ZAGRLJAJ KROZ SUZE
Kada se zavrsi jedno razdoblje zivota, uvjek se trebamo pripremiti za ono sto slijedi I za ono sto nas ceka u ne taleko dalekoj buducnosti. Zivot poput moga, mnogima bi se cinio u pocetku vrlo uzbudljiv, tatina princeza zeli osvetiti svog oca. Zar to nije uzbudljivo? Meni sa ove tacke gledista to je predstavljali mozda jedno I najgore razdoblje koje sam prosla. Puna mrznje koracala sam putevima kriminala, sada zivim da sve to zaboravim u nadi da ce sva ruznja sjecanja izblijediti. Slika koju cu zauvjek uramiti u mom srcu, je zapravo prijateljstvo koje se naprosto stvorilo iz nicega a sada predstavlja to malo sto me cini srecnom.
"Zar novac znaci u zivotu sve "- obracala sam se Nikolasu gledajuci potisteno u prag svog doma.
" U danasnjem svijetu, nazalost da " – napravio je par koraka naprijed , davajuci mi do znanja da se moram susresti sa svojom majkom koja vjerovatno od srama ne moze izaci na ulicu.
Udahnula sam duboko, zatvorila sam oci izgovarajuci sopstvene molitve.
" Jesi spremna? " – jednom rukom podupirao je kvaku na vratima.
Cvrsto sam ga uhvatila za ruku, pridrzavajuci se desnom rukom za vrata... Na sve ili nista, otvorila smo vrata.
Majcine noge visile su iznad poda, zgrcene ruke nisu se pomjerale a povrh svega njen tuzni sablasni pogled dopreo je do mene toliko snazno das am se srusila na pod.
Zaculi su se bolni jecaji koje sam ispustala, krik za krikom su se nadovezivali...
" Bila mi je majka, a sada je mrtva? " – vidno potresena izgovarala sam vise puta.
" Nisi imala prava da sama sebi presudis, nisi imala... " – ponavljala sam kroz snazne jecaje.
" Matilda smiri se, molim te smiri se " – pokusao me je podignuti, vukla sam se po podu kojeg su preplavile moje suze.
" Zato, odgovori mi ? " – povikivala sam lupajuci snazno u pod.
" Smiri se, ustani " – skoro pa me je uspio podici.
Kada pomislim da je napokon pakao zavrsen, ponovo se dogodi nesto sto me zagolica dovoljno da ponovo planem.Nije imala prava ovo da uradi, ja sam jedina koja joj je mogla suditi, ja I niko drugi. Izabrala je kukavicki nacin, ponovo me je povrijedila samo sto je ovoga puta zauvjek pobjegla od svih problema.
Kada me je Nikolas uspio podici, prebacio me je preko ramena I spustio me je na hladan dvosjed. Sa punim ocima suza, primjetila sam da se nesto nalazi na stocicu, nagnula sam se malo u nadi da cu pokusati dohvatiti, pokusavala sam ali samo bih papiric pogurala jos dalje. Cak I kad sam uspjela dosegnuti papir, povukla sam ga snazno da je pao na podu.
" Nikolas... papir " – pokazivala sam prstom na papir koji se nalazio cik ispod stola.
" Hoces da ja procitam ? " – uputio mi je pitanje nakon sto se sagnuo kako bi dohvatio papir.
" Da..." – odgovorila sam mu .
" Draga moja Matilda, zao mi je zbog svega sto sam uradila, nisam bila dobra majka, iskreno se kajem I nadam se da ces mi nekada oprostiti. Moja smrt ce te mozda iznenaditi, od srama nisam mogla izdrzati jos jedan nas susret."
" Zauvjek tvoja majka"
" Ti vise nisi moja majka, ti si sramota mog zivota " – uzela sam papir iz Nikolaseve ruke, pocjepala sam ga I ostatke sam poput pepela prosula po podu...
Okrenula sam se na stranu, sa desnom sakom obrisala sam suze u ocima... Zatvorila sam oci govoreci sebi:
" Ne zelim vise plakati, sada samo zelim miran I spokojan san. Mislim da ga zasluzila nakon dugo neispavanih noci"
" Odmori, kada se probudis popricamo " - Nikolas me je poljubio u celo, a zatim sam cula njegove korake kako napustaju dnevnu sobu...
...
" Matilda, kceri... " – neko me doziva...
Otvaram lagano svoje oci, nalazim se pored groba svog oca.
" Matilda " – ponovo me je neko dozivao, glas je dopirao sa druge strane.
Okrenula sam glavu, moj otac... Nakon toliko dugo vremena napokon se ponovo srecemo.
" Nemoj plakati, ti si hrabra djevojka " – osmjehnuo mi se.
" Oce " – potrcala sam da ga zagrlim, nadala sam se da cu osjetiti njegov dodir.
" Ti si stvaran? " – srecno sam ga upitala , grleci ga snazno. Ovo nam je mozda I poslednji put, ne zelim da propustim ovu priliku.
" Naravno da sam stvaran, toliko si jaka da si me uspjela dozvati u svojim snovima I vratiti me u zivot bar na kratko " – obrisao mi je prstom suze koje su se slivale , ovoga puta su to bile suze radosnice.
" Zeljeo bih ti nesto reci " – odmakao se par koraka u nazad, kako bi me mogao bolje vidjeti.
" Sta god bilo, poslusacu te " .
" Zeljeo bih da oprostis svojoj majci, kriva je ali pokajala se. Ne treba stvarati mrznju, ona ti je ipak majka " – zvucao je pomalo suludo.
" Ali oce... "
" Nema ali, ona je tvoja majka bez obzira na sve I moras joj oprostiti... - prekinuo me je.
" Okreni se, neko te zeli vidjeti " .
Brzo sam okrenula glavu, to je bila moja majka. Uplakano me je posmatrala, izgledala je bas potisteno.
" Dodji.. " – pohvala sam je.
" Kceri ja... " .
Snazno sam je zagrlila, osjetila sam njeno olaksanje dok me je dodirivala svojim rukama.
Osjetila sam kako se jos neko pridruzio nasem zagrljaju, njegova suza je kanula na mom ramenu. Nikada nisam vidjela svog oca da place, mislim da je ovo trenutak kada su svima osjecanja u prvom planu.
" Zajedno kao porodica " – pogledao nas je.
" Zauvjek porodica " – naglasila je.