10. naš grad

443 25 19
                                    

Cijelu utakmicu sam ležala Anti u zagrljaju. On bi tu i tamo skočio kada bi njegov tim izgubio loptu ili promašio prazan gol.

Alfio je bio tih većinu vremena. Pogledi su nam se nekoliko puta susreli. Oči su mu bile pune mržnje. Pune nezadovoljnosti i srama. 

Nekoliko je puta prokomentirao sebi nešto u bradu i okrenuo očima kada god bi me pogledao.

Poluvrijeme je bilo vrijeme za hranu. Antin prijatelj, Sam je sa mnom otišao u kuhinju i pomogao mi oko pripremanja hrane.

"I koliko ste vas dvoje zajedno," Sam je odlučio probiti led.

"Ne znam što da ti kažem, dugo smo se ponašali kao par ali on je mislio da smo samo prijatelji. Danas smo se pomirli nakon više od mjesec dana. Predstavio me Alfiu kao njegovu dragu. Zbunjuje me."

"Zna li Ante da ste ti i...-" prekinio ga je vrlo poznati muški glas.

"Znam li što," Ante ga je prekinio. Stao je s moje desne strane i poljubio me.

Gledala sam u Sama i pogledom ga molila da ništa ne kaže. Nisam bila spremna Anti priznati što sam radila sa njegovim prijateljem.

"Ma, uskoro će ti rođendan pa si nam upravo pokvario planove," Sam nas je jedva izvukao.

"Aha," rekao je u čudnom tonu, "onda samo vi meni planirajte iznenađenje, ja idem sad će utakmica."

Kamen mi je pao sa srca. Mislila sam da ću umrijeti.

Tresla sam se. Jedva sam držala hranu. Sam mi je uzeo tanjure iz ruku i stavio ih na kuhinjski stol.

"Odakle ti znaš za Alfia i mene? Jedva se poznajemo," upitala sam ga.

"Alfio ima tebe i njega u krevrtu na pozadini mobitela. Odmah sam se te prepsoznao. A mislim da je i ostatak ekipe. Antu je planirao pitati zna li u kojem stanu živiš... ali ovo nitko od nas nije očekivao," rekao je Sam vrlo nesigurno, pomalo razočarano.

"On i ja smo završili prije nešto više od dva tjedna, on je bio taj koji je rekao da samo spavanje ne vodi nigdje," htjela sam nastaviti ali me je muški glas prekinio.

"Jer sam te htio za sebe," rekao je Alfio. Sledila mi se krv u žilama.

Neugodnost je posjedovala moje tijelo. Gledala sam u pod od srama.

"Nisi me ni htjela saslušati do kraja, samo si se složila da je ta avantura gotova između nas. Sebična si, Naomi," osjetila sam njegovu pojavu sve bliže sebi. Pogledala sam u Sama, on je samo slegnuo ramenima.

"Dogovorili smo se bez osjećaja, Alfio. BEZ OSJEĆAJA. Jednostavno ne osjećam isto prema tebi. Shvati to," suza je kliznula niz moje lice.

Kada god se raspravljam, rasplačem se. Nije od tuge nego od ljutnje. On je mene krivio za sve jer nisam imala osjećaje prema njemu.

"Nisi tako mislila kada sam te tješio jer te 'jedan dečko' povrijedio. Žao mi je što nisam znao njegovo ime, Ante bi puno ranije saznao kakva si."

"Ma kakva sam? Hajde," uzela sam tanjur i razbila ga o zid, "hajde reci! Nisi pokazivao nikakve osjećaje, kada bi me iskoritio javio bi se svojoj curi. Zna li ona kakav si? Zna li?"

Brisala sam suze i micala Samove ruke sa sebe. Ugledala sam Antu i ostatak ekipe na vratima.

Ante je krenuo nešto reći ali sam se ja progurala između hrpe ljudi i izašla van.

Nisam koristila dizalo nego sam trčala po stepenicama. Čula sam kako me Ante doziva ali mi je to dalo vjetar u leđa da požurim.

Istrčala sam iz zgrade i samo krenula niz ulicu. Nisam imala mobitel niti novčanik kod sebe.

roommate || Ante Rebic Where stories live. Discover now