19 | Iskre

117 9 13
                                    

CIKNUVŠI, izašla sam iz auta dok ga Gabe još nije ni parkirao. Čula sam kako uzdiše od muke, ali bila sam previše uzbuđena da bih reagirala na to pa sam ga ignorirala. Zatvorila sam suvozačeva vrata i poletno krenula prema ulaznim vratima streljane.

Nikad nisam pucala iz pištolja. Moja teta strogo se protivila vatrenom oružju. To me, doduše, nijednom nije spriječilo da joj svakog dana u svojoj dvanaestoj godini života dosađujem kako želim pištolj. Iz nekog sam razloga u tom periodu bila fascinirana vesternima.

S vremenom je ta moja opsesija prestala. Pronašla sam staru maminu šivaču mašinu, teta mi je objasnila kako funkcionira i od tada do dana današnjeg nijednom nisam pomislila kako bi nevjerojatno bilo da sam kauboj. Ipak, želja da pucam iz pištolja nikad nije nestala. A sad mi se napokon ukazala prilika da isprobam!

"Stani, stani, stani!" Dotrčao je do mene i odvukao me nazad do auta. "Prije ulaska moramo postaviti neka pravila." Zinula sam kako bih se pobunila, ali svojim je dlanom prekrio moja usta i odmahnuo glavom. "Ne. Slušaj me. Ovo nije igra. Znam da si uzbuđena, ali ne smiješ ovo shvatiti kao zabavu. Jako je važno da slušaš što ti govorim i da pratiš moje upute. Najmanji trenutak nepažnje može se pretvoriti u katastrofu, razumiješ?"

Poslušno sam kimnula, ali više zbog toga što sam željela da prestane pričati pa da napokon uđemo unutra. Moje uzbuđenje toliko je raslo da sam imala osjećaj da ću eksplodirati.

"Ako me ne budeš slušala, silom ću te odvući doma budem li morao. Je l' jasno?"

"Da, da, da, jasno, šefe. Možemo li sada napokon ući?"

Izgledao je kao da je požalio što me doveo ovamo, ali svejedno je kimnuo glavom. Ušli smo unutra i došli do šaltera, gdje je radila izblajhana plavuša s velikim dekolteom. Još je gore izgledala nego Sally s tuluma. Gabe se naslonio laktom na pult i uputio joj šarmerski osmijeh.

"Zdravo, Bia, dobro si?"

"Ide", odgovorila je uz osmijeh. "Ti?"

Kimnuo je glavom. "Dobro je. Čuj, ovo je jedna moja poznanica, doveo sam ju da se malo zabavimo, ali ne bih želio da šef sazna da je ušla neregistrirana ako baš ne mora."

Bia se znalački nacerila dok me odmjeravala. Osjećala sam se neobično izloženo pod njezinim pogledom, imala je takav nekakav prodorni pogled da sam na trenutak pomislila da mi može pročitati misli. Mislim da joj se ne bi svidjelo ono što mi je u tom trenu prošlo glavom.

"I želiš od mene da ju prokrijumčarim? Što ću dobiti zauzvrat?" Vratila je pogled na Gabea.

Izvio je usnice u osmijeh, objema laktovima se naslonivši na pult, a tijelom se malo nagnuvši naprijed. Namreškala sam nos zbog načina na koji ga je gledala – doslovce ga je proždirala pogledom.

"To se lako stignemo dogovoriti", rekao je i namignuo.

Nije dugo trebalo da se Bia zahihoće kao tinejdžerica, a onda je glavom pokazala prema hodniku koji je, pretpostavljam, vodio u sobu za strijeljanje. "Hajde, da vas ne gledam."

"Dužnik sam ti!" Gabe joj je poslao zračnu pusu i povukao me za sobom. Cijelim hodnikom je odzvanjao njen smijeh, iako je više zvučao kao poziv na parenje.

Vodio me kroz hodnik i ušli smo u praznu prostoriju gdje mi je pružio štitnike za uši, naočale za oči i na sebe navukao pancirku.

"Hej, zašto meni nisi dao jednu takvu?"

"Ovo je za moju vlastitu sigurnost."

Nasmijao se kad sam ga uvrijeđeno pogledala i šakom ga puknula po ramenu. Iz stražnje strane hlača izvukao je pištolj i položio ga na metalni stol ispred nas. Dok ga je pregledavao kako bi se uvjerio da je sve u redu prije no što mi pokaže kako ću pucati, nesigurno sam upitala:

Slučajna neprilikaHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin