Rekao sam neću dečke, neću društvo ni provod, ali kada može ona, mogu onda i ja. Nijednom od nas nije zabranjeno da izađemo sami, da provedemo vrijeme s nekim drugim pa zašto bih sjedio u kući dok ona uživa sa jebenim odvjetnikom negdje u gradu. Zato sam se dovukao u jazbinu kod Grega, tu gdje je društvo uvijek redovito i nema šanse da dobra zabava omane s dečkima. I nije omanula.
– Vodi me kući sa sobom Wade. Sita sam svih ovih likova ovdje. Treba mi malo privatnosti s tobom. – Lexin dah na mom vratu golica me dok kamiče da je odvedem sa sobom, da se maknemo odavde. Taj prijedlog mi uopće ne zvuči loše, i meni treba zabava, zašto da ne.
– Kupi svoju torbicu i dok iskapim ovo hoću da si spremna za polazak – znam da obožava kada govorim ovako, kada se ponašam kao gad, kao neki dominantni kreten što uopće nisam. Osmijeh razvuče od uha do uha, uzme torbicu sa šanka, ja strgam piće do kraja, bacim novac šankeru i uhvatim je oko struka.
– Obožavam te Zane. – cijuče dok je dižem i prebacujem preko ramena. Ostatak ekipe glasno navija i zavija. Samo im mahnem i iznesem malu van. Putem do stana prosto je nemoguće normalno voziti od njezine dosade. Ruke su joj svuda po meni, nema mjesta na koje nije dirnula, stisnula, uštinula. Jedva se uparkiram, pa je ubacim u lift. Jeste da smo na trećem katu, ali nema proklete šanse da ću guliti stubama. Negdje između prvog i drugog jasno je da je cura totalno gotova, i toliko snage ima da me pribila uz hladni metalni zid lifta i zaustavila ga na pola kata. Noge su joj oko mog struka usne i ruke svuda po meni. K vragu, ovo neće dobro završiti.
– Može i ovdje Zane, ne moramo čekati ni stan ni krevet. – prokletstvo zagorjela je skroz.
– Mislim da bih radije golim dupetom dodirivao svoju posteljinu nego prljavi lift! – konačno nakon par minuta stajanja pokrenem lift ponovno. Stane na treći, vrata zazvone i otvore se. Uhvatim je za ruku i krenem van.
– K vragu i prokleti lift! Koja ga budala zagl... – čujem njene psovke, a kada pogleda u otvoren lift stane u sred rečenice. – Zane! Pa divno.
– Ameya? Otkud ti, nisi li na spoju sa manekenom? – ona okrene očima. U rukama su joj čizmice na tanku štiklu, stoji na sred hodnika u nekim kratkim providnim čarapicama.
– Znači zbog tebe sam gulila stubama do trećeg kata? Divno. Mogla sam i pretpostaviti. – Lexi mi se objesi oko vrata.
– Zašto gubimo vrijeme ovdje Wade?
– Da, Wade, nemojte gubiti vrijeme na hodniku imate još par koraka do stana. Cura je nestrpljiva. – dobaci, izvadi ključeve iz torbice, otključa stan i uđe treskajući vrata za sobom.
– K vragu Lexi, što je s tobom curo?
– Što bi bilo? Mislila sam da želiš provesti noć sa mnom.
– Pa, želim, ali curo pretjerala si i za moj ukus. Sredi se malo. – ona nadigne nos, otključam vrata i ubacim je unutra. Očito nije dobro prošlo sa odvjetnikom–manekenom dok je tako rano došla kući i još tresnula vratima onako.
– Što se tobom dogodilo Zane? Želiš li da odem ili ćeš...
– Ne. Ne moraš da ideš. U redu je. Sve je ok. Dođi. Nismo džabe došli. – povučem je prema sobi i gurnem vrata nogom.
– Hvala ti za prošlu večer. Bila je sjajna. Kada poželiš ponoviti ju, ili nešto više, tu sam. – njegova poruka me dočeka na mobitelu kada otvorim oči. Jordan. Pun iznenađenja i veoma poseban. Ne mogu sakriti osmijeh koji mi pređe usnama, a ni ne želim. Ne događa se skoro nikada da mi tip ostavi poruku u toku noći, da bi me jutrom dočekala.
– Javim se uskoro. Hvala ti. Bilo mi je lijepo. Jako lijepo. Voljela bih ponoviti to. – pošaljem mu nazad, ustanem i odem u kupaonu. Zbilja izgledam kao da nisam spavala danima, ne znam zbog čega. Nisam se osjećala loše, nisam imala more, sve je dobro. Ali, kao da ono iznutra izlazi van preko očiju, preko kože koja se nekako uopće ne sija kao inače. K vragu samo mi još fali da nahvatam neku gripu. Progutam iz ormarića odmah neki vitamin, bolje spriječiti nego liječiti. Sredim se i otprilike malo ličim na sebe. Kucanje po vratima me izvuče van iz kupaone.
– Hej... – stoji na vratima sa kavom za van i vrećicom kroasana u rukama. – Donio sam kavu i doručak. Smijem unutra? – maknem se sa vrata i pustim ga da uđe. – Oprosti za sinoć. Što si išla stubama.
– Nema veze. Nije mi prvi put. Ali, jeste da sam išla bez obuće. Tanka štikla nije za penjanje do trećeg kata.
– Jesi dobro?
– Jesam. Ti? – pitam, on kimne potvrdno.
– Kako je prošlo sa... Jordanom?
– Dobro. Jako dobro – sjednemo za stol, on otvori kroasane koje zamirišu cijeli stan. – Rekao mi je da si ga skenirao onu večer u baru od–do. – on slegne ramenima.
– Kako bih i nače mogao reći da je ok i da nije papak. Kokić, ja sam oprezan oko tipova koji se motaju oko tebe, kada ti već nisi. Zašto da ne spriječimo katastrofu prije nego se dogodi, ako možemo?
– Ti imaš nos da već unaprijed osudiš moje veze na katastrofu. – slegne ramenima.
– I nisi se razočarala?
– Ne. Ni najmanje Jordanom, koliko tvojim izborom partnerke od sinoć. Lexi? Zbilja Zane?
– Znaš koliko uporna zna biti.
– Fuj. Zane preko nje je prešlo više ljudi nego preko Brooklyn Brigde–a.
– Nisam znao da gledamo na te sitnice.
– Ne gledamo, ali ti zaslužuješ puno bolje.
– Dok ne dođe to bolje, dobro je i ovo.
– Ne, nije. Imaj malo ponosa pobogu!
– Provede noć sa nekim uštirkanim odvjetnikom i već je teški moralista.
– Ti znaš da je odvjetnik? I nisi mi rekao.
– Pa naravno da znam, cijelog sam ga ispitao.
– Znaš li da je vlasnik onog fensi restorana u Devetoj? – pitam, a on se iznenadi.
– Queen's place?
– O, da. Ondje smo išli na... spoj.
– Wow, bogami upala ti žličica u med mala.
– Izgleda. – otpije malo kave, pa objesi nos.
– Očito nisi provela noć kod njega, dok si se tako rano vratila, što se dogodilo?
– Ništa. Nije se dogodilo ništa. Od dvije ponuđene opcije odlučila sam se za onu koja mi je tog trenutka više odgovarala. Za šetnju gradom i komade pizze iz kamiončića. - mali, zlobni osmijeh zatitra mu na usnama.
– Totalna romantika. Iz elitnog restača u kamiončić s pizzom.
– Sitnice su svemir ponekad Zane.
– Ti i ja vječito jedemo pizzu iz kamiončića nismo nikada bili očarani time.
– Drugačije je s nama.
– Znači sviđa ti se Prestly?
– Sviđa mi se.
– Drago mi je zbog tebe. Zbilja. Vrijeme je da nađeš nekoga tko te zaslužuje. On je ok.
– Molim te makni se od Lexi, Zane. Obećaj mi. Ne volim da te ljudi viđaju s njom. Ne želim da pričaju o tebi... stvari, razumiješ.
– Pusti Lexi k vragu. Što je danas u panu?
– Ne znam.
– Jordan?
– Ne. Klizanje možda? Jesi za? – kao malo dijete kojem je netko upravo ponudio nešto što čeka toliko dugo oči mu zasjaje i osmijeh zamijeni ozbiljnost na njegovu licu.
– S tobom? Naravno. Uvijek.
– Zane... Da se nešto događa rekao bi mi, zar ne?
– Ne znam na što misliš.
– Ništa. Sve je ok. Želiš da pozovem Lily s nama na led?
– Naša treća sisa. Može naravno. Da budem u sendviču predivnoće između vas dvije koke.
– Luđače. Jedva čekam da te oborim.
– Tvoje obaranje mačak uvijek rado dočekam.