Slučajna neprilika

23 | Lizin povratak

U tom trenutku mogla sam zaplakati od sreće.

Nisam ni shvaćala koliko mi je zapravo nedostajala, a sad kad je ponovno bila ovdje jednostavno sam osjećala da će sve biti u redu, makar i ako se cijeli svijet sruši. Stajale smo zagrljene gotovo cijelu minutu i u toj sam minuti udisala njezin miris – medenjaci i naranče. Meni najdraži miris, miris djetinjstva, miris sigurnosti.

"Otkud ti tu?" pitala sam pokušavajući suspregnuti suze. "Nije te trebalo biti još dva tjedna."

Razdvojile smo se i nježno mi je zataknula zalutali pramen iza uha. U očima sam joj prepoznala umor, ali su i toplo sjajile dok me promatrala.

"Tečaj je otkazan jer više nije bilo moguće subvencionirati ga", slegnula je ramenima.

Nije zvučala kao da ju to pretjerano dotiče, ali mogla sam pretpostaviti da je bila tužna. Ipak, to je bila Liz koja uvijek u svemu izvuče nešto pozitivno. Izgledala je odlično, kosa joj je bila bujnija, oči veselije i usne nasmješenije. New York zaista je učinio čuda.

"Imam osjećaj kao da me nije bilo pet godina", rekla je uputivši se prema boravku.

Nesigurno sam bacila pogled prema zatvorenim vratima kupaonice i odlučila baviti se potencijalnim problemom kasnije - recimo, za desetak minuta.

"Sve je i dalje na svom mjestu", našalila se i sjela na kauč. "Ah, ovo tvrdo sranje mi bome nije nedostajalo."

"Iii, kako je bilo? Pričaj mi sve." Pridružila sam joj se na kauču.

"Joj, bilo je savršeno, i bolje od toga. Imam osjećaj kao da sam druga osoba, znaš, a da ti ne pričam o tome koliko jedva čekam preurediti kafić. Čuj, imam još stvari koje sam ostavila dolje... idemo po njih pa ću na brzinu spremiti nešto za večeru pa ćemo pričati, što kažeš?"

"Uhh... naravno."

Vukla sam se za njom, a u trenutku kad sam se htjela spustiti stepenicama do kafića otvorila su se vrata kupaonice i Gabe je izašao – odjeven, hvala bogu – uz oblak pare.

"Imamo situaciju", obavijestila sam ga, "vratila se Liz."

Malo je reći da je izgledao šokirano. Bila sam poprilično uvjerena da je htio iskočiti kroz prozor kupaonice pa makar mu to donijelo slomljen vrat. "I što sad?"

"Pa iskreno ne znam."

Stajali smo tako nekoliko trenutaka gledajući jedno u drugo dok ga nisam odvukla u boravak. U nedostatku pametnijeg rješenja problema, nadala sam se da Liz neće previše pošiziti kad ga vidi.

"Zasad ostani tu. I ne diraj ništa."

Otrčala sam joj pomoći s nekoliko vrećica suhih začina pitajući se kako ih je uspjela unijeti na avion. Dok sam se penjala za njom na kat na brzinu sam se pomolila kome god je slušao i nadala se da u idućih nekoliko trenutaka neće doći do strke i problema.

Teta Liz ciknula je kad je vidjela Gabea u boravku i polako se okrenula prema meni. "June", rekla je oprezno, "tko je ovaj muškarac u mom dnevnom boravku?"

Kiselo sam se osmjehnula. "Teta, ovo je..."

"Gale. Gale Cooper." Pružio joj je ruku koju je ona oklijevajući stisnula. "Idem s June u školu."

Njezin pogled prelazio je s njega na mene. Vidjela sam da su joj se kotačići okretali jer joj je ime zasigurno bilo poznato. A onda joj se vragolasta iskra zapalila u očima.

"Aha. Ti si taj Cooper."

O zaboga. Htjela sam propasti u zemlju od srama jer kad sam joj zadnji (a i jedini) put pričala o njemu to nisu baš bile lijepe stvari. Tad još nismo podnosili jedno drugo. Sad, nekoliko tjedana kasnije, stajao mi je u dnevnom boravku.