Izašao je iz tame sa prekriženim rukama na prsima. Njegova sama silujeta je odavala sampodopadnost i preveliku dozu samopoštovanja.
"Rekao sam da će mo se uskoro vidjeti.." oči su mu potamnjele, dok ga je malo svijetlo obasjavalo.
"Ti.. Ti si to napravio Louisu." glas mi je zadrhtao. Ma koliko sam pokušavala izbiti njega iz glave, njegovo slomljeno tijelo mi se ponovno vraćalo u misli.
Ali zašto nam je onda pomogao?
Nasmijao se, neodgovorivši mi na pitanje. Nešto je zasvjetlucalo iz njegovog džepa, i uskoro mi je hladni metal bodeža zasjao pred očima. Ponovno sam pokušala pomaknuti zapešća no bezuspješno; uže mi se još čvršće zabilo u kožu.
"Što želiš od mene? Louisa ovako nećeš dobiti, nevrijedim mu ništa." skupila sam oči. Htjela sam pljunuti na to njegovo lice koje mi se u sekundi zgadilo.
"O, varaš se, mala. Nisi vidjela kako te gleda? Isto kao njegovu sestru, samo drugačija vrsta ljubavi.." vrtio je oštricu po rukama, prilazeći mi.
"Sestru? Koju sestru? O čemu pričaš?" odmahnula sam glavom, potpuno zbunjena.
"Nije ti rekao? Louis ima sestru Georgiu, iz prvog braka njegovih biloških roditelja.. Mali Tomlinson nije slušao, iako smo ga upozorili.. I na kraju je njegova voljena sestrica završila u bolnicu, polomljenih nogu.. A kada se Tomlinson usrao, počeo se ozbiljno boriti, skupljati novac za bolnicu.." cijelo je vrijeme govorio sa zlobnim osmijehom. Odjednom je sve imalo smisla. Sve o čemu je govorio.
"A ti, mala moja.. Ti si nešto što mu znači najviše.."
Prišao mi je toliko blizu da sam mogla osjetiti moći kojoj je zračio na mojoj koži. Stavio mi je bodež ispod brade kako bi mi podigao glavu da pogledam njegove zelene oči ispunjene mržnjom i čežnjom za osvetom.
Polako mi je pritiskao hladnu oštricu uz kožu, sve dok se nisam počela potpuno posvetiti moljenju i obećavanju da ako izađem živa da ću se okrenuti crkvi i do kraja života živjeti u celibatu. Osjetila sam nešto toplo kako mi curi niz vrat. Imalo je karakterističan miris, i boju koja je predstavljala smrt.
Osjetila sam da mi treba zraka kojeg nisam mogla dobiti. Počela sam brže disati dok su moja pluća tražila kisik a srce mir.
Unio mi se u lice i tiho šapnuo:
"Imamo li tebe.. Imamo i njega..."
~*~*~*~*~*~*~*
Nakon što je otišla, satima sam sjedio na svom krevetu. Razmišljao sam o tome kolika sam budala. Dala mi je cijelu sebe, i dok sam sâm sebe uvjeravao da sam postupio kako je trebalo znao sam da sam idiot. Jer sam je pustio da ode.
Prstima sam prošao kroz moju tamnu kosu. Još uvijek sam osjetio njezine duge, vitke prste kako to rade.
Još uvijek sam osjetio njezine poljupce, njezine uzdahe.
'Louis, prestani.' sam săm sebe mentalno udario. I dalje mi je glava počivala u rukama, dok sam se prisjećao njezinih osmijeha, njezinih očiju i usana. Koje nikada neću imati.
"Louis.. Telefon za tebe." Lottie je pokucala na vrata. Rekao sam joj da uđe. Pružila mi je telefon koji sam mrzovoljno prislonio na uho.
"Molim?"
"Louis, ovdje Rose Emett, Samanthina tetka.. Jeli možda ona kod tebe? Zvala sam sve njezine prijatelje i nisu je vidjeli.." njezin glas je bio tih i slabašan, kao da je satima plakala. Srce mi je potonulo.
"Nisam.. Sam je otišla prije par sati." protrljao sam si čelo, a nervoza se već počela skupljati u meni.
Stanka je nastala na drugom kraju.
"Louis, Sam se nije vratika kući."
Onaj osjećaj kada vam srce propadne u pete, krv se sledi a lice vam problijedi, mi je sada bio najbliži.
"Kako mislite da se nije vratila? Otišla je prije pet sati netreba joj to-"
Prekinuo sam pričati čim mi se pamet ponovno vratila. Stisak na telefonu mi je olabavio dok su mi se oči raširile.
"Louis, što? Halo? Hal-" njezin je glas postao sve tiši kada mi je telefon ispao iz ruke na drveni pod.
Netko je kucao na vrata. Srce mi je bubnjalo u ušima. Odveli su ju. Imali su moju Sam.
Kao omamljen sam silazio niz stube. Nisam mogao razmišljati, Lottie je nešto govorila no nisam je čuo.
Otvorio sam vrata. Zbunio sam se kada sam ugledao crnokosog dečka sa curom i jednog plavokosog, nižeg dečka.
"Gdje je Sam!?" plavokosi je upitao, i prepoznao sam ga kao Nialla Horana. Nisam ni stigao odgovoriti jer mi je ljegova šaka poletjela u lice. Zateturao sam unatrag, držeći se za vilicu. Nisam im imao snage uzvratiti, nisam htio. Zaslužio sam. Zayn Malik mi je prišao i uhvatio me za ovratnik majice te nabio uza zid.
"Gdje je Samantha?" gotovo je zarežao. Nikada ga prije nisam čuo da govori, uvijek se držao podalje sa svojom curom.
"Što si joj učinio?" crnokosa djevojka je upitala, u očima joj se moglo vidjeti da je plakala.
"Nisam.. Nisam ništa.. Oni su je.. Oni su je odveli.." promucao sam. Bilo mi je svejedno hoće li me udariti, ubiti, zadaviti. Zaslužio sam. I više od toga.
Čvršće me je pritisnuo uza zid. "Tko? Tko ju je odveo?!"
"Zayn smiri se, ubit ćeš ga!" Cura koju sam uspio prepoznati, Sky, je povikala i maknula njegove ruke sa mene.
"Lottie, idi gore.." naredio sam joj, protrljavši si vrat. Zbilja ima stisak.
"N-ne, Louis ja-"
"Charlotte, idi gore!" rekao sam glasnije, i ovaj put je poslušala.
"Gdje je Sam, ti obična, lažovska, prljava, neodgojena-"
Zayn ga je prekinuo rukom ga odmaknuvši ga od mene. Nijedna nije uvreda nije boljela koliko i ne imati je ovdje. Na sigurnom.
Progutao sam prije nego što sam odgovorio.
"Sam.. Bila je ovdje sinoć.. Jutros se otišla, morala je jer bi došli po nju.. Ali nisam znao da će je uzeti.. Znaju da ako imaju nju imaju i mene i mogu manipulirati samnom.." objasnio sam, dok je moje tijelo skliznulo niz zid na pod.
"Ucijenili su da ako se neborim i neizgubim, zagorčat će mi život. The Triangle.. Boksačka banda, kojoj pripada Harry Styles. Uzeli su Sam.." buncao sam, nisam ni znao što govorim. Htjeo sam je naći. Nisam znao ni odakle krenuti.
Vidio sam kako se bijes skuplja u njihovim očima.
"Znala sam da neće slušati.." Sky je nemoćno sjela na kauč. Ruke je stavila u dlanove. Zayn je sjeo pokraj nje i obgrlio je rukama.
Niall se spustio na pod do kauča. Oni su bili njezini prijatelji. Nisam ni shvatio kakvu sam glupost učinio. Sam je u opasnosti, može biti bilo gdje.
"Molim vas.." usudio sam se progovoriti. "Pomozite mi da je nađem." podignuo sam glavu, pogledali su u mene. Vidio sam koliku bol nose, no nije se mogla mjeriti sa mojom.
"S-samo nerazumijem.. Kakve veze ona ima sa tobom?" Sky je promucala, obrisavši suze.
Pogledao sam u nju i duboko udahnuo, prije nego što sam odgovorio.
"Zato što ako imaju djevojku koju volim, imat će i mene."
Svo troje su odjednom pogledali prema meni.
"Rekao si v-voliš?" Sky je upitala za svo troje.
"Da.. Rekao sam volim.."
I tako sam sjedio, naslonjen na zid, dok sam upravo i sebi i njima priznao da volim Samanthu Parks.
