"Sretan Božić!"
James me budi iz dubog sna upravo tim riječima.
"Sretan Božić James."
Odgovoram mu sa osmjehom na usnama, dok ga gledam kako ide prema meni i ljubi me u lice.
Pojma nema kada je on ustao, ali drago mi je da je.
Ne bih se baš mogla nositi s njime kao prošlo jutro.
"Ustaj spavalice, prošlo je deset sati, a uskoro idemo mojima na ručak."
Dobaci kratko te se odmakne od mene i ostavlja me da se sredim.
Danas je Božić....
Danas mi fale više nego obično, današnji dan kao da mi se ruga i podsjeća na to koliko sam sama, tužna i ostavljena.
Samo danas cu biti hrabrija nego ikada prije, zbog Jamesa.
On to zaslužuje, učinio je sve za mene, tek za neku strankinju.
Zslužio je da mu ništa ne pokvari današnji dan, s toga nabacujem osmijeh na lice, ogrnem se plaštom hrabrosti i navučem masku na lice.
Oblačim najljepšu haljinu i cipele, kosu pustim da pada preko ramena, a medaljon koji mi je on poklonio izbacim preko haljine.
Pogledam se još jedan put i ono što vidim sviđa mi se.
U ogledalu je odraz žene koja je sretna, žena koja odiše sjajem.
To je to!
To je ono što želim da drugi vide, to je i bila namjera zar ne?
Drugi ne vide ono što je u meni i kako se zapravo osjećam.
Uzmem vrećice sa poklonima i jaknu, još jednom duboko udahnem te krenem stepenicama u kuhinju.
Pronađem onu vrećicu koja je za njega, te ušetam u kuhinju dok on sjedi i pije kavu.
"Woow Sarah.... Izgledaš.... Izgledaš.... Jebo te stvarno dobro izgledaš."
Govori dok se ustaje i kreće prema meni.
Stavi ruke na moja ramena te se zagleda u moje oči, kao da čita što piše unutra.
"Božanstvena si djevojčice, božanstvena...."
Tiho prozbori te spusti svoje usne na moje čelo.
"Imam nešto za tebe James."
Kažem dok mu pružam vrećicu a na njegovom licu vidim iznenađenje.
Nije imao pojma da sam mu bilo šta kupila.
A jesam... I te kako jesam...
Gledam ga kako uzima kutijicu u ruku i smije se poput malog djeteta.
"Znaš da nisi trebala Sarah. Meni je dovoljno što sam te upoznao, meni je dovoljno da si tu danas."
Iskrenost... Čista iskrenost u njegovom glasu.
Otvori kutiju pa se zagleda u ono što je unutar nje.
Prstima lagano izvadi mali privjesak i nasmije se.
"U Africi sve počinje."
Pročita na glas poruku i nasmije se, te podigne glavu i pogleda u moje oči.
"Hvala ti djevojčice, ovo je nešto što ima veliko značenje."
Kaže pa me uzme u naručje i zavrti me toliko brzo da pomislim da ću se ispovraćati.
"Pozliti će mi James, uspori."
Kroz smijeh mu dobacim a on se zaustavi.
Privjesak stavi na svoje ključeve i nasmije se.
"Idemo djevojčice, moji nas čekaju."
Pružim mu ruku koju on čvrsto stisne, te nas povede na taj ručak dok se u meni rađa neki novi osjećaj.
*****
Izlazimo iz automobila i koračamo prema još jednoj utvrdi, koju oni nazivaju kućom.
Vrata nam otvori lično njegova majka sa velikim osmjehom na licu.
"Ti si Sarah! Tako mi je drago, dobro došla u naš dom."
Kaže i povuče me u zagrljaj.
I ja se stvarno tako osjećam.
Osjećam da sam dobrodošla tu, u njihovu kuću, pod njihov krov.
"I meni je drago gospođo Parker i hvala vam na pozivu."
Progovorim jedva nekako.
"Oo dušo, za tebe sam Ana."
Kroz smijeh mi kaže, pa se baci sinu u zagrljaj.
Povede nas prema unutrašnjosti kuće, a onda ugledam Kate i još jednog gospodina, to je njegov otac.
"Sretan Božić Sarah!"
Grleći me govori Kate.
"Baš mi je drago da si tu s nama."
Nastavi da priča dok me drži u zagrljaju.
I ja se smijem, smijem se onako iz srca.
"Pusti gospođicu, Kate, udaviti ćeš ju."
Dubok muški glas progovara iza nas, i mi se odmičemo jedna od druge.
"Gospodine Parker, ja sam Sarah drago mi je."
Govorim dok pružam ruku a on me povuče u zagrljaj.
Ovi ljudi se baš vole grliti pomislim i nasmijem se više za sebe.
"Za tebe sam samo Jackson dušo, i dobro nam došla."
Kaže i konačno me pusti iz čvrstog zagrljaja.
Osvrnem se oko sebe i pogledom tražim Jamesa te ga ugledam.
Stoji naslonjen na zid sa perekriženim rukama i gleda u nas, te mu osmijeh ne silazi sa lica.
"Hajde idemo za stol, nećemo valjda stajati cijelo vrijeme ovdje. Trebamo nešto i pojesti."
Riječi njegove majke dopiru do nas, te nakon što im uručim poklone prođemo svi za stol.
Atmosfera je bila opuštajuća, ni u jednom trenutku ti ljudi nisu dozvolili da se osjećam kao stranac.
Osjećala sam se kao da pripadam tu s njima, kao da sam rođena tu.
Ispitivali su o mom životu, o zemlji iz koje dolazim, poslu kojim se bavim....
Ali ni u jednom trenutku se nisam osjećala neugodno, dapače, osjećala sam se ugodno i prijatno.
Znate onaj osjećaj zbog kojeg vam se usne izviju u blaženi osmijeh?
E tako se ja danas osjećam, to su jedni divni i osjećajni ljudi.
" Mi bi trebali krenuti."
James progovori i gleda na sat.
"Ja ujutro putujem i moram se spremiti još."
Dobaci gledajući u mene.
Ustanem se i pozdravim sa svima, i opet me svi grle i ljube.
"Čekaj Sarah, mi imamo nešto za tebe."
Kate ide prema meni noseći u ruci ukrasnu vrećicu.
"Hvala vam... Zaista niste trebali."
Progovorim dok se mojim tijelom razlijeva neka toplina.
Napustimo njihovu kuću uz obećanje da dođem opet dok je James na putu.
"I kako si se osjećala danas?"
James pita dok se vozimo kući.
Osjetim i radost u njegovom glasu, on je zaista sretan zbog ovog svega.
"Divno, bilo je zaista predivno.
Tvoja obitelj je tako topla i prihvatili su me kao da sam oduvijek tu."
Uzbuđeno odgovorim.
"Da mi smo ti takvi, topli, nježni, umiljati i volimo se puno grliti."
Kroz smijeh mi govori dok osjećam neku zaigranost u njegovom glasu.
"E baš se volite grliti. Nisam se u životu toliko grlila kao danas."
Zabavljeno kažem i pomislim kako je to možda stvarno istina.
Osim moje djece nitko me nije grlio toliko kao oni danas.
"Trebaš li pomoć sa pakiranjem stvari?"
Upitam dok gledam kako se sprema svoje stvari.
"Možeš mi pomoći jedino ako uđeš u ovaj kofer i ja te ponesem sa sobom."
Namigne mi i dođe do mene.
"James... Znaš da bih išla, ali isto tako znaš da moram ostati."
Tužnjikavo odgovorim spuštajući glavu.
"Znam Sarah... Znam... I u redu je.
Spremio sam sve, sada možemo spavati ili ti se još ne spava?"
Dobaci kratko.
"Idemo spavati, umorna sam baš."
Promrmljam i povedem ga u krevet.
"Faliti ćeš mi, znaš to."
Tiho govori dok ležimo zagrljeni u krevetu, a ja se pitam da li je ovo pogrešno što radim.
U njegovim rukama osjećam se zaštićeno, osjećam se sigurno, ma osjećam se kao kraljica.
"Faliti ćeš i ti meni James."
Izgovorim glasno, a u sebi pomislim da će mi faliti i više nego on može zamisliti.
I noćne more... Kako ću to sve izdržati bez njega?
Postala sam ovisna, totalno ovisna i njemu i njegovoj prisutnosti.
"Da te probudim ujutro kad krenem ili da te ne diram?"
Upita pa me povuče još bliže sebi.
"Naravno da ćeš me probuditi James, ne smiješ otići a da me ne probudiš.
I ako možeš ukroti tu stvar što me bode u guzu."
Kroz smijeh mu dobacim i zaklopim oči.
Drži me za ruku dok šećemo plažom.
"Moja si... Samo moja..."
Govori mi dok nas gura u ocean da smočimo noge.
"Volim te Sarah... Tako te volim...."
Sa osmjehom na licu, grli me i baci nas u hladnu vodu.
"Volim i ja tebe James... Volim te toliko da me boli."
Govorim dok spuštam svoje usne na njegove.
I ja sam sretna... Napokon sretna....
"Sarah... Hajde budi se, ja moram da idem."
Kroz maglu dopiru do mene njegove riječi.
Ne želim se probuditi sada... Ne sada, kada je sve ovako čarobno.
" Sanjala si nešto, i vidim na tvom osmjehu da je bilo fino. A sada se budi inače ja idem."
Šapće mi na uho, dok se ja osmjehujem.
Otvorim oči i pogledam u njegove, i u tim očima vidim ljubav, vidim sve....
"Moram krenuti djevojčice."
Skočim iz kreveta na njegove riječi te krenem za njim prema vratima.
Stanemo jedno pored drugog i gledamo se dugo, bez ikakvog razgovora, samo pogled.
"Čuvaj se James."
Tiho kažem dok njegove ruke oko mene pletu mrežu.
"Čuvaj se i ti djevojčice, i vidimo se za par dana."
Osjetim tugu u njegovom glasu, i još čvršće ga zagrlim.
Nisam mislila da će biti ovako teško rastati se od njega.
Zatvorim vrata i oslonim se leđima na njih te glasno zaplačem.
Što se meni događa?
Osjetim pritisak u plućima, kao da mi netko sav zrak izbio iz njih, dok mi se cijelo tijelo trese.
Ni sama ne znam koliko sam vremena provela sjedeći na podu, kao da sam bila u nekom drugom svijetu.
Podigla sam se te dovela u red, i svoje tijelo i kosu.
Udahnula duboko i uzela mobitel i baš u tom trenutku nazvao me dr.O'Neal.
Dogovorili smo se da odmah dođem u bolnicu, a na vratima se iznenada pojavi vozač.
"Gospođice Sarah, James je naredio da vam budem na usluzi u bilo koje vrijeme.
Ako me trebate ja sam tu."
Iznenadila sam se njegovom pojavom, pa mu se samo osmjehnem i kimnem glavom.
Ispijem kavu do kraja te kupim svoje stvari i iziđem vani.
"Idemo u bolnicu."
Kratko dobacim, na šta vozač skoči i otvori mi vrata.
"U redu gospođice Sarah."
Ljubazno odgovara te obilazi oko auta i sjeda unutra.
"Možeš me zvati samo Sarah, ako ti nije problem."
Izgovorim više kao naredbu.
Ne volim baš kad me se persira, ovog čovjeka ću viđati svaki dan, i možemo imati normalan odnos nadam se.
"A ti?"
Pitam i gledam u njega.
"Što ja?" Zbunjeno gleda u mene.
"Pa kako se zoveš?"
Sada se već smijem njegovoj zbunjeosti.
"Ah... Ja sam Marco, i tebi na usluzi."
Napokon mi kaže te se okrene i povede nas prema bolnici.
Vadim mobitel iz torbe da provjerim pozive i poruke, te se iznenadim kad ugledam poruku od Jamesa.
Nadam se da si dobro, i da si već upoznala Marca.😗
Nasmijem se njegovoj poruci i tome kako mi nije rekao za njega.
Mislim znala sam da postoji ali nikad ga do sada nisam vidjela.
Dobro sam... I upoznala sam Marca.
Trenutno uživam u tvom bogatstvu i vjeruj mi da bi se mogla naviknuti na to. A to ne želiš vjeruj mi.
Pošaljem mu odgovor i stavim mobitel sa strane.
Ubrzo mi mobitel zapišiti i osmijeh se razvuče mojim licem.
Slobodno uživaj u svemu što posjedujem. Drago mi je da me koristiš za svoje potrebe.
O pa ovo zvuči tako dvosmisleno i znam na što točno misli.
Pa hvala ti što mi dozvoljavaš da te koristim za svoje potrebe, ali sad moram napustiti ovaj naš mali razgovor i tako mi je žao.
Ali moram se pobrinuti za još nečije potrebe, nisam baš sebična tako da samo uzimam.
Znaš... Ja znam i ponuditi...
Pošaljem poruku taman kad se Marc parkirao ispred bolnice.
Iziđem iz auta te se pozdravim sa njim i krenem unutra.
Stanem ispred vrata i udišem duboko par puta, i u glavi održavam mantru sama sebi.
Mobitel mi zavibrira i glasno se nasmijem jer znam da piše on.
Slobodno se pobrini za potrebe tog dječaka i izliječi ga. Znam da ti to možeš.
Kako je samo znao pitam se.... A onda se okrenem i pogledam u Marca, on mi se nasmije i samo slegne ramenima.
Nasmijem se još glasnije i konačno otvorim vrata i uđem u bolnicu, sretna, nasmijana i puna pozitivnosti......
****
Diva...💞
Ljubim vas svih😙😙😙