"STRONG"

"PART 15"

(Dečko na slici je Doruk)
U kuću je ušao Ilker,Dorukov najbolji
prijatelj.Ušao je polahko,prišao je trpezarijskom stolom gdje su svi sjedili,i frćkali vilicom po tanjuru izgleda da se nikom ne jede,osim Pelin.
"Ljubaviiii"-propiskuta Pelin te mu se baci u zagrljaj.
Nije joj uzvratio zagrljalj,izgledao je shrvano jedva je gledao na oči.
Pogledala ga je te mu se nasmijala.
Sjedim u fotelji naslonjena laktom na stranicu fotelje vrteći glavu lijevo-desno od nerovze.Ilker je došao do mene,te čučnuo.
"Jesi dobro"-upita tiho,uzmijajući moje ruke.
"Nisam,nikako"-rekoh tužnim glasom.
"Bit će bolje"-reče i ustade te me poljubi u čelo.
Prišao je praznoj stolici,te je pošao izvući.
"Ilker"-rekoh tiho te ga pogleda.
Emir mu pokaza očima,upravo ono što sam htjela reći.
Odmakao se te sjede u drugu fotelju,koja se nalazila malo dalje od moje.Ostali su jeli,zamislio se,odjednom se trza na zvuk mobitela.
Pogleda čudnim pogledom te ustade nervozno i ode malo podalje od nas.
"Da došao sam"-reče tiho te dobaci.
"Hm,nikako je!Čak...."-stao je nakon što je vidio Nesrin koja je krenula pospremiti stol.
"Brate,vidimo se"-reče te poklopi.
Prišao je te sjeo u istu fotelju.
"Koje to bio"?-upita Pelin ustajući iz stolice.
"Umm,ma p-r-i,prijatelj"-reče zbunjeno te me pogleda zbunjenim glasom.
Što se dešava?Pomislih te, ga pogleda čudnim pogledom.
"Trebam do toaleta"-reče tee brzo ustade i ode.
Ostali su već bili u dnevnom,i ja sam pošla prema dnevnom ali začula sam da mu zvoni telefon.
Uzela sam te vidjela na ekranu "Dxx".
Ko je ovo.Ne znam zašto ali javila sam se.
"Halo?"-rekoh znatiželjno.
Čula sam izdah te osobe,nije progovarala,kao da je zanijemila.
"Ko je to?"-opet pitam.
"Hazar,što to radiš?"-reče Ilker otimajući mi mobitel iz ruke.
Prekinuo je vezu.
"Haz,zašto se javljaš na moj mobitel"-rekao je visokim glasom mašući rukama okolo.
"Ali zvonio je pa sam pomi...."-prekinuo me iznervirano.
"Nema ali,je li šta rekao?"-pitao je širom otvorenih očiju.
"Ne nije"-rekla sam i dalje tužnim,promuklim i iznenađenim pogledom.
"I zašto se javljaš?Nije pristojno znaš?"-sad je podigao glas.
"Što je tebi?Nije prvi put da sam ti se javila na telefon a da nisi tu!"-rekla sam i ja malo podignuvši glas.
"Dosta!Rekao sm šta sam imao"-rekao je dok je brzo otišao u dnevni pored mene.Gledala sam ga kako odlazi malo otvorenih usta u obliku"O" i raširnih ruku u znaku da mi ništa nije jasno.Poznajemo se od djetinstva.Šta mu je?Nadam se samo da nije upao u kakav problem!Pomislih te krenh prema dnevnom.Svi su sjedili i nešto tiho pričali.Prišla sam i sjela u fotelju.
Pričala sam s njim malo.
"Debiluuu"-čula sam Pelinn kako kroz smjeh govori Ilkeru dok je je on poškaljivio.
Ček,znam za Pelin da je debil i da je glupa.Ali Ilker se smije?Šta mu je?Doruk je umro a on se smije?Ok da su prošla tri-četri mjeseca od pogibije,ali prošlo je pet dana!Samo,hej pet dana!Gledam izbezumljeno u njih,kao i Emir i Yavuz.Kod Yavuza je bila faca u obliku slova O.
Ilker nas je pogledao te se uozbiljio.
Pogledala sam u Yavuza u znaku "sta je ovo".On je samo mahno glavom u znak sa nema pojma.
*****
Sjedim pored groba,u ruci držim cvijeće te ga stavljam na grob.
"Eh,šta se ovo dešava?Zar i on?Najbolji drug?Jučer je prvo galamio na mene a onda se smijao.Šta se dešava?Eh moj Doruk,da si tu,sad mi treba tvoja podrška ali je nemam."-kažem te uzdahnem.Obrišem suze te izdahnem.
"Težak je ovaj život,znaš?"-kažem tiho kroz plač.
Osjetim kako me netko zagrlio s leđa.Osjetim taj miris,taj dah koji mi puše u vrat,čime me grije.
"Znao sam da si tu"-kaže još više stiskajući me uz sebe.
Ustanem te se okrenem prema njemu.
"Volim te"-tiho prozborim te ga jako zagrlim.
"Najviše na svijetu"-kaže te me odmakne od sebe samo cent.Tiho mi se približi te me poljubi u kut usne.Znao je šta najviše volim.
Zagrlio me je jako te u zagrljaju doveo auta.
"Zayn,gdje idemo"?-tiho ga pitam brsajući suze.
"Na jedno mjesto"-tiho reče gledajući u cestu.
**
Izlazim iz auta,na meni jako poznato mjesto.Bosfor.
Pogledam ga te mu priđem.
"Nabolji si"-kazem te se propnem malo i poljubim u obraz.
Sjeli smo na klupu,gledajući vodu......
"Znaš ovo mi je najdraže mjesto,ovdje se opuštam,razmišljam...ovdje je tako sve drugčije,sve je mirno,ptice lete,voda se ljeti umiri,zasto volim ovo mjesto,zat..."-prekinuo me.
"Zato sam te doveo ovdje"-čujem tihi šapat kroz moju kosu.Osjetim njegov dah kako prodire do mog tjela,na što se zaledim.
Okrenem se prema njemu i pogledam ga.Sve je tako divno,krasno,sve učini za mene a ja za njeg ne mogu samo jedan obični osmjeh koji mu toliko fali.

"MJESEC DANA KASNIJE"
Za mjesec dana se nije ništa promjenilo,sve je skoro pa isto,samo....hm,od sve brige i tuge ima nešto čega se bojim.To je Pelin.Čudno jel da?Tokom mjesec dana,Zayn je dolazio često kod mene kući,pokušavajući da mi popravi raspoloženje,ona je koristila svaku priliku da mu nešto priča,jedan dan sam došla u dnevni Zayn me čekao,došla sam i vidjela nju kako se naginje prema njemu sa otvorenim dekolteima.Ne znam kako tako moze pred mojim ocem pred njenim ocem,pred mojom braćom.
A,ima još nešto što se dešava.Prije sedam dana sam počela pratiti Ilkera samo to niko ne zna.Pitate se zasto?Čudan je,previše,ima tajne razgovore,telefon mu zvoni non-stop kad je kod nas,čudno sr ponaša,kao da skriva nešto.Međutim za sedam dana nisam ništa saznala,taako da sam polahko počela odustajati od pratnje.Što bi on krio?
Šetam Bosforom prema groblju,u trenerci,duksu,prsliku,starkama i polahko trčim.Mjesec dana nisam u Londonu ni na fakultetu,nisam spremna još otići,kontam da ostane ovdje i školam se.Svi su tu,Pejker,Yavuz,Emir,Filiz,svii osim njeg.
Ubrzo se nalazim kod groba.Pogledam i shvatam,mjesec dana,mjesec dana sam bez tebe,otišao si zauvjek.Ali onaj osećaj još u meni živi,ne znam zašto.
Sjedim,razmišljam o njemu,o Zaynu,Pelin,Ilker u svemu.
O Doruku mislim svaki dan,osjećaj je i dalje tu,o Zaynu i Pelin,strah me!Bojim se da ne nasjedne na njenu igru,par puta sam vidjela ih,i ne znam kako sam ostala smirena.
O Ikeru ne samo da mislim već sam ga i pratila ali izgleda ništa.
Obrišem suze koje polahko padaju na zemlju te udahnem.
Moja ruka polahko prelazi preko pločnika te pomalo jecam.
Odjednom ostjetim nečiju ruku na svojoj koja se nalazila na pločniku.Poslilih Zayn je,i tako okren3 glavu prema ruci očekujući njegovu ruku ali ugledam........
(..)

Evo nastavak.Sad se stvari prekreću...Hazarini osjećaju nisu bezveze,smunja nije bezveze.Čiju je ruku ugledala Hazar?Šta će se sve desiti?Da li Hazar slabi.Situacija koju vidi i koja ju dočeka nije nimalo normalno.Pokušava li Pelin nešto sa Zaynom?Kud život odlazi,saznate u daljnjem nastavku.Sljedeći nastavm,buran,uzbudljiv,i šokantan.
Čitaj te,komjate i vote.Hvala unaprijed.