Slučajna neprilika

26 | Muškarac u sjeni

JUNE BOWMAN

NE znam zašto sam bila nervozna dok sam se spremala za večeru s Liz i Gabeom. Nije kao da se nisu upoznali. Već smo jednu večeru i odradili. Ne znam zašto bi ovoga puta trebalo biti drugačije.

Ali imala sam osjećaj da će večeras nešto krenuti strašno po zlu.

Odlučila sam odbaciti traperice koje inače nosim, kojima sam izvezla cvijeće po stražnjim džepovima i donjem dijelu nogavica i odabrala dugu proljetnu haljinu s naramenicama koja je prije bila mamina. Preko nje sam prebacila vestu koju sam sama sašila prije dvije godine i na noge obula čizme. Ova kombinacija je definitivno bila jako izvan moje zone komfora, ali htjela sam biti lijepa večeras. Kosu sam pustila da mi pada niz leđa i dok sam se tako promatrala u ogledalu shvatila sam koliko sam zapravo izgledala ispijeno i iscrpljeno.

U zadnjih nekoliko mjeseci mislim da sam definitivno izgubila nekoliko kila od stresiranja. A danas me posebno dotuklo to što sam vidjela Raya. I što je Ray vidio mene i Gabea skupa.

Kad me Liz vidjela nakon toga skoro me odvela na hitnu. Ušli smo u kafić, a ona je odmah s vrata znala da nešto nije bilo u redu i dojurila do mene zabrinuto me gledajući. Gabeu je trebalo dobrih deset minuta da ju razuvjeri da je sve u redu i da je moja blijeda i zabezeknuta faca bila rezultat slabog ručka, a ne to što sam maloprije vidjela čovjeka s kojim je cijelo ovo sranje i počelo.

Ona je inzistirala na tome da istog trena moram nešto pojesti. Samo jedan pogled u Gabeovu smjeru bio mu je dovoljan da shvati da sam izgubila tek - odveo me gore skupa s tanjurom hrane koji mi je pripremila i rekao mi da se moram odmoriti, da se ništa ne brinem i da će se on pobrinuti za sve.

Nisam, nažalost, bila razuvjerena jer je on izgledao gore nego ja. A to vam stvarno puno govori. Kad sam ga pitala što nije u redu, slagao mi je rekavši da je apsolutno sve u redu. Kad je mene Liz nekoliko sati kasnije pitala što nije u redu, samo sam kao papiga ponovila Gabeove riječi.

I tako smo se vrtjeli u krug.

Ovo bi trebala biti baš zanimljiva večera.

I kako onda da nemam loš predosjećaj?

Spustila sam se u kafić nekoliko trenutaka prije nego što je došao Gabe. Stol je bio postavljen, kafić je mirisao na pečeno pile i krumpir i hrpu priloga koje smo Liz i ja pripremile ranije, svirala je lagana glazba, a teti još nije bilo ni traga.

Gledala sam ga kroz izlog kako prilazi kafiću, noseći vino i buket cvijeća, a čim me ugledao nasmiješio se. I sama sam osjetila kako mi se usne šire u osmijeh dok sam gledala kako se njegovo visoko tijelo graciozno provlači kroz vrata i kreće prema meni.

Bio je topao, snažan, još je uvijek mirisao po domu i bio je moj. Skroz sam mu se opustila u naručju dok smo stajali zagrljeni. Znala sam da smo imali samo nekoliko kratkih trenutaka prije nego što nam se pridruži Liz pa smo ih i iskoristili.

"Lijepo izgledaš", rekao je odvojivši se od mene. Odmjerio me od glave do pete s onom vragolastom iskrom u očima natjeravši me da se zarumenim. Kao kakva curica. Ne sjećam se kad sam se zadnji put zarumenjela i nisam mogla razaznati je li to bilo zbog komplimenta ili tog pogleda. Ili oboje.

Uzdahnula sam i poravnala haljinu. "Hvala ti. I ti isto."

Zamijenio je svoj klasični 'zločesti dečko skejter' izgled i obukao maslinasto zelene hlače i crnu majicu dugih rukava, preko koje je prebacio jaknu. Izgledao je jako seksi. I znao je to.

"Potrudio sam se", odgovorio je namignuvši.

Vrata gore su se otvorila i nakon nekoliko bučnih koraka niz stepenice se spustila Liz. I ona se dotjerala: kosu je podigla u urednu punđu nasred glave - nešto što meni nikad ne bi pošlo za rukom - i obukla crne široke hlače i bijelu košulju koju je uvukla u prednju stranu hlača. Nasmiješila se ugledavši Gabea.