"STRONG"

"PART 10"

"Gdje je?"-tiho ali i izbezumljeno sam pitala mamu,koja je jedva suze zadržavala.
"Hazar,kćer,daj sjedi"-rekla je skupljajući suze negdje u dubini duše.Uhvatila me blago za rame.
"Gdje je"-pitam opet tiho,izbezumljeno.
"Hazar,dođi"-polahko me je okrenula tetka Ahu prema sebi,te povela do sobe.
"Gdje je,teta gdje je"-pitala sam sad malo glasnije.
"Šš smiri se"-rekla je zagrlivši me jako.U njenom zagrljaju sam prokinula plakati.
"Zašto teta,zašto on?Zašto Bog uvjek bira samo najbolje?Kako ću bez njeg?Kako živjeti bez zraka,bez vode,bez hrane,bez Doruka"-grcal sam u tetinom zagrljaju.
"Šš,zlato tetino,on ne bi volio da te vidi kako plačeš"-rekla je te me pomilovala po kosi.
"Nesrin?"-zovnula je poslugu.
"Izvoli te gđo.Ahu?"-rekla je posluga.I u njenim očima vidjela se tuga.
"Donesi vode malo za Hazar"-rekla joj je.
"Odmah"-odgovori te ode do kuhinje.
Teta me polako primi za rame do povede do moje sobe.Do moje sobe,morao si proći i kraj njegove.Ustvari bile su soba do sobe.
Stala sam,prvo pogledavši u vrata njegove sobe.Oči su mi se nakupile,već nakupljenih suza,čovjek se zapita odakle ti toliko suza?Iz kojeg izvora dolaze?.
Krenula sam prema njegovim vratima,uhvatila sam kvaku ali teta dobaci.
"Hazar,nemoj molim te"-rekla je kroz plač.
Pokazala sam joj rukom da šuti.Te sam klimnula glavom i uzdanula.Otvorila sam vrata.Miris,njegov miris je i dalje tu,ali on nije.Polahko sam ušla te zatvorila vrata i naslonila se na njih.Suze tekle kao izvor koji nema kraja.
Svaki tren očekujem da odnekle dođe i da me zagrli jako govoreći da sam mu falila.
Polahko sam razgledala po sobi.Sjela sam na njegov krevet te zagrlila jastuk.Suze su se slivale na jastuk,upijla sam njegov miris,koji možda više nikad neću osjetiti,ali pamtit hoću.Prokinula sam jecajući u jastuk.
"Zašto Bože?Zašto on"-gotovo sam mrtva govorila.
Prišla sam ogledalu na kojem je bilo skoro sve njegove stvari.Samo moja jedna naruknica,koju sam mu dala na odlasku.Otvorila sam ormar te razgledala.Zar više nikad nećeš obući ovu odjeću?Pomišljala sam.Uzela sam njegovu košulju te je zagrlila jako i pala pred ormar.Jecala sam,grčila se od suza,plača boli..
Nakon nekoliko minuta sjedenja na podu,ustala sam te izašla iz sobe.
Čula sam zvono na vratima.Pomislila sam on je.Sigurno je došlo do greške.
Nesrin je otvorila,bila sam skoro pred vratima.
"Večer,ja sam gosp.Unal inspektor,došao sam predati stvari od poginulog"-rekao je na što sam izgubila svaku nadu da je živ.
"Ja ću to preuzet"-rekla sam pokušavati skupit snage.
Prišla sam te uzela njegov mobitel,sat,naruknicu i ključ od motora.
"Potpišite"-reče inspektor.
Potpisala sam.Gospodin se već okrenuo ići ali sam ga zaustavila.
"Op..oprostite,ali...gdj..e je on"-rekla sam gušeći se u suzama.
"U mrtvašnici"-dodao je
"Nee"-jauknula san te pala na ulazu,inspektor je potrčao prema meni te čučnuo pored mene.
"Nemoj sinko,nemoj plakat"-dodao je tužnim glasom.
Plakala sam te ustala polahko.
"Odvedite me njemu molim vas"-molila sam ga
"Ali...."
"Molim vas"-dodala sam.
****
Ulazim u mrtvačnicu,osjećam hlad,jezu,tugu......osjećam njeg.
"Broj 7"-rekla je gospođa.
Ubro sam se našla pored njegovog kreveta.Ona je otkrila te se malo odmakla.
Vidjela sam ga,aali mrtvog.
Brada mi je podrhtavala,oči su se punile suzama.
Gledam ono lice najljepše na svijetu,gledam ali sad skoro pa bjelo lice.
Jedva sam skupila snage te ga pomilovala po glavi.
"Još je vruć"-rekla sam tiho.
"Sad je dovučen"-dobacila je gospođa iza mene.
Polahko ga milujem,očekujući da će se probudit.Nasmijan je.
Polahko sam uzela njegovu ruku te je poljubila.
"Zašto Doruk?Nije se ovo smjelo desiti.Zašto nisam ja tu,umjesto tebe.Ne,ti nećeš u zemlju,nesmješ,čuješ me"-govorila sam tiho kroz jecaj.
"Falit ćeš mi,svaki,munut,svaki dan,u to budi siguran"-tiho sam šaputala.
"Vijećemo se ubrzo,a onda biti vječno zajdno i igrati se.Obećajem ti."-prozborila sam.
"Kako sad slaviti rođendan?Kako,nikako!Neću ga nikad slavit.Zbogom brate.Vidimo se nekad.Krenula sam izaći ali sam se okrenula i poljubila ga u čelo.Kreknula sam pored kreveta stavila ruke na lice i počela plakat.
"Hazar,dušo ustani,umrli smo od brige"-rekao je Emir te me podigao i čvrsto zagrlio.
Uzvratila sam zagrljaj još jače te se uputili kući.Ostao je sam.Leži u hladnoći u samoći.Bože čuvaj mi ga,to mi je jedina želja.
****
"Vrijeme je"-čula sam tetin glas.
Sjedila sam kraj prozora i gledala kako kiša pada.I nebo danas plače.
Prišla mi je te me uhvatila za rame.
"Hajde,Hazar"-dodala je skupljajući suze.
Ustala sam te uzela oproštajno pismo i krenuli prema mjestu na kojem ce se Doruk pokopati.Ubrzo smo se našli pred dvorištem bjele dzamije sa plavim staklima.
Koliko je Doruk samo ovo volio.Kunem se da je milion put došao ovdje.Ušla sam našli smo se kraj rupe,u kojoj će se ubrzo naći tjelog premladog bića.Zar će onako lijep večeras i svaku noć spavati u zemlji.
"Vrijeme je"-dodade otac te se poredasmo.Donijeli su ga.Zamotanog u bjelom.Srce mi se slama.Osjećam da umirem polahko.
Prije nego ga spuste morat ću pročitat pismo..
"Jedini,najdraži,večeras kao i svaku noć ostaješ sam u zemlji.Ali zauvjek ćeš biti u mok srcu.Ja još ne vjerujem,nadam se da ćeš ustati i da je ovo samo san.Voljeću te uvjek i zauvjek.Život mi se raspada jer odlaziš.Znam,sad si na boljem mjestu,vijdet ćemo se uskoro.Da sam samo prije znala da će se ovo desit,svoj bi život dala za tebe.Mrgude moj,zar tvoj glas više nikad nećemo čut.Zar svoju mamu više nikad nećeš doći vidjeti.Zar više ona kuća neće odzvanjati.Srce mi se cjepa.Kad bi ovo bio samo san.Sve što ti bješe sveto,sve što si srcem slavio ne brini brate meni su u amanet ostavio.Zbogom i čuvaj se.Volim te!
Ljudi su grcali u suzama.
****
Otišao je.Držim njegov telefon u ruci sjedeći za ogromnim staklenim stolom u trpezariji.Zamišljeno sjedim,sa očima punih suza koje su se slijevale niz lice do staklenog stola.
Sjedim gledajući njegovu stolicu.Dajem se obećaje da nikad niko nece sjeti tu.
Svi su negdje,plaču i mole se.Niko još ne vjeruje.
"Pojedi nešto"-čula sam Nesrin glas.Te vidjevši kako stavlja tanjir ispred mene.
Bila sam puna bjesa.Uzela sam tanjir te ga te ga bacila jaako od pod.Razbio se u sto komada.
"KOME JE JOŠ DO JELA?NE PRAVITE SE DA JE SVE UREDU,KAD NIJE.MRTAV JE,NEMA GA.KAKO DA JEDEM?"-derala sam se.
Teta je brzo izletila iz sobe te dotrčala do mene.
"Čemu buka"-čula sam nečiji glas.Sva bjesna u suzama okrenula sam se..

Dva nastavka za dan,čitaj Kom i vote.Hvala.