U Isidorinim očima🔚

6.

Sjedim na stubama i vidim kako su se svi skupili u dnevnoj sobi. Majka je zagrlila Isidoru i utisnula poljubac u njezino tjeme. Sjela je između braće, obojica drže njene sitne ruke. Taj odnos koji imaju s njom... Mislio sam da razumijem, ali sada shvaćam da ne razumijem uopće. Mislio sam da su obojica zatreskani u nju, ali od smrti naših očeva ponašaju se sasvim drugačije prema njoj. Otkako su čuli ono što je majka rekla okrenuli su se totalno. Prestali su da se svađaju, vjerovao  sam da tuguju i da jednostavno nemaju volje za vječitim podbadanjem jedan drugoga, ali nisu prestali da je zovu, da razgovaraju s njom, da iziđu ispred kuće i oni i ona. Okrenuli su se i sada mi djeluju kao da prihvaćaju Isidoru Liev kao dio naše obitelji. Kao... sestru.

Strese mi se cijelo tijelo kada ta misao prođe mojom glavom. Ne. To se neće dogoditi. Ne kod mene. Ja to ne mogu. Ona nije ništa naše, nije dio naše obitelji i ma što rekao otac, ma što bila njegova zadnja želja, ja jednostavno ne mogu.

- Cai dođi, svi su ovdje - majka se stvori ispred mene. Ustanem i siđem niz stube, pa uđem u otvorenu dnevnu sobu. Ona podigne lijepu glavicu i samo se blago i vrlo kiselo jedva osmjehne. Njene predivne, kristalno plave oči otečene su i prošarane crvenim linijama. U njima nema bistrine u kojima bih mogao vidjeti svoj lik. I poželim to u trenu. U samo jednoj kratkoj sekundi poželim da ponovno onaj osjećaj prostruji mojim tijelom.

- Neću dužiti... - odvjetnik me trgne - ovdje smo zbog jedne stvari. Kao što je već poznato Isak Liev i Kayl Delano nedugo nakon Isidorina rođenja potpisali su suglasnost u kojoj u slučaju tragične nesreće gospodina Lieva, Kyle i Villa postaju skrbnici njegovoj kćeri Isidori. Kako je tragedija zadesila obje obitelji i odnijela prijatelje s ovog svijeta, Villa ostaje tu da se skrbi o djevojčici. Naravno ne mogu da ne uzmem u obzir ovo stanje koje je sve iznenadilo i ne mogu da zanemarim Neil Braxton koja se brine za gospođicu Liev praktički od rođenja. Znam da je Isak jasno ostavio upute za zbrinjavanje njegove kćeri, ali ako se Villa slaže možemo dati šansu i Neil da se izjasni po ovom pitanju. - Mama samo kimne glavom, Neil se slabašno nasmije.

- Ne želim ostaviti Isidoru. Možda nije moje rođeno dijete, ali je jedino koje imam. Došle smo jedna drugoj u život prije dvanaest godina i ja jednostavno ne mogu samo da je prepustim Villi i izgubim se iz njezina života. Ova kuća preko puta pripada njoj i njezinu ocu, za sve oko iste brinem se ja. Tko će sačuvati ovaj dom za nju, ako odem, ako ostavim sve? Ne želim to. Villa zna da ima moju bezgraničnu ljubav i prijateljstvo i da nemam ništa protiv da bude zakonska skrbnica Isi, ali ako postoji i najmanja mogućnost da ju odgajamo skupa i da se brinemo o njoj, voljela bih to. - Ma divno. Nekako mi lakne nakon Neilinih riječi. Neka Isidora ostane s njom tako neće biti dio nas.

- Spremna sam preuzeti brigu za Isidoru, imam troje djece od kojih najstariji sin odlazi uskoro i nije mi nikakav problem zaista biti majka Isi. Ionako je volimo kao da je naše dijete. Ništa se ne bi promijenilo po tom pitanju.

- Isidora... - odvjetnik joj se obrati. - Što bi ti željela? Volja tvog oca je bila ovo, ali ti imaš dvanaest, možeš odlučiti, uzet ćemo u obzir i tvoju odluku. - Ona proguta teško, pogleda u majku, Neil, braću i na kraju mene. Samo nemoj. Molim te mala pjegava nemoj.

- Voljela bih ostati s Neil. Ona je najbliže majci što imam. S druge strane mama Villa mi je također na neki način majka. Oduvijek je sa mnom baš kao i Neil. Ako Neil želi i može da se brine za mene sada kada mog oca više nema i kada se sve mijenja ja... Želim biti tu. Gdje sam i do sada bila. S njih dvije i dečkima.

- Znači želiš ostati u svom domu iako će Villa Delano biti zadužena za sve što se tiče tvog obrazovanja, odobrenja, jednostavno svega.

- Da. - Hvala ti Bože.

- Onda dobro. Sastavit ću novi zapisnik i Neil i Villa moći će ga potpisati ovih dana kod mene u uredu. Dečki što se tiče vas... - ma što sad nas? Braća usmjere poglede ka njemu. - Vaš otac je za svakoga od vas ostavio nešto za... Pa za slučaj da se dogodi neka tragedija koja se nažalost i ... Da ne dužim - otvori torbu i izvadi iz nje tri kuverte. Podijeli dečkima, zadnju da meni. - Unutra je sve što trebate znati. Poštujte volju vašeg oca i učinite ga ponosnim gdje god da jeste. Cain... Ti si sada glava ove obitelji. Idi pravim putem dečko i potrudi se biti dobar čovjek. Kakav je bio Kayl. Znam da nije lako da na tinejdžera padne ovaj teret, ali vjerujem da ćeš uspjeti ovu obitelj držati na okupu - primakne se bliže mom uhu. - I nju. Koliko god htio i ne htio Isidora Liev je od sada tvoja briga. Tvog oca nema i ti moraš biti tu za nju - hladan znoj mi se spustio niz leđa. Odmakne se i pokupi one svoje papire. Dok sam sav unezveren on odlazi, majka i Neil ga ispraćaju i mi ostajemo sami. Braća, ona i ja. Stegnem onu kuvertu u ruci i priđem. Ona grize usne iznutra i trepće ubrzano. U meni je vjetar, oluja koja pustoši sve pred sobom.

- Ne mogu Pjegice! Ja to jednostavno ne mogu! - izleti iz mene.

- Što?

- Ne mogu biti tvoj čuvar, ne mogu se brinuti o tebi! K vragu još nisam naučio ni o sebi da se brinem! Ne mogu se obavezati brigom o djevojčici, ma koliko posebna bila. Žao mi je Pjegice, od toga nema ništa! Odlazim odavde idući tjedan, ako se mene pita nikada se neću vratiti u ovaj prokleti grad koji mi je uzeo oca. Ne znam tko će se pobrinuti da odrasteš sigurna, ali ja ne mogu. Ti nisi ništa moje. Nisi moja obitelj i nikada te neću gledati tako. Oprosti. Nešto u meni ne dozvoljava da te gledam kao... sestru! Draga si mi, ali samo želim pobjeći što dalje od tebe ovog trenutka. - Gledam kako slapovi suza padaju niz njezine obraze prelazeći preko tih sitnih pjegica koje joj prekrivaju dio obraza i maleni nos. Gledam kako proklet bio nanosim bol ovoj djevojčici, a ne mogu stati.

- Imaš njih dvojicu, neka budu uz tebe, ja ne... - ne kaže ništa samo istrgne ruku iz Westova stiska i istrči napolje. Osjetim Ryeve dlanove na prsima i kako me snažno odgurnuo. Izgubim ravnotežu i padnem na pod.

- Budalo! Ti si prokleta budala Cai! Mrzim te! Zašto si to uradio?!

- Što je s tobom kretenu? - West stegne pesnicu. Udarit će me nema šanse da neće. Umjesto toga klekne ispred mene i uhvati me za majicu. - Idiote! Slomio si joj srce! Što je ušlo u tebe da se tako ponašaš?

- Ništa ja nisam slomio. To je ono što osjećam.

- Idi Cai, samo prokleto idi i živi u svijetu za kojim toliko čezneš. Ona jeste nešto naše i uvijek će biti. Kada to budeš shvatio kajat ćeš se za sve što si upravo izrekao.

- Što se ovdje događa? - majka uleti unutra, West me pusti.

- Cai je povrijedio Isu. Rekao joj je svašta. On je...

- Slomio njezino srce - kaže i obori pogled.

- Što pričaš? Zar i ti da...

- Cai vidjela sam ju vani. Mili što god da si učinio... Oh, Cai u Isidorinim očima...

- Vidjela si komadiće njezina srca, nisi li? - Rye priđe majci i stegne joj ruku, ona samo potvrdno kimne. K vragu!