24. poglavlje

1.5K 186 65
                                    

Unatoč tome što su mislili da je prehlada izmakla kontroli, to nije bio slučaj. Čim su maknuli Dalentu od one strke, smirila se, a s time i njene pomahnitale moći. Gospođa Jalaf je rekla da počinje dobro ovladavati svojim moćima te će u mračnoj sobi provesti samo jedan dan, jedan dan, a i to je već bilo previše za Dalentu. Mrzila je tu sobu iz dna duše, nije smjela imati posjetioce i stalno je bila u mraku, sama sa svojim mislima. 

Sjedila je na podu i zamišljeno gledala u svoje ruke, svakih par sekundi su iskakale iskrice i plamenovi podsjećajući na vatromet, to ju je smirivalo iako je znala da bi to trebala zaustaviti no misli su joj bile drugdje. Vratile su se u onu učionicu, na Risove riječi da mu se ne sviđa nitko poput Nayle, što je točno mislio pod time? Znači da mu se već sviđa netko drugi? 

Nešto ju je stisnulo u želucu na tu pomisao, ona je bez ikakve namjere priznala svoja osjećanja prema njemu, ali je li ono što je rekao značilo isto? Ako mu sa Dalenta ozbiljno sviđa, što ako je to samo kao prijateljica?

''Pa naravno da je...'' promrmljala je razočarano. ''Kao da bih mu se sviđala kao nešto više.''

Skok njenog pulsa je prouzročio da se njene ruke zapale te se brzo smirila pokušavajući misliti o nečem drugom. Sjetila se Medine, djevojke koja joj je prvi dan radila odjeću i osjećala se posramljeno. Nijednom ju još nije posjetila i bilo joj je žao zbog toga te si je obećala da će prvo što će napraviti je otići Medini. Dalenta se legla na hladan i prljav pod, ali nije marila, nije željela ležati na onom krevetu jer ju je podsjećao na Risa kada je zadnji put bio ovdje s njom. 

Iskrice su ponovno zaigrale što je razljutilo Dalentu.

''Daj više prestanite!'' bijesno je rekla i kugla plamena je poletjela prema suprotnom zidu i zapalila ga, no ne dugo s obzirom da se vatra nije imala ni za što prihvatiti. Počinjalo joj je ići na živce što njene moći i srce pomahnitaju samo na pomisao Risa. Odmahivala je glavom pokušavajući razbistriti misli.

''Nije kao da ćemo ikada biti zajedno, bezveze se nadate!'' rekla je iskricama i tek tada shvatila da počinje luditi. 

''Razgovaram sama sa sobom...'' promrmljala je i nasmijala se.

''Ris, što mi radiš?'' ponovno se legla na leđa i zaklopila oči.

*     *     *

''Dalenta, Ris te je došao vidjeti.'' zazvala ju je gospođa Jalaf, a Dalenta je naglo otvorila oči, zaspala je. Ustala se i protegnula te je shvatila koliko je ukočena, nije trebala ležati na podu. 

''Molim?'' sjetila se da ju je gospođa Jalaf zazvala, a ona je ušla u sobu.

''Ris te je došao vidjeti, može li ući?'' pitala ju je, a Dalenta je zagrizla usnu. Iskreno rečeno, ona ga je željela vidjeti, svaki dio njenog tijela je to željeo, ali nije znala kako bi se ponašala sada u njegovoj prisutnosti kada mu je priznala svoje osjećaje.

''Ovaj, recite mu da sam umorna, ne želim posjetioce.'' gospođa Jalaf je očigledno bila iznenađena odgovorom jer ju je neko vrijeme promatrala, pomalo raširenih očiju.

''Dobro, kako želiš.'' klimnula je glavom i otišla, ponovno ostavivši Dalentu samu sa svojim mislima.

I ona je bila iznenađena svojim odgovorom, ali ne toliko koliko Ris kada mu je gospođa Jalaf rekla da je Dalenta umorna i da ne želi posjete.

''Ne želi?'' pitao je i namrštio se.

''Je li se... Hm, dogodilo nešto između vas dvoje?'' pitala ga je gospođa Jalaf pažljivo birajući riječi. ''Ponekad ljudi izbjegavaju probleme kako se ne bi suočili sa njima.''

Darovi ElemenataWhere stories live. Discover now