Pet godina kasnije...
Hladan vjetar je zavijao dok su ogoljele grane udarale od staklo prozora. Zatvori prozor i namršti lice jer nikako nije mogla da se navikne na klimu i ako je od svog odlaska našla svoj dom u ovom malenom gradiću daleko na sjeveru...
Navukla je zavjese i upalila sva svjetla . Pusti laganu muziku za opuštanje i pridje kuhinjskom stolu , izvadi iz frižidera meso i nešto od povrća , odvoji šerpu i duboku tavu . Suze joj krenuše niz lice i ona pomalo živčano odgurnu sve od sebe . I ako je ubjedjivala samu sebe sve ove godine da će sve doći na staro , ali opet su sjećanja činila svoje i opet bi krenulo sve ispočetka ... ista bol ... odlazak, krivnja, kajanje...
Vrati sve opet na svoje mjesto , uze jabuku iz korpe i izvuče knjigu s police . Ohrabri samu sebe kako će pregurat sve ovo kao i do sada . Pogasi svjetla i udobno se smjesti pod prekrivač listajući stranice knjige kao da je tražila nešto napisano samo za sebe.
Oglasio joj se telefon kao napomene poruka ali ga nije imala namjeru uzeti u ruke... Neko nije odustajao... posao , prvo što je pomislila i mirno nastavi da čita .
Probudila je se sa knjigom na prsima. Još jedna neispavana noć u nizu proteklih godina. Al navikla je se već ,nekako tješila je samu sebe. Odkinu list s kalendara i skupi kosu u gumicu samo da zaposli ruke jer je skrivala i od same sebe da su podrhtavale kao da su pratile ritam srca. Zaledi pogled na ekranu telefona . Majka je pisala ... Stric nije bio dobro . Tražili su od nje da se vrati . Uvjeravala ju je i sledećim porukama da je niko neće obavezivati brak ili nečem sličnom . Tražili su samo da se pojavi i legalno preuzme imovinu i firmu na sebe a posle sama neka odluči šta će dalje .
Htjela je da im vjeruje ... pogleda na sat i okrenu se oko same sebe . Vremena je bilo sve manje a odluke sve veće .
Kao hipnotizirana stajala je na peronu i vrtila avionsku kartu u rukama . Spusti pogled na kofer pored svojih nogu i gorčina u grlu je krenu da guši . Sve je blijedilo osim sjećanja na dan kad je odlučila da ode . Bože zar je sad moralo sve da joj pobrka planove kad je konačno skupila snagu da nešto ostvari od života. Završila je školu , nije bilo nešto da bi ostvarila snove ali dovoljno da sebi priušti lagodan život . Iz razmišljanja je trgnu najava i ona stisnu ručku kofera stezajući je sve jače dok je koračala . Smjesti se na označeno mjesto i ispisa poruku majci . Znala je da nije mogla poći s njom ali je mogla da je vidi kod presjedanja, nakon toliko vremena provedenih odvojeno i to joj je bilo dovoljno.
Drhtala je sva u majčinom zagrljaju . Stegnu je jače uz sebe i pusti suzama na volju . Nije osjetila olakšanje nego neki pritisak u prsima . Lijeno se odvoji od majke i obori pogled . Nije imala hrabrosti da je gleda u lice dok je molila za oproštaj . Pogledom je pratila ruke koje su se u sekundi našle u majčinim . Uvjeravala ju je kako nikad ne bi trebala ni da pomisli da je za nešto kriva niti da je dužna tražiti oprost niti se pravdati za svoj odlazak ... Alena podiže pogled i ogleda se u očima koje su se opet napunile suzama. Stegnu drhtave prste oko majčine ruke i kimanjem glavom joj dade odgovor da će je ovoga puta poslušati. Nije je pozvala sa sobom , znala je da majka ni nakon toliko godina nije mogla da se vrati u zavičaj zbog svojih i ako je stric odavno nije krivio niti teretio za sve što je se desilo .
Zakorači iz crnog vozila na vruć beton i podiže sunčanice koristeći ih da drži kosu s lica koju je neki povjetarac tjerao u oči i ako je bio sunčan proljetni dan. Dah joj zastade u grlu. U dvorištu Asimove kuće stajala je vitka žena i veselo posmatrala dječaka kako se trudi da uhvati balončiće od pjene koje je pravila . Asim je stajao okrenut leđima . Pričao je s nekim na telefon . Osmjehnu se strini i potrudi se da bez prevelike buke udju u kući samo da je ne bi primjetili. Nije bila spremna da se pozdravlja i gleda ga u oči dok joj predstavlja ženu i uspjeh a njoj je sve to uskraćeno ...
Stric je pokušavao da povišenog tona negoduje ali mu nije uspijevalo . Zakašljao je se kod svakog pokušaja ali je uspio da joj pokloni osmjeh i ako je bilo očigledno da se borio da udahne zrak. Lagano ga zagrli i spusti poljubac na čelo . Kimnuo je glavom i nešto joj nečujno došapnu a ona se stidno nasmiješi i obori pogled. Za sad joj je bilo dovoljno da nije bio ljut na nju i da će se sigurno na neki način moći nagodit s njim da joj dozvoli da opet ode. Jer kod prvog pogleda u kuću Berkišovih je shvatila da neće moći da suzbije bijes i sjećanja i ako je se nadala da je vrijeme učinilo svoje i bar malo zasjenilo sjećanje.
Ustala je lagano i ugasila svjetlo . Osjeti nemoć u nogama jer je dugo vremena sjedila uz strica i slušala njegov plan i prijedloge .Sve je zvučalo izvodljivo i primamljivo da nije bilo Asima u blizini , ali naravno to stricu nije mogla da kaže ... Privuče stolicu bliže krevetu i spusti glavu na savijenu ruku koju je smjestila na kraj kreveta. Gledala je u otškrinut prozor i osluškivala dešavanja u susjedstvu . Izmami joj osmjeh dječije prepiranje i smijeh . Poželi da je ostala u tom uzrastu i da je još neko vrijeme živila bezbrižno i bez brige ... Zaspala je ni sama ne zna kad i koliko dugo je ostala uz strica. Budila je se u valovima na svaki zvuk i ako je kod svakog budjenja osjetila bol i ukočenost nije se imala namjeru odvojit sve dok je strina nije uvjerila da se neće buditi nekoliko sati jer mu je upravo dala jak lijek.
Spremila je se nakon dužeg tuširanja i krenula sa advokatom do stričeve firme. Brzo je ušla u auto jer je krajem oka uhvatila Asima kako se pozdravlja s ukućanima... Stavi sunčanice da sakrije suze u očima i dade znak da krenu...
