Više od prijatelja 🔚

19

Na nebu iznad Hobokena

– Konačno! O, konačno su to napravili! Ovo je bila odlična ideja Amruse. Odlična.

– Pogledaj ih. Pogledaj kako su sretni. Ljudi su nekada toliko komplicirani. Godinama su nesretni sa drugim partnerima, a jedno drugom su cijelo vrijeme tu.

– Mislim da nikada neću razumjeti te njihove odnose. Ni zašto se uvijek toliko plaše ljubavi. Ono što je suđeno desit će se prije ili kasnije.

– Mislim da smo ovaj put uspjeli bez kapi znoja.

– Jesmo. I sada smo slobodni.

– Želiš pokušati?

– Želim! – dvije ruke krenu jedna prema drugoj dlanovima naprijed. Između njih je svih ovih godina bila barijera koja je trebala nestati da nisam usrala prošli zadatak, ali sada je gotovo. Ameya i Zane pronašli su ono za čim su tragali i ja ću konačno moći naći mir i sreću u rukama onoga koga volim stoljećima. Još nas koji milimetar dijeli od stapanja naših duša, ali odjednom barijera odbije moj dlan i odbaci me veliki korak u nazad.

– Ne! Ne, nije moguće! Zašto? Amruse zašto? Uspjeli smo, spojili smo ih, izvršili smo zadatak! – on priđe pa klekne ispred mene.

– Jesi li čula to Tamrin? Jesu li izrekli te riječi?

– Ne znam. Nisam slušala. Nisam baš gledala njihov se... Ne znam... ja... Ti? Jesi li ti čuo? Morao je reći. Nemoguće da nije.

– Isključio sam se nakon poljubaca. Nisam pratio dalje od padanja u krevet.

– Ne... Trebalo je biti gotovo. Trebali smo biti slobodni. – poljubi mi čelo i osloni bradu na moje tjeme.

– Hoćemo mila. Čim jedno drugom kažu: – Volim te! –

– Mislili ste da će biti tako lako? – oboje se trgnemo na zvuk dobro poznatog glasa koji ne volimo čuti.

– Ramsus!? Što radiš ovdje?

– Nekako mi se čini da ste oboje zaboravili da sam rekao da nikada nećete biti skupa, sve dok postojim.

– Prestani! – Amrus ustane i stane ispred njega. – Dosta je bilo! Ovo je posljednji put da se miješaš Ramsus. Posljednji. Nebo nas je spojilo, pomiri se s tim.

– Nikada! Nebo je pogriješilo, Tamrin je griješila, mojom krivnjom naravno... – pokvareno se nasmije.

– Što? Ti si... Ti si me sabotirao cijelo vrijeme?

– Ti pripadaš meni, ne ovom izrodu ovdje.

– Mrzim te! Prokleto te mrzim Ramsus.

– Naravno da ne misliš tako. Bilo nam je dobro dok se on nije pojavio. Što mislite tko je prokleo vašu ljubav? Nebo? Ne znaju oni ništa o tome.

– Što? Sve ovo vrijeme... Sve je bila laž? Prevara? – on slegne ramenima.

– Ovo je jedino što činite za njih. Nažalost saznalo se za moju malu igru i odlučili su vam dopustiti ostvarenje sudbine, ali ja nisam. I neću. I ne samo da ću se pobrinuti da ovih dvoje nikada ne kažu jedno drugom da se vole, nego ću ih natjerati da se zamrze.

– Ne, nećeš! Ovo ovdje završava! – i samo tako čujem kako vrisak izleti iz mog grla kada Amrus krene u borbu s njim. Jedan će od njih nestati, a moje srce jaukne od bola pri pomisli da to neće biti Ramsus.