Ameya i Zane prijatelji su nekoliko godina. Jedno drugom uvijek su sve što zatreba. Njihovo prijateljstvo je veliko, brinu jedno o drugom, rade skupa, žive na istom katu. U moru djevojaka koje mijenja kao čarape Zane ne nalazi onu koja će u njemu pr...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Divno si ukrasila sve mama. Ove godine si nadmašila samu sebe – uvalim dupe u trosjed, a ona se ozari kada ju pohvalim.
– Imala sam neke tako lude ideje i veliku volju. Sada kada znam da mi je dijete konačno sretno, nekako sam i ja sretnija. – čujem vrata od kupaone, tata izjuri van, ne stignem se ni ustati kada me zgrabi u čvrsti zagrljaj.
– Mišiću! Nedostajala si mi.
– Lijepo te konačno vidjeti doma stari. U civilizaciji. I ti si meni nedostajao.
– Što mi to kaže gospođa majka Mišu? – pusti me i uhvati za ruke. – Konačno si se pustila?
– Ne znam na što točno misliš.
– Ma nemoj ti meni, znaš da Zanea već dugo smatramo članom obitelji, a sada on jadnik to napokon i jeste.
– Ima li itko u ovom gradu i šire tko nije na trenutak pomislio da smo mi rođeni jedno za drugo, nego da smo ono, što znam, prijatelji? – njih dvoje se pogledaju i slegnu ramenima. – Znači ne vjerujem.
– Mila neke stvari se jednostavno vide. Mislim vi koji treba da vidite ne vidite, ali mi sa strane itekako dobro opažamo sve.
– Vi ste uvijek bili više od prijatelja ma koliko se trudili da to ne priznate. Odnos kao vaš rijetko gdje se može naći pogotovo u današnje vrijeme, a nemoguće je da iz nečega tako dobrog ne izraste nešto još puno bolje.
– Sretni smo zbog tebe mila. Zbog vas. Dobro je što si poslušala moj savjet.
– Starije se treba slušati zar ne? S vremena na vrijeme.
– Dođi, hajde da popijemo nešto večera je uskoro gotova, tata je spremio punč, i našao gomile Božićnih filmova da ostanemo budni do kasno.
– Ne valja prekidati tradiciju, ne treba mijenjati dobre stvari, a ovo je dobro. Ovo što imamo oduvijek.
– Istina, mada vjerujem da bismo iduće godine mogli slaviti u vašoj kući, onako svi skupa.
– To sam već čula. – sjednemo za stol, tata naspe piće u čaše, mama provjeri meso u rerni pa sjedne s nama. Podignemo čaše u zrak i nazdravimo ovom danu, našoj obitelji, njihovom dugom, uspješnom braku i mojoj sreći.
* * * * *
– Jesi ok? – poruka od Zanea zapišti mi na mobitel.
– Ubijena od hrane i počinje drugi Božićni film. Ti?
– Ubijen od hrane i negdje smo na sredini partije monopola. Zadužio sam se do grla. Nikada iz bankrota neću izići.
