Dok se vozimo gledam kroz prozor sve te gradjevine i zgrade. James je totalno skoncentriran na voznju i pase mi to u ovom trenutku. Duboko u sebi se divim i i ovom najobicnijem rasvjetnom stupu jebo te.
Oduvjek sam htjela posjetiti SAD. Los Angeles, San Francisco, Miami , Las Vegas bili su samo neki koji su na mojoj wish listi.
A sada me evo tu. Dosla sam ne planirano, dosla sam na neobican nacin. Tu sam sa muskarcem za kojim uzdisu zene cijelog svijeta.
Jebi ga... ni jednom ga nisam pitala ima li curu, i u slucaju ako ima sto ce ona sve na ovo reci!?
Nije da previse citam novine, tek tu i tamo neki clanak. Nikad nisam procitala da je zauzet, ali ipak mozda dobro skriva svoju privatnost.
Auto je usporio i zaustavio se ispred velike ograde.
"Stigli smo Sarah" rece James sa dozom uzbudjenja u glasu.
Nisam uopce gledala na sat, ne znam ni koliko dugo smo se vozili. Bila sam previse zauzeta svojim mislima.
Vrata su se otvorila i on je proveo auto unutra. Ispred mene se stvorila ogromna kuca, ma ne.. to nije kuca, to je vila.
Osvrnula sam se oko sebe i ostala sokirana. Svuda okolo je postavljena ograda i zelenilo.
Skriven je od pogleda a bome kad bi netko zelio uci unutra ne vidim nacin na koji bi to mogao uciniti.
"Sigurnost na prvom mjestu je li James?" Pitala sam ga smijuci se.
"Samo ti se cini Sarah."
"Ma vraga mi se cini James, ovo nije kuca, ovo je utvrda jebo te. Ovo je tako osigurano da pomislim da sam dosla u vojnu bazu."
" Da bas ovo je vojna baza u kojoj zivi samo jedan vojnik." Odvrati mi namigujuci.
Vratila sam pogled na kucu i ugledala prekrasnu mladu damu koja je stajala na vratima.
Upravo je rekao da zivi sam, Kriste zivi sam u ovolikoj kuci.... a sada se tu ispred nas nalazi jako zgodna cura, i ni malo mi se ne cini da ona ne zivi ovdje.
James je iskocio iz auta i otvorio moja vrata. Pokusao je opet da me uzme u narucje ali ovaj put sam odbila.
"Molim te James neugodno mi je da me nosis."Pogledom sam pokazala curu na vratima.
Kimnuo je glavom kao znak potvrdjivanja, uzeo me ispod ruke i poveo me prema naprijed.
Jedva sam hodala, svakim korakom bol je prostrujala ne samo kroz moju nogu, vec kroz cijelo moje tijelo.
I tu u mojoj glavi stalno sam vrtila pitanje tko bi mogla biti ta cura?
Sarah jebo te, sama sebe sam opominjala.
Podigla sam glavu i pogledala u nju. Krenula je prema nama sa osmijehom na licu.
Zaustavila se ispred mene i cvrsto me zagrlila.
Totalno sam zbunjena.... prvi put ju vidim u zivotu a ona me grli kao da se poznajemo cijeli zivot."
" Sada i sluzbeno da se upoznamo" rekla je odmicuci se od mene sa osmjehom na licu.
" Ja sam Kate, Jamesova sestra i drago mi je da se napokon mozemo ovako upoznati. Ludila sam od brige za tebe dok se nisi budila." prasnula je i svojom izjavom iznenadila i Jamesa a bome i mene.
Zar je ona bila u bolnici dok sam bila u onakvom stanju. James nije rekao da je netko dolazio.
Pogledala sam u njega zeleci da mi objasni sve to, docekao me ogroman osmijeh na njegovom licu. Odustala sam od pitanja i odgovora i pruzila ruku Kate.
"Sarah ja sam Sarah." Rekla sam tiho.
Privukla me u jos jedan cvrsti zagrljaj.
"Ne brini se nista, sigurna sam da ce se moj brat vrlo dobro brinuti za tebe." Rekla je povlaceci nas u kucu.
James je primio moju ruku ispreplicuci prste sa mojima.
Sljezuci ramenima i osmjehom na licu poveo nas unutar ove utvrde.
"Dobro dosla u moj dom Sarah." Sapnuo tiho na moje uho i poljubio me u glavu.
Da li sam luda ako kazem da mi je laknulo zbog toga sto je Kate njegova sestra.
U glavi sam samu sebe osamarila i nisam bila sigurna zasto mi je laknulo.
Pa po Bogu ne polazem nikakva prava na Jamesa. Sjeti se tko si ti Sarah.
Sjeti se kakvo je tvoje srce. Koliko je mrcna tvoja dusa.
Usli smo u veliko predsoblje. Mislim njegovo predsoblje je cijeli moj stan, ako nije i vece od mog stana jebo te.
Stepeniste koje je vodilo na kat bilo je sa moje ljeve strane, a preko puta mene su dvoja bjela vrata predpostavljam kupaonica i sto jos pojma nemam. James me poveo na desnu stranu kroz klizna vrata i usli smo u dnevnu sobu, jebenu dnevnu sobu.
Poveo me do crnog koznog kauca i posjeo me na isti.
" Sada se malo odmori pa poslije te mogu povesti u razgledavnje ako zelis."
" Ti se sigurno salis James, pa ovo je toliko ogromno da cu se izgubiti u ovolikoj kuci jebo te." Odvratila sam sa strahom u glasu.
Kate je sjela na suprot mene i sa osmijehom na licu promatrala mene i Jamesa.
Tako mi je neugodno da bih najradije da me zemlja proguta.
"Sarah donijela sam ti nesto svojih stvari za pocetak. A vjeruj mi cim tvoje zdravlje dopusti idemo u kupovinu." Rekla je tako opusteno kao najnormalniju stvar.
Toliko sam zbunjena i rastresena da sam joj zaboravila zahvaliti na svemu.
"Hvala ti Kate. Zaboravila sam ti zahvaliti na svemu, zaista cijenim za sve sto cinis za mene. I da nije Jamesa i tebe ja ne znam sto bih napravila. Vjerojatno bih bila mrtva." Govorila sam tiho drhtavim glasom.
I doista je tako. Kolko god sam htjela umrijeti, koliko god sam se bila prepustila smrti u ruke, duboko u sebi sam bila zahvalna sto mi je spasio zivot.
James je primio moju ruku i stisnuo. Nista nije rekao ali stisak njegove ruke pricao je mnogo toga. A toga sam se bojala.
Bojim se svega onog sto radi za mene, bojim se nacina na koji me gleda, bojim se zastitnicki nastrojenog Jamesa.
Nisam luda ni glupa. Vidim njegove oci, osjetim njegove dodire. Znam sto to sve znaci samo mu ja ne mogu uzvratiti istom mjerom.
Ja nisam rodjena za ljubav i srecu.
Meni nije dozvoljeno biti sretna i nasmijana.
Osjetim njegove oci dok me gleda, vidim svaki njegov osmijeh upucen meni. Njegove ruke sto me grle svake noci, dok iznova prolazim kroz nocne more. Taj poljubac u moju glavu dok te more traju. Njegove rijeci utjehe kako je sada on tu i biti ce sve dobro.
Ne grli se tako bilo tko, ne dodiruje se tako netko do koga ti nije stalo. Ne dovodis kuci nekog kog skoro i ne poznajes. Ne tijesis nekog tek tako i na takav nacin.
I evo upravo i sada, James kao da je osjetio sto se mota po mojoj glavi, kao da cita moje misli, kao da gleda pravo u moju dusu.
Stisce mi ruku sve jace.
" Ja vas napustam sada. Moram ici ali dolazim opet da te vidim Sarah. Vi se odmorite napokon i uzivajte malo." Govoreci me trznula iz misli.
"Kate hvala ti jos jednom." Rekla sam tiho gledajuci za njom dok je izlazila kroz vrata.
James se nije ni pomaknuo. Sjedio je tik do mene i dalje drzeci moju ruku.
"Ti lezi ovdje i odmaraj dok nam ja pripremim nesto za jesti." Rekao je ustajuci se sa kauca.
"James hvala ti za sve." Jedva sam izustila a da se ne rasplacem.
" Sve za tebe Sarah. Nista mi je problem ako je za tebe." Odgovorio je gledajuci me oci i okrenuo se i zamakao u kuhinju.
Ostala sam sjediti sama sa svojim mislima.
Osvrnula sam se oko sebe i upijala raskos ove kuce, preko puta mene nalazi se zid sav od stakla. Samo me staklo dijeli od prekrasnog dvorista i zelinila. Toliko zelenila i cvijeca ja u zivotu nisam vidjela.
Imam strasnu zeljunda izidjem u ovo dvoriste i sjednem na ljuljacku.
Izgleda bas kao pravo mjesto za opustiti se i srediti misli.
Polako sam ustala i oslonila se prvo na neozljedjenu nogu i laganim korakom krenula u kuhinju.
Nikada ali bas nikada nisam ovoliko lezala i mirovala.
Ja sam osoba koja je stalno u pokretu i stalno nesto radi. Ovo je postalo tako naporno a znam da ce jos potrajati. I onda se osjecam jos gore.
Nisam sposobna ni da se otusiram. Trebam pomoc pri jednostavnim stvarima i to me cini ludom.
Dok sam bila u bolnici sestre su mi pomagale sa tusiranjem, a sada... Jebo te! Sto cu sada?! Ovdje smo samo James i ja. Isuse... to mi je tek sada doslo u glavu.
Pa ne moze mi on pomoci, nema sanse...
Osjecala sam se totalno ludom, nesposobnom, ostecenom i ljutitom. Ljuta sam sama na sebe. Tusiranje cu sama obaviti. Uspijet cu vec nekako.
James je stajao za stednjakom okrenut ledjima, i dozvolila sam si par trenutaka da ga pogledam ovako. Nije da to vec nisam radila jer necemo se lagati, James je doista jedan savrsen primjerak muskarca. James stoji u kuhinji i kuha, i stvarno dobro mirisi.
Stajala sam na ulazu u kuhinju oslanjajuci se na zid jer jebem mu boli me. Sve me boli i sav na prsima a noga me ubija.
"Znaci osim sto si moj spasitelj, zastitnik i njegovatelj, od sada si i moj kuhar?" Pitala sam prociscavajuci glasnice.
"Sarah trebala bi lezati i odmarati." Govori dok mi prilazi i spusta ruke na moja ramena.
"Sto da radim s tobom?" Rece kroz uzdah povlaceci me na svoja prsa.
"Ne mogu ovako James, ubija me ovo stanje nemoci. Ubija me sto sto sam slaba, ubija me sto trebam pomoc pri osnovnim stvarima. K vragu ti sve cinis da se osjecam bolje a ja se ponasam kao tako nezahvalno.
James zahvalna sam ti za sve vjeruj mi, ali na rubu sam doslovno sam na rubu da poludim."Kroz suze sam govorila osjecajuci da cu eksplodirati svakog trenutka. "Zelim se osjecati bolje, zelim koliko toliko normalan zivot, zelim svoj posao, zelim razgovarati sa svojom obitelji. Zelim ih zagrliti a od sveg navedenog nista ne mogu imati iducih par mjeseci.
Osudjena sam na krevet, terapije mirovanje i odmaranje. I tebe sam osudila na sve ovo." Rekla sam u jednom dahu imajuci osjecaj da cu se onesvjestiti.
"Dodji ovamo." Rece povlaceci me za sobom na jednu od stolica.
Svjesna da sam upravo imala manji zivcani slom.
"James oprosti molim te. Oprosti zbog ovog. Samo mi je previse svega.
Ti si ostavio sve, zanemario si sve svoje obaveze, svoj posao samo da bi bio tu uz mene. Sigurna sam, zasticena, ugodno mi je tu, a ja se ponasam poput neke ludjakinje."
I bilo mi je previse svega, bolnice, nocnih mora, bilo mi je dosta zivota.
"Napola zivim i napola disem.
Umorna sam od svega." Izustila sam pognute glave, dok su se suze kotrljale niz moje lice.
"Sarah slusaj me." Rekao je podizuci moju glavu da ga gledam u oci.
"Ni na sto me nisi osudila. Nitko me nije natjerao da ti pomazem. I radim to zato sto to doista zelim. Zelim ti pomoci Sarah, uzivam u svakom trenutku koji provodim s tobom.
I nisam zelio jos potezati to pitanje ali sada moram. Mozes mi vjerovati Sarah. Pomoci cu ti da sve ruzno nestane. Tu sam za tebe." Govorio je tiho umirujucim glasom.
"Zbog cega imas nocne more?" Necujno je izgovorio.
I to je to. Pitanje od milion dolara.
Znala sam da ce doci vrijeme kada ce potegnuti bas to pitanje.
Sto da mu odgovorim? Jebem mu zasluzio je da mu nesto kazem. Ali ne znam kako. Ne mogu pricati o tome, ne jos.
Za tebe nikad nije vrijeme da pricas o tome. Nikad nije pravo vrijeme da bi pricala. A jesi li kada pomislila da ce biti sve lakse ako podjelis s nekim svoju bol. Jesi razmisljala o tome Sarah!? Oglasila se moja podsvijest opominjajuci me.
Nervozno sam ispreplitala prste na rukama gledajuci ga ravno u oci.
Iznova su se suze nakupljale u mojim ocima i opasno prijetile da naprave poplavu u ovoj utvrdi.
Izgubila sam moc govora, nista mu nisam mogla reci osim gledati u njega ili bolje receno kroz njega.
Bezobrazna sam, znam. Ali ne mogu. Dok me ovako gleda sa ocima punim ljubavi. Ne nemogu.
Jebem ti sve Sarah! Nije to zasluzio. Ne nakon svega sto je ucinio za tebe.
"Oprosti Sarah. Nisam te zelio prestrasiti. Vidim da ne mozes pricati o tome. Ali doista samo ti zelim pomoci. Ne zelim te gledati takvu. Zelim da se smijes i budes sretna. I jebeno zelim ubiti onoga tko ti je to napravio." Njegove rijeci su me pogodile poput strijele, trznula sam se kao da me netko ponovno propucao, pritisak u mojim prsima je toliko jaki da mislim da cu se raspuknuti. Moke srce se stisnulo jos jace a cijelo tijelo se paraliziralo od njegovih rijeci.
"Ne James ne mozes ih ubiti." Uspijela sam reci prije nego je crnilo obuzelo moju svijest.
------------------------------------------------------
Jos jedan nastavk je tu. Hvala vam sto citate. Hvala za svaku poruku koju mi posaljete.
A sada sta mislite da li je vrijeme da Sarah napokon progovori?