Stajao je u odjelu kao da je osuđen na smrtnu kaznu. Trudio je se zbog majke da zadrži osmjeh ali nije uspio. Gledao je u lice žene sa svoje lijeve strane . Alenin lik mu zaigra pred očima i on mahinalno razvuče osmjeh. Matičar ponovi pitanje i on se trgnu . Pogled mu zastade na očevom licu . Osjeti strah i izusti "DA" koje poprati glasan aplauz prisutnih . Kako i ne bi , veliki Ismail Berkiš je oženio sina jedinca.
Strina i stric ljubazno pozdraviše Asimove , njega i mladu darovaše i napustiše slavlje jer im je još uvjek Alena bila jedina briga. Jedno drugom su priznali da možda nisu trebali odmah da joj predlažu brak i udaju i da je sigurno iz tog razloga pobjegla.
Osjeti neki nemir. Usne joj zadrhtaše . Kao da je osjećala šta se dešava. Mahinalno spusti ruku na stomak jer osjeti mučninu. Pogleda u staricu i odbaci misli od sebe. Spusti karte na sto i pozva je da odigraju partiju -dvi , jer je to bio jedini način da je smiri i zabavi a da ne strahuje da bi joj mogla pobjeći . Bila je odgovorna i zato je ozbiljno prihvatila brigu o njoj.
Asim se oslobodi kravate i raskopča košulju . Razvuče osmjeh kad zapazi uplašeno lice žene. Pomalo mu se činila poznata ali u posljednje vrijeme od kako je upoznao Alenu svaka mu je bila ista pa tome nije predavao značaj. Smjesti se na stolicu pored kreveta na kojem je sjedila žena još uvjek uplašena kao da nije disala. Pratila ga je pogledom i izgledalo je kao da bi svakog trena mogla da zaplače . Asim zavrnu rukave i pripali cigaretu , ponudio je i njoj a ona odbi odmahivanjem glavom. Povuče nekoliko puta i kao da je uz izbacivanje dima puštao i uzdah zaustavi pogled na njoj . Osmjehnu se i krenu da priča . Prvo je pomislio da mu se činilo ali kad progovori da se slaže s njim shvati da je stvarno djelovala opušteno. Priznala je da odavno postoji neko u njenom životu ali da je morala da skriva i da je pristala na brak samo zato što ju je i on uvjerio da ako popriča s Asimom i prizna mu sve da će sve doćina svoje . Kiselo se osmjehnu, želio je da vjeruje da taj neko stvarno voli i cijeni je a ne da su samo muška obećanja i uvjerenja dok ne postigne cilj.
Podiže obrve i predloži da on prvi koristi kupatilo . Radosno se složila s prijedlogom pa mu je na momenat osjećaj žaljenja prošao tijelom . Ali zanemari za sad sve . Nestade iza vrata kupatila zaokupiran mislima o Aleni...
Smjestila je staricu u krevet i pridje prozoru. Vrtila je telefon u rukama . Želila je da pozove majku. Koliko je bilo sigurno ? Spusti čelo na staklo prozora i grizući usne ispisa poruku...
Osjetila je olakšanje . Broj je bio skriven i za sad je bila sigurna da će se majka bar malo umirit jer sigurno je do sad saznala od strica da je Alena otišla od njih. Osjeti oštar bol u desnoj strani stomaka i savi se skoro da se spusti na pod. Baci pogled na staricu . Mirno je spavala. Stisnu desnom rukom na mjestu bola i na pola savijena izadje iz sobe zatvarajući za sabom lagano vrata. Nadje se licem u lice sa kćerkom od starice. Pokuša se uspravit ali je oštar bol zaustavi. Uhvati se za ruku i dok je prigušivala krik malo jače je stegnu i uplaši jedanu ženu kojoj ništa nije bilo jasno. Čučnule su obe i neznajući šta da rade su nijemo gledale jedna u drugu. Podigle su pogled kad se ispred njih pojavi muž žene . Predloži da Alenu odvedu u hitnu jer je bilo više nego očigledno da se gubila od bola . Žena se malo sabra i dohvati ključeve sa ormarića objašnjavajući sve o čemu je se muž trebao da pobrine dok se njih dvi ne vrate. Čovjek je nosio Alenu u naručju i poslušno potvrdjivao. Spustio ju je na zadnje sjedište i lagano udario od krov auta tražeći da mu se javi kad stignu da se ne bi brinuo.
Doktor podiže pogled preko naočala i izda naređenje da kažu da nisu sigurni da li je kamenac u bubregu ili je ipak problem bio žuč. Da tek nakon detaljnijih pregleda mogu biti sigurni .Sestrica ga je blijedo gledala spuštajući pogled na nalaze koje je držala u rukama. Doktor se nježno nasmiješi i premjesti pogled prema Aleni tiho izusti :" trudnoća je još rana i sigurno nije ni potvrđena , a sudeći po pregledu neće ni uspjeti tako da je najbolje da nespominjemo ništa jer ko zna koliko može štete nanijeti nego dobrog ako kažemo. Za sad prvo da se oporavi a posle možemo da popričamo ali prvo s njom kad se probudi..."
Djevojka je odmjeri sa sažaljenjem i kimnu glavom . Nagledala je se puno toga dok je još se školovala . Čuvanjem tajni su spasili nekoliko djevojaka poput Alene . Za svaki slučaj savi nalaze i smjesti ih u džep prije nego dodju nekome drugom u ruke . Provjeri protok infuzije i ugasi svjetlo . Ostavi odškrinuta vrata puštajući svjetlosti iz hodnika da osvijetli blijedo lice Alene koja je mirno spavala .
Zabrinuta gazdarica odmah ustade i pridje sestrici . Ispusti izdah olakšanja kad joj prenese dobre vijesti i da sa Alenom nije ništa zabrinjavajuće , dodala je još nekoliko informacija da bi zvučalo uvjerljivije i brzo se udalji stiskajući nalaze u džepu.
Miris svježe kafe i glasni zvuci iz hodnika bolnice je trgnuše iz sna . Nije više osjećala bol ali nije bila ni opuštena zbog toga . Lagano okrenu glavu u stranu i razvuče osmjeh kad ugleda umorno i zabrinuto lice gazdarice . Spusti drugu ruku preko njene i potrudi se da zvuči uvjerljivo dok je nizala laži . Stidila je se ali nije imala drugog izbora . Oluja zavlada u duši .
Svjesna je bila razloga zbog kojeg je završila u bolnici al teško je bilo da prizna i samoj sebi da nije uspjela u ostvarenju snova...
Skupila je snagu. Ništa nije zauvjek, pa tako i ova bol ne bi trebala da traje još dugo pomislila je u sebi i tiho sklopi oči jer od srama zbog laži prema ljudima koji su joj vjerovali i prihvatili je kao svoju nije imala hrabrosti više da ih gleda u lice...
