17. poglavlje

682 17 0
                                    

Kristina P.O.V
Ja: Ne! Ne! Ja cu ga kontrolisati! Odbijam zahtev za pucnjavu. Dici ces paniku bez razloga! Napravicete haos!
Nemanja: Kristina on ne moze da se kontrolise.
Ja: Evropa je moja! Pablo je potpisao to, dakle. Ja kazem ne! Aperkat!
Izderala sam se Nemanji na lice a on me je zbunjeno gledao.
Murat je posmatrao sve dok je sedeo u fotelji a Nemanja je sa svojim obezbedjenjem izasao iz prostorije. Dok je Murat ostao unutra sa mnom.
Pozvala sam ekipu i otkazala akciju, vratili su se u bazu bez i jednog ispaljenog metka.
Murat: Zaljubila si se.
Ja: Ne nisam. Njegova sestra mi je bliska drugarica.
Murat: Zvoni telefon za hitne slucajeve.. Hoces ti?
Ja: Ajde ti dok ja sredim ovo..
Uzeo je fiksni telefon i slusao informacije koje su dopirale iz telefona.
Rokovnik i hemijsku sam stavila nazad u torbu kucajuci panciru poruku da idemo u belu kucu.
Murat me je pogledao nakon sto je spustio telefon.
Murat: Neko je pre nas izresetao cvecaru. Ne zna se ko.
Ja: Nek se sazna.
Izasla sam iz prostorije veoma lose raspolozena jer je Nina mozda mrtva.
Uradila sam svoje.. Moji ljudi je nisu ubili. Ja nisam kriva..
Makar tu sam cista..
Pancir je isao iza mene dok sam koracala ka automobilu.
Nakon delimicno duge voznje stao mi je u sred sume te sam izasla iz automobila i krenula u juznom pravcu. Naisla na dzipa u sumi, iz njega uzela kljuceve kuce i sela u njega. Odvezla se do lokacije gde se svi moji ne miri smire...





EuforijaWhere stories live. Discover now