Granice ludila

797 30 0
                                    

Jasson P.O.V.

Tako sam premoren, tako mi se spava. Volim da dolazim lično da obavim neke poslove pogotovo ako su ti poslovi van grada, ali sada sam premoren.

Zakopčavam poslednje dugme na mojoj crnoj košulji. Formalnost je najbitnija. Pokupio sam naočare sa stola i krenuo niz stepenice.

Svi su me već čekali spremni.

"Idemo" rekao sam dok sam stavljao crne naočare

Došao sam do svoje crne panemere i ušao sa Lukasom.

Ispred mene je išao jedan crni džip i tri iza mene. Dao sam im znak i svi su krenuli prema odredištu koji im je ubačen u sistem automobila.

Kad sam shvatio koliko sam postao nervozan pojačao sam muziku da mi skrene misli.

Ovo je prosto postalo neverovatno. Počela je veoma da se igra sa mojim strpljenjem. Danas ceo dan joj je i isključen telefon.

Ako za dva sata ne bude odgovorila na moj poziv, primeniću silu.

Skrenuo sam prema aerodromu i besno izašao iz kola. Brzim korakom krenuo prema svom privatnom avionu.

"Spremni smo za poletanje gospodine" rekao je kapetan dok se rukovao samnom

"Još bolje da niste" odgovorio sam besno

Moji ljudi su ušli zamnom i seli na svoja mesta

"Kola nas čekaju na drugom aerodromu"
Rekao je Lukas do je sedao preko puta mene

"Želim da ovo bude rutinski posao. Uđemo izađemo, bez gužvi bez sranja"

Pogledao sam svakog od njih. Klimnuli su glavom ali to meni nije bilo dovoljno

"Jasno?!" Prodrao sam se besno

"Da" svi su rekli u isti glas

Naslonio sam se i pogledao kroz prozor.

Za sat vremena smo na aerodromu. To će mi biti dovoljno vremena u vazduhu da se smirim malo

------

Polako sam se protegao dok sam izlazio iz aviona. Moji ljudi su već bili ovde sa oružjem.

Cela istočna strana je bila okupirana, pogledao sam svakog po na osob. Bilo ih je preko deset.

Naglo sam osetio neku težinu na grudima
Polako sam krenuo prema Lukasu koji je stajao sa nekim čovekom

"Svakog trena treba da sleti avion."

"U redu, sve po planu idemo"

"Bolje da uđemo unutra" rekao je čovek koji je radio ovde

Samo sam klimnuo glavom i sa vetrom u leđima ušao unutra

Sa mojim ljudima, sam ušao unutra. Dvojca naoružana išla su ispred mene, jedan je stao pored čoveka na vratima. Drugi ušao samnom. Ubrzo se pridružio još jedan i stao meni okrenut leđima

"I presednik da ti zavidi na ovoj pratnji" rekao je Lukas sa osmehom

"Sve po zasluzi"

Uzeo sam pištolj iz njegovih ruku i stavio ga za pojas.
Pogledao sam u svoj rolex na ruci

"Vreme je"

Rekao sam i pokazao rukom da krećemo

Skinuo sam naočare i okrenuo se na sekund na drugu stranu.

Krenuo sam da idem kad sam naglo stao. Ponovo sam se okrenuo. Loše sam video

"Jassone,idemo!" Rekao je Lukas ljuto

Moj zaštitnikWhere stories live. Discover now