Više od prijatelja 🔚

5

– Ne znam kako tolike godine ostaješ normalna pored njega! Pa pogledaj ga! – Lily balavi dok gleda Zanea kako klizajući nosi u rukama maleni pladanj sa tri čaše kuhanog vina. – Tako je prokleto prekrasan.

– Pa, jeste – ne mogu to poreći, istina je.

– Ne mogu da vjerujem da ti je samo prijatelj. Ja sam ti prijatelj, pobogu, on je prokleto savršen komad.

– Istina.

– Dobro, dok nije došao brzo mi reci u čemu je problem s njim? Što ne valja pa ti i on niste otišli dalje od pajdaša?

– Sve valja. Sve je u redu s njim Lily. On je... – zastanem dok gledam u njegov osmijeh koji zabljesne prije nego posrne i umalo se skupa s vinom ne prospe po ledu. – On je zapravo savršen.

– Pa onda ti ljepoto moja imaš ozbiljan problem. Luda si. Nemam drugog rješenja.

– Možda i jesam.

– Slušaj Amy, hoće li ti smetati da ga pozovem van? – koji vrag? – Zbilja bih ono voljela vidjeti imam li kakve šanse kod njega. Dobri smo si već duže vrijeme i ja sam vaše lijevo smetalo, ali on je apsolutno predivan i želim se uvaliti u njegov krevet. – pa, ovome se iskreno nisam nadala. Na sekundu mi i zasmeta, ali povratim se brzo.

– Zašto mene pitaš smiješ li ga zvati van, nisam mu ja majka?!

– Nisi, ali dobri smo i ne bih voljela da ti zasmeta. – već mi smeta. Što je meni?

– Ne smeta mi Lily, čini što hoćeš, oboje ste odrasli ljudi.

– Hej ljepotice, preživjeh vožnju preko cijelog klizališta i nisam prosuo ni kap. Uzmite dok je toplo. – pruža nam čaše, a Lily mi namigne. – Jeste ok?

– Da, sve je u redu. Malo mi je hladno – procijedim, otpijem pa ostavim čašu na ogradu klizališta. – Idem jedan krug, vi ostanite ako hoćete, ja ću malo da prodrmam tijelo. – ostavim ih skupa, dajući Lily malo prostora da povuče taj potez koji planira. 

Dok kližem u glavi mi se nekako gomilaju sivi oblaci. Što ja to trenutno osjećam i zašto sam zadnjih dana  kao potpuni debil? Sve je bilo normalno do prije nekoliko dana, naši životi išli su svojim tokom. Kao i svakog drugog dana provodili smo vrijeme skupa, išli na posao, vraćali se, jeli, pili, izlazili, u većini slučajeva doma se skupa vraćali nismo. I sada najednom imam neke neobjašnjive osjećaje u vezi same sebe, tog Jordana i njega. To je Zane zaboga, što mi je?! I zašto primjećujem na njemu da je nešto s nama drugačije? Mada kaže da je sve u redu, osjećam da nije. I ja to kažem i lažem. Laže i on. Vidim kako mu Lily nešto šapuće na uho, on se smije, a ona zatim izvadi mobitel iz džepa i krene razgovarti. Pogleda me i digne čašu nazdravljajući. Mahnem i nastavim dalje. Okrenem krug i vidim Lily kako odlazi. Ispred mene se stvori neka gužva ne vidim ih više. I dok pokušavam proklizati pored grupice koja se načičkala, pred noge mi  izleti  maleni dječak i vidim da ću ga pokositi nema šanse da stanem. Pokušam ga opkoračiti i nekako zaobići, ali ništa od toga. Proklizavam i gubim ravnotežu, pad mi ne gine. Tresnut ću dobrano i spremna sam. Zatvaram oči i idem u susret ledu, kada osjetim da me stežu poznate ruke, padam, ali ne na led nego na njega. Otvorim oči i vidim njegov osmijeh. Stegnuo je ruke oko mene, toliko smo si blizu da nam se smrznuti nosevi dodiruju. Mislim da do sada nisam shvatila koliko su lijepe i kristalno bistre njegove oči, koliko su mu usne pune i primamljive i koliko je zapravo lijep. Jer nikada kao u ovom trenutku Zane Wade nije bio ovoliko lijep.

– Uhvatio si me? Kako? Od kuda si se stvorio?

– Nisam li ti rekao da ću uvijek paziti na tebe kokice? – ne mogu opisati što u ovom trenutku osjećam, ali znam da mi grije cijelo tijelo, a u isto vrijeme drhtim, ali ne od hladnoće. Njegove oči gledaju kroz moje, vidim sebe u njima, to je nešto toliko lijepo da bih zaplakala iskreno.

– Jesi dobro Amy?

– Zahvaljujući tebi jesam. Ti? Jesi se udario? – krenem se ustajati, ali on me vrati nazad.

– Rekla si da ćeš me oboriti, a nisi, možemo ovo računati u to?

– Ludo jedna!

– Ako je odgovor da, onda me pusti još malo da uživam držati te u rukama. Čekao sam ovo obaranje. – ljudi nas zaobilaze, kao dvije budale ležimo na sred klizališta. Oči mu prelaze mojim licem, Bože kakav osjećaj mi struji tijelom, ne znam što mi se događa.

– Zane...

– Reci kokić.

– Trebali bi ustati odavde.

– Zašto, meni je baš lijepo?! Ostanimo još malo. – izmigoljim se iz njegovih ruku i ostanem sjediti na ledu. On sjedne pa se privuče bliže.

– Zane što je ovo? Što se ovo događa?

– Ne znam.

– To smo mi. Ovih zadnjih dana nekako je...

– Drugačije? – kimnem potvrdno. – Misliš da je u pitanju ova praznično–ljubavna atmosfera oko nas?

– Što god da jeste, zbunjuje me.

– Pa, dvoje nas je.

– Rekao si da je sve u redu.

– I ti si.

– Je li ovo neka faza? Neko Božje testiranje našeg prijateljstva?

– Zbunjujuće je.

– Nije li? – on kimne.

– Lily me pozvala van. Na večeru.

– A, gdje je ona?

– Leslie je zvala. Nešto s majkom, ne znam baš. Morala je otići.

– Ali te stigla pozvati van? – slegne ramenima. – I hoćeš li ići?

– Ne znam. To je Lily. Ona je super dobra cura.

– Istina. – pogleda me, pa odmahne glavom.

– Baš kako je i Jordan super dobar tip.

– Lily me pitala da li bi mi smetalo da te pozove van i po mogućnosti uvuče se u tvoj krevet.

– O, zbilja? Lilica je direktna. – gurnem ga laktom.

– Ne znam zašto je od mene tražila dopuštenje, nisi ti moj da... – e lijepo da se nosiš u materinu Ameya. Moj. Moj. Moj. Kao jeka odzvanja mi u glavi. – Možda bi trebao ići. Ona je divna cura. Mnogo bolji izbor za tebe od Lexi, iskreno.

– Misliš?

– Hej krele! Lily mi je drugarica, poznajem je. Ne možeš je porediti sa gradskom curom poput Lexi.

– I što si joj rekla? Smeta li ti da iziđem s njom? – smeta. Veoma. I s njom i s bilo kim.

– Koji kur... – opsujem samu sebe na glas. Moje misli koje mi lete glavom.

– Što?

– Ne. Ništa. Oprosti. Ne smeta mi. Mislim oboje ste odrasli ljudi, volim vas oboje, nemojte povrijediti jedno drugo i sve će biti ok. Prijateljstva nestaju poput snijega pod suncem kada krene naopako. Ne bih voljela izgubiti nijedno od vas dvoje.

– Mene nikada nećeš izgubiti kokić. Nikada. Ma koliko Jordana i drugih seronja bilo u tvom životu. Ti ćeš meni uvijek biti broj jedan. – privuče me k sebi i poljubi u glavu. I kroz kapu osjetim taj poljubac.

– I ti meni. Ma koliko se ti plašio da će te neki drugi muškarac zamijeniti u mom životu. Neće.

– Ne plašim se toga. Ja znam da sam naj.

– Ne seri Zane, plašiš se.

– Dobro, možda malo.

– Ne moraš. Ti si moj broj jedan. Ako i dođe neki koji će biti važan, to će biti na posve drugačiji način.

– Obećavaš?

– Obećavam!– promrljam mu kosu i cmoknem u čelo. – Jesmo ok?

– Uvijek.

– Hoćemo doma smrzla mi se guza?

– Uh, nećemo to dozvoliti. To je tako lijepa guza, rado ću je zagrijati.

– Znaš da te volim Wade? – pitam, a njemu oči zasjaje.

– I ja volim tebe – kaže to, a zatim se nekako tužno nasmiješi.