The Hidden World

2 ▬ ''Ne priča ni sa kim.''

Prvo, moram da kažem da sam školom očarana. Bukvalno. Učionice su ogromne, elegantne, sa potrebnim priborom za svaki predmet. Ima nešto kao kuhinja, kantina, sa stolovima i hranom koja je uračunata u cijenu škole. Ali, ima i ogromna prostorija pored, za kakve sam čula u st. Bernadette u Londonu da ima. Stolovi, kaučevi, za učenike kad imaju slobodne časove. Malo fali da se prodaje alkohol. Ali i taj problem je riješen, s obzirom da je najbliži kafić na dva minuta od škole.

David, Kyle, Matt i Theo su uvijek bili omiljeni među curama i društvom, ali ja se nikad nisam toliko isticala. Nisam ni htjela. Imala sam Marinu i Lucasa, i to je bilo sasvim dovoljno. Zato me ne čudi to da su se oni već sprijateljili sa svima. David više-manje, on je često ćutljiv, ali i on se tu ubrojao. Pretpostavljam da ću opet da imam status omg-ima-tako-savršenu-braću-a-ona-je-tako-bljee cure. No, to nije bilo bitno. Jutros sam brinula oko odjeće, a sad sam shvatam da mi nema pomoći pored svih dizajnera pored mene.

"Hvataj", Matt mi je dobacio flašicu Spritea, ispijajući gutljaj svoje, u učionici engleskog, par minuta prije zvona. "Trčao sam 4 minute bez prestanka po to, da znaš."

"Ne brinem se", otpila sam gutljaj. "Ko je sa Kyleom?"

"Theo."

"Theo?" Frknula sam.

"Što sa Kyleom?" Neki lik je upitao, pogledavši u Matta.

"Onako", Matt se malo nasmijao gledajući u mene. Kyle i Theo su zajedno, i Theo 'pazi' na Kylea. Posljednji put kad su njih dvojica djelovali zajedno, nestali su svi podaci iz najviše čuvanih londonskih policijskih računara. Nikad nisu otkriveni, a mama je htjela da ih zadavi, i rekla da ako se ikada sazna da su to bili oni, zaista će da ih zadavi, jer joj manje košta da bude u zatvoru nego da se nosi sa situacijom koja bi nastala. Kad kažem 'košta', mislim košta živaca, ne novca.

"Ja sam Jayson", taj lik mi se predstavio. "Ali, samo Jay."

"Anna", odmjerila sam njegov duks. Nope, nije kao Davidov. Samo David ima savršene dukseve.

"Kako ćemo mi kući?" Matt je upitao lagano se mršteći. "Kako vi idete kući?" Upitao je Jaysona. Ili samo Jaya.

"Am, ja ustvari imam vozačku i auto.."

"Pa da!" Matt se lupio rukom po čelu. "Oni vozačke sa 16 dobijaju."

"Da, to je tebe sprječavalo da voziš", ironično sam dodala, šta je Jaysonu očigledno bilo smiješno. Matt je vozio sve - od auta, do traktora i kombajna. Pokušao je voz, ali je odlučio ipak osvjestiti vozača, kad je shvatio da nije lako kako izgleda. Ne pitajte.

"Jesi li ikada vozio voz?" Matt je upitao Jaysona, koji ga je zbunjeno pogledao.

"Šta?"

"Jesi li ikada vozio voz? Isuse, kao da ppričam mandarinski, a ne engleski sa drugačijim naglaskom", prevrnuo je očima. "Znaš li koliko puta danas sam čuoŠta? Kad bih ubio te ljude, škola bi imala tri puta manje učenika," iznervirano mi se požalio.

"Sigurna sam da se Jayson u slobodno vrijeme ne bavi, hajde reći ćemo,vožnjom voza", sarkastično sam rekla. Zvono se oglasilo, što je naravno, kao i svugdje u svijetu, bio znak da sjednemo na svoja mjesta jer će profesor da uđe.

"Samo je malo čudno pitanje," Jayson je primjetio.

"Iznenadio bi se," Matt je sjeo pored mene. "Misliš da imaju naše dosjee?"

"Mislim da moraju. Zašto bi ovakva škola uopšte primila pet učenika povezanih u gomili sranja?" slegnula sam ramenima, iako je to bilo jako dobro pitanje.

"Bill ima jako veliku ulogu. Ovdje svi znaju ko je on", Matt mi je tiše rekao, jer je profesorica ušla na čas. "Nisam imao pojma. I ovi svi likovi žive u kućama na fazon Billove."