James...
Već dvadeset dana provodim noći s njom u krevetu, već dvadeset dana ne spavam, nego ju samo grlim cjele noći.
A onda se iskradem iz njenog kreveta poput nekog lopova.
Osjećam se kao lopov u svojoj vlastitoj kući.
Ali sve za nju i njen osmijeh, samo da ona bude dobro.
I dobro je sve dok me ne otkrije, imao sam ludu sreću da se nije probudila ni jedan put, a noćne more su prestale.
A znao sam.... Znao sam da će nestati, jer osjetim kako se smiri i opusti u mom naručuju, točno mogu osjetiti kako se njeno tijelo opušta u datom trenutku.
A postoje i oni trenutci kad se sva ukoči i odmiče dalje od mene.
Bježi.... Ona bježi a znam i zašto.
I evo me i noćas u njenom krevetu s rukom prebačenom preko njenog trbuha, gledam ju kako mirno spava, a ona pojma o ničem nema.
Umoran sam i iscrpljen kao pas, ne sjećam se kad sam spavao pošteno zadnji put, ali vrijedi.
Vrijedi sve za onaj osmijeh kojeg ugledam ujutro u kuhinji, osmijeh koji je učestaliji zadnjih dana.
Skoro pa će svanuti a ja sam proveo još jednu noć u nizu gledajući u to toplo lice.
Lice prepuno boli i patnje, lice prošarano borama a tek joj je tridest i koja. Točnije trideset i tri.
Biti uz nju i ležati s njom u istom krevetu, to je ono za čim žudim svim svojim bićem.
Želim nju cijelu, želim njene poljupce, zagrljaje, želim njenu ljubav i želim da i ona to želi.
Kako prodrijeti do nje i njenog srca?
To će biti najteži zadatak u mom životu.
Želim samo nju i ni jednu drugu.
Sagnem se do nje i spustim tek jedan mali poljubac na njenu sljepoočnicu i tiho najtiše što mogu iskradem se iz njenog kreveta i sobe.
I nek sam proklet!
Svakim danom mi je sve teže otići od nje i njene topline.
Želim leći s njom i buditi se s njom u mom krilu.
Opsjednut, ja sam postao opsjednut i ovisan o njoj, njenom mirisu, njenoj toplini i osmijehu.
Spustim se u svoj hladan i prazan krevet, te zaklopim svoje oči.
Sanjam nju... Sanjam da je tu kraj mene i da njene ruke prolaze kroz moju kosu.
Sanjam da dlanom polako prelazi po mojem licu, sanjam da sam joj potreban.
Sanjam njen miris koji puni moje nosnice, a onda shvatim da to ne može biti san.
Miris je tako stvaran, dodiri su tako stvarni ali ne želim otvoriti svoje oči.
Bojim se... Bojim se kad ih otvorim da ona neće biti tu, zato nastavljam ležati i uživati u ovome što mi trenutno daje.
I evo je opet!
Osjetim kako joj se ruka ukočila, i ona toplina naglo nestaje s mog lica.
Čujem njene tihe korake i znam da moram otvoriti svoje oči.
"Jutro Sarah." Kažem još snenim glasom, i uhvatim je korak od vrata.
Stoji okrenuta leđima, i znam da joj je neugodno što je uhvaćena, znam da se bori sama sa sobom.
I dok maše svojim rukama i objašnjava mi što je točno radila u mojoj sobi, nije ni svjesna da brzim korakom ide prema meni i mom krevetu.
Pada u moj zagrljaj a ja je raširenih ruku dočekam i privijem je bliže k sebi.
Ona nije toga svijesna a ja poželim da je ovako zauvijek.
Pomislila je da mi se nešto dogodilo k vragu!
Stišćem ju sve jače, i utisnem poljubac u njenu glavu, i tada naš mali trenutak prestaje.
Povlači se i odlazi u kuhinju a ja imam neobjašnjivu potrebu da nešto razbijem.
Opsujem u sebi te se tuširam i oblačim.
Telefon mi ne prestaje zvoniti, znam da spremamo turneju a ja sam sve zapostavio zbog nje.
I nije me briga! Neka sam!
Ipak se danas moram pojaviti u studiu s toga pozovem svoju sestru da ide sa Sarah na terapiju.
Silazim niz stepenice i ponovno vražji telefon i moram odgovoriti na poziv.
Ulazim u kuhinju dok razgovaram da svojom ekipom, ona sjedi i pije kavu, tako opušteno da se na tren zagledam u nju.
Pomislim kako pristaje ovoj kuhinji, ovom stolu i ovoj kući.
Pristaje uz mene.
Vidim da njeni obrazi poprimaju ružičastu boju, i to mi bude tako slatko, s toga prekidam razgovor i iznesem joj svoj plan.
Isprva samo šuti i pomislim da ne želi da ide sa Kate, i spreman sam sve otkazati, i probe i dogovor sa svojom ekipom, ma otkazati ću i vražju turneju ako treba.
Opet ju priupitam da li je to ok?
A kad mi odgovori da je i sama razmišljala o tome u jednom trenu bude mi lakše, a u drugom se već pojavi onaj crv sumnje.
Možda se želi odmaknuti od mene, možda želi biti što dalje od mene.
Nastavimo piti kavu uz tek po neku riječ u vezi nje i njenog oporavka, i znam da moram krenuti.
Ne znam kako da se sad ponašam, da li da ju zagrlim, da li da ju poljubim?
Sve ja to želim, tu nema sumnje.
Ali da li ona to želi?
Zgrabim svoje stvari i dobacim joj jedno kratko "vidimo se" i iziđem iz kuhinje.
Dok koračam prema autu znam da sam ju trebao zagrliti.
Kriste!
Nisam ni otišao a već mi tako fali.
Zašto je htjela da ide sa Kate?
Zašto mi je sama htjela to predložiti?
Strpam mobitel i ključeve u džep i okrenem se te pođem trčeći natrag u kuću.
Moram ju zagrliti, moram joj bar zagrljajem reći koliko mi znači i kako će mi faliti danas.
A kad otvorim vrata i ugledam ju na sred hodnika kako je stala, znam!
Znam da je i ona krenula ka meni, znam da se i ona borila protiv sebe, znam da i ona osjeća nešto.
Znam!
Znam da sam i ja njoj potreban, koliko i ona meni, samo ona toga još nije svjesna.
Koračamo jedan prema drugom dok se ne sudare naše oči i naša tijela.
Spustim svoju glavu i poljubim je kao slučajno u kut njenih usana.
Vraga je slučajno!
Želim ju poljubiti onako divljački kao da mi život ovisi o njoj, a to u stvari nije tako daleko od istine.
Grlimo se u tišini, dok je ona naslonjena na moje grudi, i osluškuje moje srce kako pomahnitalo tuče samo za nju.
Odmakne se samo milimetar i spusti svoje usne tik na moja prsa, točno na ono mjesto gdje mi majica poskakuje.
I samo zbog ove sitnice, samo zbog ovog sitnog ustupka ja sam najsretniji čovjek na svijetu.
Odmiče se od mene, i znam da moram krenuti, osjećam njen pogled na svojim leđima dok koračam prema autu, a koji sekund kasnije vidim ju u retrovizoru kako stoji na vratima i mahne mi svojom rukom, sve sa najljepšim osmjehom na usnama.
Nasmijem se i sam te smirujem sam sebe.
Polako James.... Samo polako....
Dok se vozim ulicama prema studiu, već mi fali, već mi nedostaje njen miris i znam da će ovo biti jedan dug dan.
I ne mogu dočekati kad će ju Kate dovesti k meni.
Otvaram vrata studia i moja ekipa me već čeka.
Još da izdržim njihovo podjebavanje i onda možemo krenuti sa probama.
Želim požuriti s time da što prije završimo.
Prije nego sam ju upoznao mogao sam biti s njima po cijele dane, svirati i stvarati novu glazbu... A sada.... Sada imam nju u svom životu i neke stvari se mijenjaju.
Uštimavamo se, slažemo repertuar pjesama i sviramo.
Slagao bih ako bi rekao da atmosfera nije odlična, uvijek se zabavimo i nasmijemo poput luđaka. Uvijek se veselimo novoj turneji i novim koncertima, i znam da imam najbolju publiku na svijetu, ali ovog puta u mojim mislima je ona.
Svaka pjesma, svaka riječ me podsjeti na nju i već sam lud od isčekivanja.
Rekla mi je da će ići u kupovinu kasnije ali zar nisam mogao biti ja taj koji ide s njom?
Ekipa nastavlja sa svirkom dok ja pjevam....
I pray to God, I pray for time
I pray I can hold you in my arms
pray with me eternally time is forever ours...
S njenim likom pred očima.
Pravimo kratku pauzu što iskoristim da odem do toaleta i pogledam na svoj mobitel.
Nema poziva, nema ni poruke,
poželim ju nazvati istog trenutka odmah sada i ovdje.
Sam sebe smirujem i govorim da to nije dobra ideja, ne smijem nasrtati jer ću sve zajebati.
Pustim hladnu vodu po svojim rukama te istim frustrirano prođem kroz svoju kosu.
Uzmem koji tren samo za sebe i svoje misli te krenem natrag.
Glasovi dopiru do mene, čujem glasan smijeh a kad otvorim vrata i konačno ju ugledam kako sjedi na stolici te zabavlja moju ekipu i izgleda kao kraljica.
I ona jeste kraljica, samo moja kraljica, kraljica moga srca i kraljica svega što posjedujem.
Ostanem tako stojeći i promatram ju par trenutaka, da odmorim oči u toj raskošnoj ljepoti, te tek onda krenem prema njima.
Kad me ugleda sramežljivo se nasmije i samo malo pogne svoju glavu.
"Da li te gnjave ovi ovdje!?" Pitam dok joj prilazim, te stanem kraj nje i prebacim svoju ruku preko njenog ramena.
Čisto onako prijateljski, a sve je samo nije prijateljski.
Poželim ju oteti i odvesti negdje u neke zabačane planine i da nikad više ne vidimo svijeta ni civilizacije.
"Ma nee... Zabavljaju me dok si ti tko zna gdje." Smijući mi se odgovara.
"Samo vi nastavite Kate i ja sjediti ćemo tu sa strane dok ne završite." Dobaci mi kratko a ja se uzvrpoljim dok bacam pogled na papir koji je do nje.
Uzmem mikrofon i kratko objasnim ekipi da sljedeću pjesmu preskačemo te da ju sviramo drugi put.
Ništa im nije jasno i gledaju jedni u druge, ali kimaju potvrdno glavom.
Kako jebeno da pjevam tu pjesmu dok je ona tu prisutna.
...But tonight I'm fucckin you...
Nema jebene šanse da to pjevam dok je ona u istoj prostoriji samnom.
Ekipa nastavlja svirati a ja pjevati dok njene oči ne silaze s mog lica.
Pjevam i gledam u njene oči, pjevam samo za nju svaku riječ i svaku riječ osjećam u svom srcu.
Pjesma staje a ja pratim njenu rakciju.
" To je pjesma uz koju ljubiš žene! Vidjela sam to James!" Veselo cikne plješćući rukama, na šta se svi nasmiju, a njoj postane neugodno.
Jebem ti! Ova žena će me stajati života siguran sam....
"U pravu si Sarah, one vrište a on ih ljubi." Dobaci netko od moje ekipe i znam da show upravo počima.
Znam da neće tako skoro prestati s toga radim nešto ludo, nešto s čim mogu sve zasrati ali neka...
Zagledam se u nju i dodjem do nje u dva koraka, te uzmem njenu glavu i privučem je sebi, a onda spojim naše usne.
Svi su umukli od scene koja se odvija pred njihovim očima i jebeno me nije briga.
Te usne, taj okus... To je ono što želim, to je ono što mi treba.
Osjetim kako je sva ukočena i znam da se moram odmaknuti od nje i odmičem se teška srca.
"Jel ovako Sarah? Jesi li ovako izgledalo to što si vidjela?"
Pitam opijen njenim usnama, dok mi osmjeh ne silazi s lica.
Znam da nije vidjela ovakav poljubac, jer ovu vrstu poljupca čuvao sam za posebnu ženu u svom životu, i znam da je to upravo ona.
Zacrvenila se u licu i znam da joj je neugodno, znam što sam napravio ali nisam si mogao pomoći.
Sa ovim poljupcem ili ću otvoriti njeno srce, ili ću zatvoriti sva moguća vrata do istog.
"Mislim da si ostale žene puno bolje ljubio."
Protisne jedva nekako i znam što radi.
Ako će ona igrati tako onda mogu i ja.
"Pa mogu ja ponoviti nije problem." Kažem i krenem prema njenim usnama te se nasmijem u sebi.
"Ne! Jebo te ne! Evo priznajem da si mene najbolje i najljepše poljubio." Cikne ustajući sa stolice.
"Proba je gotova za danas." Netko dobaci od ekipe i zahvalim se Bogu na tome i molim se da nisam zasrao.
Doveo sam ju u ovakvu situaciju ovdje pred svima, znam da mi to nije baš najpametnija ideja ali nisam si mogao pomoći.
Ekipa se razbježala, Kate me gleda sa neodobravanjem dok Sarah stoji u kutu i gleda svuda osim u mene.
Očima dam znak Kate da se gubi odavde, te se ona pokupi i pozdravi s mojom kraljicom te nas ostavi nas same.
"Sarah."
Procjedim tiho jedva čujno, moleći se u sebi da je sve u redu, da je ona u redu!
Stoji okrenuta mi leđima te dođem do nje u par koraka i zaustavim se iza nje.
"Sarah." Zazovem njeno ime tiho poput molitve, spuštajući svoje drhtave ruke na njezina ramena.
Njena tišina me ubija i mislim da sam debelo zasrao....
*****
2108 riječi.... dulje ne može🤣
Što mislite jeli James baš zasrao?
Kakav kraj priželjkujete?
Pišite mi u komentare slobodno, volim vas ekipa da vi nemate pojma koliko😍