Nije mogla da zaustavi osmjeh kad je ugledala njegovo zabrinuto lice dok je prilazio autu . Zamolila je vozača da je ostavi samu . Asim ga je zbunjeno gledao kako se udaljava od auta ubrzavajući korake . Mahnu rukom svom vozaču da se pomjeri u stranu jer su zablokirali cestu dok su ih zaustavljali.
Alena otvori vrata i udobno se namjesti iščekivajući da se pojavi ispred nje .
Nije gubio vrijeme . Opalio je paljbu pitanja a ona je grizla usne pomalo zbunjena .
" Opet bježiš ? Zar si odustala od borbe ? Uplašila si se da ću sve saznati ?! Hajde prvo da rješimo neke račune iz prošlosti i da se pobrineš o djelu koji vam pripada a onda idi gdje ti je volja !"
Zalupio je vrata i sjeo na mjesto vozača. Osjeti strah... nije ga poznavala. Ko zna kakav je i šta je bio u stanju da joj učini . Stegnu prste oko naslonjača i zatvori oči . Srce joj se ledilo a u duši bol je sve više rasla. On je bio oženjen i ni po koju cijenu nije htjela da nanese bol toj drugoj ženi koja je najmanje bila kriva u cjeloj priči. Osjeti toplu ruku na svoj i brzo se trgu i pomjeri u stranu. Njegov dodir ju je činio nervoznom. Tiho skoro nečujno joj se izvinu i zamoli da se ne plaši da samo želi da razgovaraju. A dodao je i to da je reagovao prebrzo i grubo ali da mu nije ostavila izbora jer je očigledno bilo da bježi a ništa se nije riješilo. Nije stigla da mu odgovoriti niti da mu odgovori jer već je stajao ispred otvorenih vrata nudeći joj ruku da lakše izadje. Provirila je i shvatila da su negdje ispred osamljene kućice i brzo se smjesti nazad na sjedište . Bila je ljuta odmah je shvatio i samo što je krenuo da joj objašnjava ona ga je prekinula pomalo povišenim tonom.
"Nemam ništa protiv da razgovaramo ali negdje na javnom mjestu gdje pristaje oženjenom čovjeku , zato ako želiš razgovor idemo negdje drugo ili me vozi na aerodrom !"
Podigao je obrve . Volio je jake i borbene žene ali ona je bila više od toga . Posebna u svakom smislu ali i dalje nedodirljiva za njega. Imala je pravo morao je da prizna i ako je i javno mjesto moglo da im donese više štete nego koristi. Zaustavio je se ispred restorana u blizini aerodroma . Alena je mirno spavala . Nije je budio . Uživao je posmatrajući je . Nije se puno promjenila . Izgledala je malo starije i zrelije od slike koju je imao urezanu u sjećanju . Nikad je nije zaboravio . Ostavila je trag i to je bio razlog zašto nije mogao da se približi ženi koju je oženio... druge su bile samo u prolazu i to pod uticajem alkohola ... Primjeti da se budi i nespretno izadje iz auta . Otvorio je vrata i pokazao na terasu restorana. Pogledom je postavio pitanje da li je bilo po njenom zahtjevu i ona se stidno osmjehnu klimajući glavom potvrdno . Pratila ga je udaljena nekoliko koraka. Sjeli su zaklonjeni iza staklenog zida dovoljno da razgovaraju nesmetano ali opet i dovoljno izloženi pogledima . Osjeti glad . Poruči porciju dnevnog specijaliteta i vodu. Pogled spusti na telefon i odahnu ostalo je dovoljno vremena da ne kasni na let . Čekala je . Nije se žurio . Još uvjek je listao jelovnik i to je krenu da nervira. Malo se zakašlja da pročisti grlo ali i da skrene njegovu pažnju. Podigao je pogled i dalje držeći jelovnik . Krenula je da priča...
"Ovamo sam došla u žurbi zbog strica, javljeno mi je da je u teškom stanju i krenula sam neplanski, nabrzinu. Ostavila sam posao i druge obaveze i sad treba da se vratim na nekoliko dana da sve dovedem u red i da ništa i nikog neostavljam na cjedilju jer ovo oko preuzimanja od strica bi moglo da potraje malo duže . Razgovarala sam sa advokatom , postoji nekoliko stvari oko kojih se još treba pozabaviti a po njegovoj procjeni trajati može i nekoliko sedmica a to je previše za mene ..."
Prekinuo ju je pitanjem i nju uhvati panika ali se brzo pribrala jer joj je pomoglo to što je njena porudžbina stigla , pa je smireno koliko je bilo moguće krenula da odgovara.
"Da li je druga obaveza naše dijete ?"
"Naše? Da li ti sebe čuješ ? Od kud ti to da mi imamo djete ? Ja sam sve ove godine teško se izborila da završim školu da postignem nešto u životu i to u tudjini jer si mi oduzeo i mladost i sve moje ... zbog tebe sam morala da odem ! Da li si svjestan šta znači pobjeći bez novca, znanja jezika , bez ideje gdje i kako krenuti živjeti kad ti se sva vrata zatvore ispred nosa ... naprijed teško a nazad nikako ! Uostalom ti i ja nemamo o čemu da razgovaramo ako nije vezano za firmu i to tek kad preuzmem od strica a za to vrijeme će o svemu da se brine stričev advokat . I sve dok se ne vratim , " i ako se vratim" nema potrebe da se nas dvoje sastajemo jer ništa dobro neće izaći i tih susreta."
Gledao je kako odlazi ... spusti pogled na sat u ruci koji je vrtio . Misli ga ponovo odnesoše na dan kad ju je posljednji put vidio . Izblijedila slika jer ju je gledao iz daleka. Pustio je da sve ide svojim tokom ali više nije imao snage . Ustade brzo i obavi nekoliko telefonskih poziva . Kod posljednjeg poziva se uputi u avion kojim je odlazila . Povjeri kartu da bude siguran da ga neće zapaziti i smjesti se udobno jer ga je umor već odavno krenuo da obara.
