– I hoćeš li ga pozvati? – pita dok gura ruku u moju zdjelu kokica, a svoje je odavno pojeo.
– Koga?
– Pa manekena od sinoć.
– Jordana?
– Vau zove se Jordan, o moj Bože, Božeeee... – zakoluta očima i prevrne se na krevet glumeći nesvjesticu.
– Što fali njegovu imenu?
– Ništa... Ne znam možda koji centimetar da ne zaboravljaš. – udarim ga jastukom.
– Pa, kada bolje razmislim i trebala bih da ga pozovem. Možda i odmah. – on odmahne glavom.
– Ne! To nikako ne. Ne čini tu pogrešku kokoško, pokajat ćeš se.
– Zašto bih se pokajala?
– Ako ga nazoveš odmah sada pomislit će: pod jedan da si očajna i da ti treba frajer.
– Pa, jesam.
– Pod dva da je bio ekstra iako se ne sjećaš, ali sada želiš da se sjećaš pa će ti pokazati sve što umije i što ne umije usput će naučiti da se poždereš što si zbog žestice zaboravila njegovo umijeće vođenja ljubavi. – gledam ga dignutih obrva dok Gandalf pada u mračni ponor govoreći ostalima: – Bježite budale! –
– Wtf Zane?
– Ozbiljno ti kažem. Vjeruj mi sve sam već prošao i isprobao.
– Nisu svi kao ti.
– U nekim stvarima mucica svi su ti muški isti.
– Hvala Bogu pa sam žena.
– I to kakva žena luče moje. Tako da nećeš ti meni zvati tamo nekog Jordana, manekena kao da si skroz očajna i treba ti frajer. Nego ćeš lijepo da budeš prava dama.
– Ja nisam dama, a on je prekrasan.
– Ti si prekrasna, on je prolazan.
– Zašto si još ovdje? Zašto ne ideš doma i raditi nešto korisno?
– Danas mi se nešto baš bude s tobom. Ne znam zbog čega.
– Zbog Jordana i zbog toga što se osjećaš loše jer si me napio žestama.
– Zašto zbog Jordana?
– Zato što se i tebi sviđa. Priznaj. Bilo ti je zabavno sinoć u njegovu društvu kao i meni. Dok nisam pala u komu naravno.
– Pa, dobro... – okrene očima i otpuhne. – Nije papak. Skroz je ok.
– Znala sam – ustanem i dohvatim mobitel.
– Ne, čekaj što radiš?
– Zovem Jordana. Van. Večeras. Bez tebe, bez pića.
– Jesi sigurna da to želiš?
– Da, Zane, želim. – uvrne nosom, pa se zavali nazad u krevet i prebaci pogled na tv. Koji je njemu vrag sada? Zašto se tako ponaša? Prošlo je dosta tipova kroz moj i njegov život skupa, ali nisam ga nikada vidjela ovakvog. Da ne znam da je to Zane Wade, zbilja bih pomislila da je ljubomoran. Da mu smeta.
– Zane?
– Hm?
– Što nije u redu? – pitam, a on ne odgovori.
– Zane, pobogu!
– Sve je u redu malena, što ne bi bilo?! Nazovi manekena, idi večeras, zabavi se bez mene, nije da ne smiješ. Žao mi je što sam te sinoć napio, nije mi bilo u planu toliko te uništiti. Slobodno iziđi na spoj sa... Jordanom, – nos mu se uvrne do krajnje granice – i provjeri sama je li bolje što se ne sjećaš prošle noći s njim ili je baš ono za kajanje. – sjednem pored njega, izgleda kao balavac koji se duri u trgovini igračaka.
– Pitao me jesmo li ti i ja samo prijatelji ili nešto više.
– Zbilja?
– Da. Kaže da izgledamo kao... da imamo nešto – on proguta teško. – Nisam znala da nas ljudi tako vide.
– Onima koji nas ne znaju sigurno djelujemo kao par. Totalno čudan i specijalan.
– Na neki način ti i ja jesmo jedan stari par. Prošli smo toliko toga skupa, više nego netko tko je u vezi.
– Pa, plakala si na mom milom ramencetu nekoliko puta.
– I ti si prebio tih nekoliko razloga mog plakanja, tako da dugujem ti za to još uvijek.
– Moje rame je uvijek tu za tebe ljepoto – kaže i privuče me k sebi u zagrljaj. – Čak i ako te Jordan večeras rasplače veličinom svog ponosa, slobodno dođi, ja sam tu.
– Budalo! – klepnem ga i ušuškam se još više u njega. – Ne znam što bih da te nemam – kažem i ostavim mobitel. Jebeš Jordana ovog trenutka.
– Nećeš to nikada ni znati kokić. Uvijek ću biti tu za tebe.
– Da, dok ne naiđe ona prava zbog koje će ti srce u nos preskočiti. – poljubi mi vrh glave pa nasloni bradu na nj.
– Mislim da je više neću tražiti. Dosta je bilo.
Gledam kako sjeda u auto i odlazi. Tako lijepo obučena i vidno uzbuđena. Kao kakav špijun gledam s prozora sve dok ne ode niz mračnu ulicu. Zašto to radim? Zašto se sada najednom tako ponašam? To je Ameya pobogu! Skupa smo sve ove godine i nikada nisam imao ovako neobjašnjena osjećanja kada je ona u pitanju. Ona je moj pajdo, moj naj prijatelj u svemu i svačemu. Mi smo nerazdvojni duo jednostavno je tako. Podržavamo se i svađamo baš onoliko koliko treba. Nikada previše, nikada premalo. Naš odnos funkcionira savršeno od prvog dana. Prošli smo skupa veze i vezice, kretene od tipova, lujke od cura, slupane aute, polomljene pete na štiklama, poderane hlače na guzici, slavlja, pijanstva, čak i ukope. Obiteljske drame i moje i njene, sranja u gradu, u zemlji... Prošli smo svašta, bili skupa i pregrmjeli. Nikada nisam osjetio ovo što trenutno ne mogu da opišem, neku vrstu ljubomore koja me jede. Znam da ide naći se s njim, sa tipom kojeg smo sinoć upoznali u baru; Jordanom. Jordan Prestly, gospodin odvjetnik iz poznate kuće Marylan. Svi oni su prokleto dobro školovani i prilično dobrostojeći, uvijek su oni koji preuzimaju sve proklete slučajeve ovozemaljskih celebrity ljudi. Za njih se čulo na daleko. Ne znam da li je Ameya uopće čula išta o njemu što je pričao sinoć, ali i ako nije saznat će večeras, u trezvenom stanju. Saznat će koliko je tip zapravo cool i savršen za nju. I to je to. Čim mi ta misao prođe glavom osjetim onaj ubod u trbuh, kao nazubljena oštrica da polako ulazi i još sporije izlazi mučeći me da osjetim svaki zub na svom mesu.
– Prokleti je Prestly savršen za nju. – k vragu. Naspem si piće i sjednem pored prozora. Gledam u noć okupanu bjelinom snijega i shvaćam da bi Ameya u njemu konačno mogla naći ono što traži. I to me raspizdi. Opet. – Kretenu! Zar si zbilja mislio da ćeš zauvijek biti onaj naj muškarac u njenom životu? Ona je prelijepa žena, treba da nađe nekoga s kim će dijeliti taj život koji živi. Što prigovaraš? I ti tražiš i čekaš onu zbog koje ćeš se osjećati kao normalan čovjek. Da, naći će nekoga, ako ne tog Jordana, naći će nekog drugog i morat ćeš se pomiriti s tim da ćeš pasti na drugo, možda i treće, peto mjesto u njezinu životu. Ti si sebični gad Zane! – sam sebe opsujem kada shvatim da se zapravo bojim da je ne izgubim zbog nekog drugog muškarca, a znam da ona zaslužuje sreću više nego itko.
– Jebem ti sve ovo! – ostavim čašu na stol, zgrabim jaknu, mobitel i novčanik sa stola i iziđem van. – Neću provesti subotu navečer cmoljeći u stanu. Ovaj grad želi malo moje duše, i to će i dobiti.