Na nebu iznad Hobokena
– Konačno! O, konačno su to napravili! Ovo je bila odlična ideja Amruse. Odlična.
– Pogledaj ih. Pogledaj kako su sretni. Ljudi su nekada toliko komplicirani. Godinama su nesretni sa drugim partnerima, a jedno drugom su cijelo vrijeme tu.
– Mislim da nikada neću razumjeti te njihove odnose. Ni zašto se uvijek toliko plaše ljubavi. Ono što je suđeno desit će se prije ili kasnije.
– Mislim da smo ovaj put uspjeli bez kapi znoja.
– Jesmo. I sada smo slobodni.
– Želiš pokušati?
– Želim! – dvije ruke krenu jedna prema drugoj dlanovima naprijed. Između njih je svih ovih godina bila barijera koja je trebala nestati da nisam usrala prošli zadatak, ali sada je gotovo. Ameya i Zane pronašli su ono za čim su tragali i ja ću konačno moći naći mir i sreću u rukama onoga koga volim stoljećima. Još nas koji milimetar dijeli od stapanja naših duša, ali odjednom barijera odbije moj dlan i odbaci me veliki korak u nazad.
– Ne! Ne, nije moguće! Zašto? Amruse zašto? Uspjeli smo, spojili smo ih, izvršili smo zadatak! – on priđe pa klekne ispred mene.
– Jesi li čula to Tamrin? Jesu li izrekli te riječi?
– Ne znam. Nisam slušala. Nisam baš gledala njihov se... Ne znam... ja... Ti? Jesi li ti čuo? Morao je reći. Nemoguće da nije.
– Isključio sam se nakon poljubaca. Nisam pratio dalje od padanja u krevet.
– Ne... Trebalo je biti gotovo. Trebali smo biti slobodni. – poljubi mi čelo i osloni bradu na moje tjeme.
– Hoćemo mila. Čim jedno drugom kažu: – Volim te! –
– Mislili ste da će biti tako lako? – oboje se trgnemo na zvuk dobro poznatog glasa koji ne volimo čuti.
– Ramsus!? Što radiš ovdje?
– Nekako mi se čini da ste oboje zaboravili da sam rekao da nikada nećete biti skupa, sve dok postojim.
– Prestani! – Amrus ustane i stane ispred njega. – Dosta je bilo! Ovo je posljednji put da se miješaš Ramsus. Posljednji. Nebo nas je spojilo, pomiri se s tim.
– Nikada! Nebo je pogriješilo, Tamrin je griješila, mojom krivnjom naravno... – pokvareno se nasmije.
– Što? Ti si... Ti si me sabotirao cijelo vrijeme?
– Ti pripadaš meni, ne ovom izrodu ovdje.
– Mrzim te! Prokleto te mrzim Ramsus.
– Naravno da ne misliš tako. Bilo nam je dobro dok se on nije pojavio. Što mislite tko je prokleo vašu ljubav? Nebo? Ne znaju oni ništa o tome.
– Što? Sve ovo vrijeme... Sve je bila laž? Prevara? – on slegne ramenima.
– Ovo je jedino što činite za njih. Nažalost saznalo se za moju malu igru i odlučili su vam dopustiti ostvarenje sudbine, ali ja nisam. I neću. I ne samo da ću se pobrinuti da ovih dvoje nikada ne kažu jedno drugom da se vole, nego ću ih natjerati da se zamrze.
– Ne, nećeš! Ovo ovdje završava! – i samo tako čujem kako vrisak izleti iz mog grla kada Amrus krene u borbu s njim. Jedan će od njih nestati, a moje srce jaukne od bola pri pomisli da to neće biti Ramsus.
Glava joj je na mom ramenu, ruke su nam spojene i prsti prepleteni. Milujem njezine vrhovima svojih i osjećam neopisiv mir u sebi.
Nisam mogao ni zamisliti da će se ovo nekada desiti, da ću sagorjeti od želje za njom; za ženom s kojom sam dijelio život unazad nekoliko godina. Prošli smo skupa moje i njezine partnere, glupe i one skroz super izbore, kukali jedno drugom zbog njih, smijali se neuspjelim ljubavnim pothvatima, ne sluteći što se zapravo događalo u nama. U njoj i u meni, u našim mislima, tijelima... srcima. Jer sada, dok je držim ovako nakon što sam u njezinim usnama i tijelu pronašao smisao svog života, znam da smo povezani ne samo prijateljstvom, nego srcima.
– Jesi dobro? – upita pa mi stegne prste.
– Još ne mogu da nadođem. Sve je tako savršeno i nestvarno.
– Istina. Ne mogu vjerovati da smo... Da sam... Ne znam, nakon toliko godina ti i ja i ovo...
– Nevjerojatno je. I predivno. Skroz kako treba.
– Jesi siguran u to? Osjećali smo strast, ugasili smo je i što ćemo sada? Kako dalje? Sve se mijenja. Ovo sve mijenja.
– Na bolje jedino. – ona se pridigne pa osloni na uzglavlje. Dignem se i ja. – Amy... Nemoj. Samo nemoj razmišljati, nemoj kvariti ovo. Znam da ovako treba biti. Ovo je ispravno, ovo smo mi. Možda smo oduvijek to trebali biti. Sve ove godine gradili smo nešto, postavili temelje za ono što zapravo treba da se stvori. Jedna kula od tvrdog materijala koja će trajati vječno. Naša, vlastita.
– Znam kako dišeš Zane isto kako ti znaš o meni.
– I to je dobro. To je odlično. Funkcioniramo savršeno tako. Sada, nakon ovoga jasno ti je da smo prokleto savršen spoj.
– Ti se ne bojiš, lako je tebi.
– Ni ti ne treba da se bojiš. Čega da se bojimo Amy? Poznajemo jedno drugo kao svoj dlan. Ti si savršena, naš odnos je takav, seks je... oooo seks je i više od toga. Nema razloga za strah. Ništa se loše neće i ne može dogoditi.
– Rekla sam sebi da se neću opirati, da ću se pustiti, da ću bez straha i brige dozvoliti sebi da osjećam ovo, ali...
– Nema ali Ameya. Želim ovo. Želim tebe. Mislim da je dio mene to oduvijek želio zato sam i uvrtao nosinom na sve tvoje tipove. Bio nekako kradom sretan što te nijedan nije uspio očarati dovoljno da ostane duže kraj tebe i prokleto obožavao što sam uvijek i zauvijek tvoj broj jedan.
– Mrzila sam kada si se petljao sa ribama poput Lexi, Barbi i Gine. To je odvratno Zane, ti zaslužuješ bolje. Možeš bolje. Ovaj grad je ogroman, ti si prokleto predivan, žene se doslovce bacaju na tebe, a ti dovedeš doma neke takve.
– Nekada jednostavno pokupiš ono što ostane na fajrontu. – udari me po prsima.
– Krele. To je tako fuj.
– To je tako završeno od danas ljepoto. Kunem se. Nema više loših žena. Ni bilo kakvih drugih žena. Nijedna ne može da se uporedi s tobom. Nikada nije ni mogla, sada pogotovo. – ona se nasmiješi pa se ugnijezdi ispod moje ruke. Zagrlim je i poljubim joj tjeme.
– Misliš da ćemo uspjeti? Da ćemo biti ok? Kao par, zapravo kao ne znam što smo nakon ovoga?!
– Mi smo i dalje mi. Jedan seks neće nas promijeniti. Dva možda, tri definitivno, za dalje ne odgovaram. – napolju zagrmi, najednom osjetim kao da se zatreslo i nebo i tlo. Stegnem je jače uz sebe.
– Što se događa?
– Netko gore ratuje izgleda. Ne brini znaš da te čuvam. Tu sam.
– Nadam se da će nas otrpati do jutra imamo toliko toga za raditi i svaki minut je važan, a pogledaj nas gdje smo.
– Mislim da smo baš tu gdje trebamo biti. Ti u mojim rukama, ja oko tvog tijela. Mjesto je savršeno i sve je baš kako treba biti.