More se pjenilo dok su valovi udarali od stijene stvarajući pomalo strašnu sliku. Nebo je navuklo crne oblake i nevrijeme je već odavno bilo u najavi. Stajala je na ivici litice stiskajući sliku od ultrazvuka na prsima. Kod prve prilike je otišla ne želeći da sazna istinu . Ali danas nije bilo povratka . Pregled je potvrdio da sve promjene što su joj se dešavale je bila uzrok trudnoća . Zatvori oči i prepusti vjetru da joj miluje lice . Za sve je bilo kasno . On je bio zauzet čovjek . Otišla je dva dana prije njegovog vjenčanja . Nije mogla da podnese da ga vidi za vjenčanim stolom . Stric je sigurno bio ljut ali to je sad više nije brinulo. Zna da negdje postoji neko ko će naslijedit sve jedino neće sa nekim koga je on želio. Isključi telefon i baci ga u more . Bilo je nekoliko poziva , poruka od majke i strine ali ih nije imala snage pročitat ni odgovorit. Zažalila je nekoliko slika ali i to joj je sad bilo nevažno . Pažljivo se udalji pazeći gdje gazi i sagnu se po torbu koju je ostavila na klupi . Samu sebe izgrdi da treba da bude pažljivija jer je u njoj imala sav novac i nakit koji je bio dovoljan za samo neko vrijeme dok se ne snadje. Pratila je stazu do restorana kod autobuske stanice i krenu da razmišlja gdje bi bilo najbolje da ode. Za sad je bila dovoljno udaljena da je stric ne pronađe ali ni hiljadu milja ne bi bilo dovoljno da se udalji od Asima a da ga se ne sjeća . Udje u autobus i odabra odlazak na sjever . Bilo je dalje nego da odabere jug i samim tim da je pronađu su šanse bile manje .
Putovanje je bilo teško i iscrpljujuće . Bilo je tu i nekih neugodnih situacija nabacivanja i dobacivanja ali se uvjek našao neko da je zaštiti . Da prenoći u hotelu može jednostavno da zaboravi jer gdje god je trebalo da pokaže ličnu kartu su šanse postajale veće da je pronadju. Udje u hodnik bolnice i potraži prazno mjesto . Do jutra je mogla da ostane ovdje a već u zoru će krenut u potragu za smještajem . Nagnula je glavu na zid i stegnula torbu nogama ispod stolice. Nervozno se osmjehnu kad se prisjeti da je doživjela istu sudbinu kao i majka. Da joj je bar ispričala kako je se ona izborila možda bi joj sad bilo lakše .
Spusti čaj na sto i smota oglase iz novina u stranu. Prvo je trebala da riješi telefon . Vidjela je malenu radnju u prolazu sigurno je sad trebal biti otvorena . I samo što se spremi da ustane starica sjede za sto do nje. Spusti ruku na oglase i otrese glavom . Sebi u bradu promrmlja :"Ništa više nije kao ranije ... sad sve ide preko daljinskih ... Ma onih telefona koji iz dana u dan sve više upravljaju životima svih nas ... zato i gubimo osjećaje jer se pretvaramo u mašine , a kome da kažeš nešto odmah bombarduju izgovorima da je sad drugo vrijeme , da treba koristit tehnologiju , i sve to stoji ali ne treba robovat . Sve u granicama normale al ovo je prešlo sve granice..."
Nasmiješi se starici i potapša je po ruci . Nastavila je kroz osmjeh da priča kako mora da ide da kupi telefon jer kako drugačije da pronađe stan . Starica se nasmiješi i izvuče papirić iz džepa . Iznenadjujuće lijepim rukopisom je bila ispisana adresa i broj telefona . Gurnu joj papirić i iz džepa izvuče još dva tri slična , pa ih opet vrati i pomalo ljutito kao da joj je smetalo reče kako svaki put kad izlazi iz kuće sama kćerka joj u džep stavi papirić a ona uvjek glumi da nije vidjela . Svjesna je kaže bila da se brinu i da to rade jer neće da nosi telefon za sobom . A dodala je i to da joj je u posljednje vrijeme dobro došlo jer zaboravlja pa joj je trebalo sa se podsjeti kad je trebala prijevoz nazad kući . Alena se na sve to nasmija i zahvali pa lagano se oprosti od starice i krenu do radnje po telefon. Nije joj se dopao radnik pa je slagala da joj treba telefon samo privremeno jer je njen na popravci . Dao joj je korišten po vrlo povoljnoj cijeni i ona zadovoljna napusti radnju . Odmah pozva nekoliko stanova u blizini , bar je se njoj tako činilo dok nije skoro dva prijevoza promjenila do cilja. Vratila je se odmah nazad . Naselje je izgledalo zastaršujuće i to još u jutranjim satima. Prekriži sve koji su bili sa istim poštanskim brojem i odluči da potraži u blizini adrese koju joj je dala starica. Vožnja autobusom je traja . Bila je sigurna da više nisu bili ni u blizini grada. I odjednom iza krivine se pojaviše prve kuće . Uredno naselje. Kuće ne kao one u stričevom naselju , bile su manje ali nekako je svaka za sebe imala čarm . Neke su imale odradjeno dvorište neke su čempresima razdvajale komšije sve u svemu djelovalo je mirno . Provjeri adresu i sidje na drugoj stanici. Pratila je navigaciju ali joj nije vjerovala. Sigurna je bila da joj radnik nije dao karticu koju je kupila nego neku za nekoliko dana koju je do sad možda i ispraznila koliko je lutala do sada. Zaustavi se auto i ona se uplaši ali kad ugleda da je vozač bila žena i djete s njom u autu ona se malo opusti. Pokaza joj na adresu u novinama i zamoli za pomoć . Žena je pogleda i upita da li je stan tražila za sebe . Alena joj potvrdi klimanjem glavom i iz pogleda žene zaključi da nije mjesto prikladno za nju. Nije joj stigla ni zahvaliti kad u susret im naidje žena . Ubrzano je hodala i pričala na telefon . Žena iz auta je zaustavi i zamoli da pomognu Aleni. Prekinula je telefonski razgovor i krenu da se izvinjava . Pričala je brzo skoro da je se borila za dah . Alena uhvati da je tražila majku i krenu da opisuje staricu iz bolnice. Žena je uhvati za ramena , očigledno je bila u šoku i krenu da je trese tražeći da joj kaže gdje ju je vidjela . Alena izvuče papirić iz džepa i ispruži joj. Nije znala tačan naziv mjesta bolnice ali je uspjela da objasni a sve im je bilo jasnije kad je pokazala račun od telefona radnje u blizini. Ugura je ženi u Auto i zamoli da ih odveze . Igrala je se sa djetetom pored sebe jer je kao i on bila zbunjena šta je se tačno dešavalo .
Nekoliko sati kasnije je imala smještaj i posao. Kćerka starice ju je primila da se brine o njenoj mami a zauzvrat će imati boravak i ne baš puno plaćen posao ali nije bila u poziciji da bira . Za početak je bilo i više nego je i zamisliti mogla.
