Izuče kofer ispod kreveta i smjesti ga na svoj krevet. Pridje prozoru i zaustavi pogled na dvorištu. Stric je vodio ozbiljan razgovor s nekim preko telefona ili joj se samo učinilo , jer je hodao u krug . Dva mladića koja su bila uz njega nisu bila tu. Iza zida na ulici nije mogla da vidi dešavanja jer su joj jelke zaklanjale pogled a i novogradnja je doprinijela svoj dio. Vrati se do svog ormara i polako krenu da se pakuje. Misli nisu mirovale. Sve iznova kao da je vraćala film onog što joj je stric ispričao detaljno još jednom presluša . Činilo je smislia sve što je rekao a da li je bila istina to nije znala jer joj majka nije nikad ništa ispričala ...
Da li je imala veliki razlog i zbog toga su se krile?
Šta ako stric nije imao čiste namjere ?
Ne, ne ... Da je tako zar bi majka onako samo otišla .
Podiže telefon i pozva majku... Nije se javljala i samo što krenu da odustane tih glas joj se javi . Bilo je jasno da je plakala, ali se trudila da zvuči opušteno. Nije joj pošlo za rukom . Prije nego je prekinula vezu samo je kroz plač rekla "oprosti mi kćeri jer opet nisam bila dovoljno jaka ... slušaj strica i neće ti se ništa desiti ... "
Za sopstveno čudo nije osjetila emocije. Nije joj ni suza potekla kad je se okrenula i posljednji put pogledala kuću koju je sve ove godine zvala domom. Možda bi se i rasplakala da joj je majka došla ali kao da je namjerno odložila da se vrati dok ona ne ode . Smjestila se na zadnje sjedište pored strica i neskrivajući znatiželju potvrdi mjesto gdje su odlazili. Stegnu rukama ruksak u svom krilu i osmjehnu se stricu. I ako je sa svojih punih 18 godina izgledala starije sad je ličila na djevojčicu iz osnovne škole koja se radovala vožnji .
Umor ju je nadvladao . Probudila je se na ulazu u grad . Koliko se sjeća istraživanja udaljenosti ne bi trebalo da je putovanje trajalo dugo a ona je imala osjećaja da su putovali cjelu noć i da bi ubrzo trebalo svanuti. Protegnu se i uzvrati osmjeh stricu koji je nešto tipkao po laptopu i nije izgledao nimalo umoran. Ko zna možda je i on odspavao pomislila je. Ali joj brzo pažnju privuče kolona auta i dešavanja u dvorištu neke gradjevina koja je slabo osvijetljena na prvi pogled ličila na dvorac . Glasna muzika i zvižduci su nadjačavali urlanje kao da se neko prepirao. Spustila je prozor i iskoristi priliku što su se laganom brzinom vozili da malo razgleda. Pogled joj se sudari sa visokim mladićem plavih očiju. I ako je bilo slabo osvjetljenje na ulici dok je otvarao vrata auta je jasnije mogla da potvrdi boju . Imao je smrknuti pogled dok je sjedao za volan jer je izgledalo da je prepoznao auto ili se njoj samo učinilo. Vrati pogled na strica koji je trljao oči jednom rukom dok je drugom spuštao naočale . I on baci pogled i na slavlje i odmahnu glavom. Promrmlja negodovanje na sistem školovanja i kako je sve izgubilo svrhu postojanja a ona iz toga zaključi da je to slavlje bilo matura i da stric malo pretjeruje .
Zaustaviše se ispred hotela i ona se iznenadi. Ona dva mladića opet izadjoše i ostaviše ih same. Stric joj uze ruke u svoje i kao da je osjećao sram krenu da objašnjava kako nikome nije javio da dolaze niti da je otišao da je traži jer nije bio siguran da li će uspjeti je povesti sa sobom i ako je nadje . Pa je iz tog razloga odlučio da je ostavi u hotelu do jutra pa da ujutro dok izvidi situaciju kod kuće odluči šta će dalje ... Pristala je bez prigovora. Zahvalila se stricu kako bi se i on osjećao lakše i uputi se prema ulazu. Sramno se ogleda u staklu ulaznih vrata. Na sebi je imala odjeću koja je odudarala od djevojki koje su upravo izlazile. Ne bi toliko ni obraćala pažnju da je nisu odmjerile i ismijale ne stideći se ni sekunde svojih postupaka. Uzdahnu i nastavi da u korak prati jednog od maldića koji je nosio njen kofer.
Na recepciji je došlo do zabune. Uzela je ključ sobe 206 i uputila se prema liftu kad joj je mladić objasnio da će kofer donijeti za njom. Zahvalila se i žurno nestade iza vrata stepeništa jer nije podnosila vožnju liftom. Provjeri broj pored vrata i kartice koja je visila na ključu . Radoznalo otključa vrata i zaviri u sobu. Nikad do sad nije boravila u hotelu. Trgnu se na zvono koje najavi lift i vrata se otvoriše. Mladić je izgurao kolica na kojima je bio veliki poslužavnik i nešto je predivno mirisalo. Stomak se najavi i ona se zarumeni jer tek sad je osjetila glad a kako i ne bi jer su odmah nakon što je ustala krenuli na put. Mladić je obavjesti da je večeru poslao gospodin i da je zahtijevao da popije tablete kako ne bi bilo problema. Zahvali se jer prvo što je pomislila je da je stric bio gospodin na kojeg je mislio konobar a tablete su sigurno bile njene koje je možda ispustila a kako je bilo doba kad joj je elergija baš pravila probleme zato je stric bio tako precizan. Zatvori vrata za sobom i odmah se smjesti da pojede što je primamljivo mirisalo. Otvori bociču i ugleda dvi tablete . Spusti ih na sto i potraži po svom rusaku ali ništa ne nadje . Pomisli kako je možda samo još dvije i ostale pa popi jednu pa samoj sebi reče da mora koliko je još sutra svratit do apoteke . Nije ni završila s jelom krenu da osjeća umor . Pogleda na sat i prošeta po sobi . Nešto je se dešavalo s njom . Odluči da se istušira pa zastade . Kofer joj još nisu donijeli. Ugleda ogrtača dva okačena pored vrata i prije nego se oslobodi odjeće odvrnu vodu namještajući temperaturu koja joj je prijala.
Asim pridje recepciji i ljubazno pozdravi uplašenu djevojku .Uze ključ od sobe i nekoliko puta ga izbaca hvatajući ga sa strane u zraku i pokloni mangupski osmjeh skupini školaraca koji su nešto raspravljali kod ulaznih vrata. Ozan uhvati Melek za rukav i povuče je skrivajući oboje iza velikih listova cvjeta u vazni . Upitno je pogleda a ona se opušteno nasmiješi tvrdeći da je sve uredu i da bi i on trebao da se opusti ...
