? Oduzimaš mi ženu, tata", rekao je Dylan mršteći se.

Sjeo je na stolicu do mene i uzeo me za ruku. Što da napravim?

"Zašto se trudiš zvati me 'tata' ako ćeš biti grub prema meni.
Pogledaj šta si mi donio da jedem."
Tata se nasmijao i pljesnuo Dylana po ruci.

"Preozbiljan si, sine. Od osmijeha ćeš se osjećati bolje.
Je li tako kčeri moja?"

"Da, tata." Odgovorim kratko.

Odlučila sam ignorirati Dylana i svu svoju pažnju preusmjeriti tati.

Napokon je svanulo i mogli smo da krenemo kući.
Ja sam spavala na kauću pored tatinog kreveta, a Dylan ne znam gdje.
Spremala sam ostatak tatinih stvari kada se je ušao liječnik da nam potvrdi da danas izlazimo, i još jednom je napomenuo tati da se treba čuvati, rekla sam mu da sam ja tu i da ću se brinuti o njemu

"Hvala Bogu, već me leđa bole kad ležim." Reće tata nasmijano.

"Tata dok se ne oporaviš živjet ćeš s nama."

"Imaš i drugih obaveza, Luna."

"Unajmit ću za tebe privatnu medicinsku sestru."  Pojavio se niodkud Dylan.
Zurila sam u njega kao u duha.

" Tatino je stanje je mnogo bolje, za medicinskom sestrom nema potrebe.
Ima lijekova na recept koje bi trebao uzimati, ali to sve mogu ja završiti." Odgovorim odriješito.

"Idem da ti donesem lijekove tata." Sada se obratim njemu.

"Zalihe će ti uskoro ponestati"

Izađem iz sobe i uputim se ravno u drogeriju.

Dala sam čikici koji tu radi ono što mu je doktor propisao.

"Izvolite, gospođo." Ljekarnik mi doda punu vrećicu tableta.

"Hvala", kažem smiješeći se.

Dok sam išla do tatine sobe, provjeravala sam sve lijekove kad sam osjetila ruku koja me obavija oko struka a drugu na svojim ustima, tako da je moj vrisak bio potisnut, nisam mogla vrištati.
Pogledam oko sebe u vidim da smo u praznoj sobi.

"Ššš." Dylan?
"Trebamo razgovarati."

U trenutku kad sam ugledala Dylanove oči, ostala sam bez riječi i skrenula pogled. Pratio me je.

"Ne smiješ me ni pogledati", promrsio je.

Maknuo je ruku s usta, ali ja i dalje nisam mogla disati od njegove blizine. Naslonila sam se na vrata i razina mog uzbuđenja počela je rasti.

"Tata treba lijekk.." promucam.

"Bježiš od mene."  Trgnula sam se kad je povisio glas.

"Proveo sam cijelu noć budan, zato nisam došao ranije.
Želim razgovarati s tobom, ali nećeš me shvatiti ako si još uvijek ljuta na mene."

I ja mislim da je pravi trenutak da razgovaramo i da mi napokon prizna..

"Nije me briga je li Aurora i dalje ta koju voliš.  Znam svoje granice.
Znam da je ne mogu zamijeniti.
Znam da sam rekla da ću te natjerati da sve zaboraviš o njoj, ali mislim da se to neće dogoditi. To ne mogu.
Jer ja nisam ona. Samo se zavaravam.
Jer Dylan, što god da radim, Aurorino lice je i dalje ono što vidiš na meni.." rekla sam glasno.

Jedna mu se obrva podigne.
"Jesi li gotova?
Rekla si sve što si imala?"

"Ne još. Želim reći, mislim, vikati na sav glas da sam ljubomorna, ali nemam pravo to učiniti."

"Imaš sva prava. Ti si moja žena. Ti si gospođa Reyes", rekao je, što me iznenadilo.

Pročistim grlo i izvučem telefon iz džepa.

" Broj je još uvijek u zapisniku poziva. Možda će se javiti ako nazoveš..."

"Prokletstvo, Luna!"
Zadrhtala sam kada je uzeo moj telefon i bacio ga od zid, nakon čega se raspao u komade.

"Zar ne razumiješ što govorim? Briga me hoće li doći ili ne.
Ti si moja žena. Važno je da me nikad nećeš ostaviti.
O čemu razmišljaš ti!"

Nisam mogla progovoriti. Uzdahnuo je i čvrsto me zagrlio. Čula sam ubrzano lupanje njegovog srca.

„Zar ne čuješ koliko mi srce brzo kuca dok te držim?
Zar ne čuješ?

Program knedlu, jer i ne čujem ništa drugo.

Suze su mi krenule iz očiju pa ga čvrsto zagrlim.

"Mačka ti pojela jezik?" Rekao je kroz šapat u moju kosu.

"Ja tebe neću ostaviti ako ti mene ne ostaviš, Dylan."

"Zovi me ljubavi."

Poljubio me u kosu i otvorio vrata.

"Čekaj, moj telefon."

" Ne mršti se. Kupit cu ti novi."

" Dylan, u slučaju da se Aurora vrati i natjera te da izabereš između nas dvije, koga ćeš izabrati?"

"Nije li očito?" rekao je ozbiljno.

Evo ga 😍
Malo ste čekali... Nadam se da je vrijedilo.

Pogrešan brak.Where stories live. Discover now