roommate || Ante Rebic

4. šetnja

Ante je odlučio spavati sa mnom. Sve je bilo na prijateljski način. Tješio me cijelu noć.

Nije me puštao iz zagrljaja.

Osjećala sam se voljeno. Uz njega sam se osjećala bolje. Imao je onu bratsku ljubav.

Jacob bi uvijek radio isto. Kada god bih bila loše Jacob bi mi pomogao, grlio bi me i uvijek bi izvalio neku glupost.

"Dobro jutro, princezo," rekao je jutarnjim glasom.

"Dobro jutro, Ante," rekla sam mu i nasmijala se.

"Ja neću dobiti nekakav nadimak od tebe? U redu onda," polako se ustajao. Povukla sam ga natrag u krevet. Mogao je otići bez problema ali je bilo hladno. Nisam se htjela maziti s njim, samo sam htjela da me netko grije.

"Znao sam da ti se sviđam," rekao je i zanjeo mi se u facu.

"Laskaj si, majmune."

Ante je glumio da je uvrijeđen te je opet pokušao ustati.

"Lezi ovdje da se ja ne bih morala ustajat," zaprijetila sam mu se dok se on samo nasmijao na sve.

"Slušaj, princezo, ja radim sve što želim. Ne možeš mi reći što da radim."

"Dobro, onda idi."

"Rekao sam ti da mi ne možeš govoriti što da radim-," zaustavio se i mislim da je i sam shvatio što je upravo rekao.

"Ti si idiot, Ante," rekla sam mu.

"Više preferiram idiot nego majmun, pa ću ti reći hvala."

Ante se ustao i ipak izašao iz sobe. Nisam imala snage ni volje da se ustanem i odem za njim.

Uzela sam laptop i počela gledati seriju.

Kucanje na vratima me je prekinulo. Ustala sam se i krenula otvorit vrata. Sigurno je Ante ali iz nekog razloga nije ulazio.

Otvorila sam vrata, Ante je krenuo još jednom glavom pokucati. Imao je pune ruke. Ispekao nam je palačinke.

Uzela sam tanjur i pomogla mu.

"Nisi trebao," potapšala sam ga po ramenu na što se on blago nasmijao.

"Zbog mene si povrijeđena. Trebao sam te odmah upozorit na njega."

(...)

Ante i ja smo imali dug razgovor o Jakeu i što je sve radio. Jake me je podsjećao na mog bivšeg prijatelja koji je spavao sa svim mojim prijateljicama.

"Hoćeš da idemo prošetat po gradu? Možemo na London Eye pa do Starbucska ili slično."

"Daj mi jedan sat da se spremim," rekla sam mu.

"Jedan sat- što će ti jedan sat?"

"Moram ispeglat kosu. Moram se našminkat i ne znam što ću obući."

"Imaš 45 minuta, sveži kosu i ne pretjeruj sa šminkom. Možeš i moju majicu nosit što se mene tiče."

(...)

"Idemo po kavu, pa na London Eye? Ili?"

"Možemo i tako."

Ante i ja smo hodali do starbucksa koji je bio blizu naše zgrade.

On nije skidao osmijeh sa svog predivnog lica, nisam ni ja. Oboje smo bili presretni.

Koliko god da je jučerašnji dan bio stresan, Ante mi je pomogao da na to zaboravim i brzo pređem preko toga.

Izvadila sam kutiju cigareta iz džepa, uzela jednu cigaretu i stavila ju usta. Povukla sam prvi dim te pogledala u Antu.

Njegov pogled mi je sve rekao.

"Oprosti, nisam znala da ti smeta," rekla sam mu, "ugasit ću ju."

"Ne trebaš, ne smeta mi. Samo nisam to očekivao od tebe. Činiš se kao osoba koja bi nekom razbila nos ako puši."

"Ha-ha. Bila sam takva zapravo, ali život mi ništa dobro nije priredio pa sam utjehu našla u ovoj glupoj ovisnosti."

Požalila sam mu se, on je na sve imao riječi utjehe.

Ispred starbucska, povukla sam zadnji dim i ugasila cigaretu. Ušli smo u starbucks i vidjela sam poznato lice.

Jake. Jake i njegovo društvo.

Od nervoze sam uhvatila Antu za ruku. Spojila sam naše ruke i stavila glavu na njegovo rame. Više sam obgrilila njegovu ruku jer sam bila za glavu i pol' niža od njega.

"Ne boj, neće ti ništa."

Osjećala sam pogleda na sebi. Bilo mi je strašno neugodno. Nisam se osjećala najbolje.

Ante je inzistirao da sjednemo. Iako, ja sam samo htjela izaći i više se nikad ne vratiti ovdje.

Prišao nam je mladić. Smeđa kosa, plave oči, u ranim dvadesetima.

Anti je bilo drago što ga je vidio. Njih dvojica su se očito znali.

"Ovo je moja draga, Naomi," rekao je te sam pružila ruku te je on uzvratio.

"Luka," odgovorio je kratko, "drago mi je."

"Također," rekla sam i nasmiješila se.

Vidjela sam Luku za Jakeovim stolom. Očito je da ga je Jake poslao.

Iz glave mi nije izalzio što je Ante rekao. Moja draga.

Moja draga.

Njegova draga na koji način? Je li on to rekao samo da Jake bude ljubomoran? Zašto bi uopće to rekao?

Ispričala sam se te otišla do toaleta. Morala sam šminku popravit jer je u Starbucksu bilo prevruće.

Kada sam izazila, gledala sam u mobitel te se sudarila s nekim. Digla sam pogled i bio je to, ni manje ni više - Jake.

Nisam ništa rekla, samo sam prošla. Uhvatio me je za lijevu ruku i okrenuo prema sebi.

"Ne pustiš li me, vrištat ću."

"Molim te mi dopusti da ti ispričam sve."

"Jake, ti i ja smo gotovi. Zar ne razumiješ? Ne želim slušati i ne želim znati. Zapravo, Ante i ja smo vrlo sretni."

Ante i ja? Igram Antinu igru? Od kad?

"Ah da, a zašto je njegova cura upravo došla," pokazao mi je prema našem stolu.

Nisam mogla vjerovati svojim očima. Ne znam zašto me to toliko pogodilo.

Ne volim Antu, ili barem mislim da ga ne volim.

"Ona ne mora znati," opet sam mu lagala i okrenula se i krenula prema stolu.

Pozdravila sam Antinu curu kojoj sam zaboravila ime.

"Ante, onda idemo li," rekla sam mu. Njegova cura me je pogledala vrlo ljutito.

"Gdje to? Zar se nismo upravo dogovorili da idemo do kina? Ante, što ćeš ti s njom uopće," rekla je.

Bijes u meni se budio. Htjela sam ju udarit, htjela sam joj glavu stavit između vrata pa ih pokušat zatovrit.

"Ovaj, Naomi," rekao je Ante vrlo nervoznim glasom.

"Očekivano, svi ste vi isti," rekla sam mu, "daj mi ključeve od stana."

~~~~~~~

NIKAD NIJE KASNO ZA NASTAVAK, JE L' DA?

Ovaj je dosta kraći od svih ali sam htjela izbaciti nešto danas ali već sutra ide novi nastavak.

Ovo poglavlje posvećujem lufyourstory. Ona je moja najveća podrška ovdje.

Love, Laura.