Ameya i Zane prijatelji su nekoliko godina. Jedno drugom uvijek su sve što zatreba. Njihovo prijateljstvo je veliko, brinu jedno o drugom, rade skupa, žive na istom katu. U moru djevojaka koje mijenja kao čarape Zane ne nalazi onu koja će u njemu pr...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Otvaram oči na zvuk alarma, k vragu kad sam zaspala. Osjetim njegovo tijelo ispod sebe i ruke koje me čvrsto drže. Na televizoru su neke jutarnje vijesti, ostao je uključen cijelu noć, a nas dvoje na trosjedu zaspali smo i vjerujem da je on još više ukočen nego ja. Pružim ruku, dohvatim mobitel i ugasim alarm.
– Ovo bi i mrtvaca probudilo. Nikad ne bih rekao da ti alarm tako zvoni. Totalni hard metal ženo. – skrenem pogled ka njemu, mogu samo zamisliti na što izgledam ovako zgužvana, ali on naravno izgleda savršeno kao i uvijek. – Dobro jutro ljepoto – kaže, pa pokuša protegnuti ukočenu ruku.
– Jesi se jako ukočio?
– Samo neki dijelovi tijela – nasmije se pokvareno. – Ali, Bože moj, jutro je, nemoćan sam totalno.
– O. luđaku jedan! – opalim ga po prsima, pridignem se i poljubim mu čelo. – Ne sjećam se kada sam zaspala.
– Negdje pred kraj. Propustila si najbolju scenu u povijesti Marvela.
– Ma hajde, zbilja? Koju to?
– Koju? Pa kada oba Ghost Ridera krenu prema kapelici.
– Vau, nije da je nisam već vidjela stotinu puta.
– Ti to ženo nikada nećeš razumjeti. – odmahnem glavom. Dečki su uvijek dečki koliko godina da imaju. – Bilo mi je žao da se izvlačim pa sam ostao.
– Neka si. Ne smeta mi. Lijepo je spavati u tvojim rukama gospodine Wade.
– Kada god poželiš opet, tu su – ustane, stane ispred mene i nasmiješi se. Bože koliko je lijep izvrnut ću se ovdje na pod. Kako do sada, svih ovih godina nije bio toliko lijep? Ili jeste, samo sam ja drugačije gledala na tu ljepotu.
– Trebao bih otići i spremiti se za posao. Danas me vodiš u Hoboken mojoj sreći nema kraja.
– Gori si od djeteta. – kratko mi poljubi tjeme i krene van.
– Tko vozi?
– Ti ćeš bogami. Mrzim voziti po ovakvim cestama, a ovo ne misli stati.
– Vidimo se za posla sata.
* * * * *
– Hej, ja sam – kažem nakon što se Jordan javi.
– Amy, drago mi je što zoveš. Kako si, je li prošla ona boljka koja te uhvatila?
– Jeste. Prošlo je, hvala ti što si imao razumijevanja za moje ludosti.
– Uvijek ljepotice.
– Neću te ometati, vjerujem da radiš, samo trebam Anabellin broj, danas idemo u Hoboken zbog torte, ne znam tko će od njih dvije ići, da provjerim s njom. Mislila sam da imam, ali nemam ga u mobitelu ni na papirima koje imam kod sebe. Ne znam što se dogodilo.
