Darovi Elemenata

15. poglavlje

Ris i Dalenta su imali neizgovoreni dogovor da neće raspravljati o bilo čemu što se dogodilo dan prije u učionici, ako se išta dogodilo. 

Stoga su sljedeći dan sjedili zajedno u klupi i razgovarali kao da se nikada nije dogodilo ništa što bi odskakivalo od njihovog međusobnog uobičajenog ponašanja. Bili su iznimno prijateljski i samo prijateljski jedno prema drugome.

''Pa... Ori ti je prijateljica?'' pitao ju je.

''Da, prilično je draga, tko bi rekao da sam samo u Elemesteu srela više prijatelja nego ikad u životu.'' nasmijala se.

''Vanjski svijet je okrutan, to sam primjetio samo ono malo što sam bio tamo.'' Ris se namrštio.

''Gospođa McBeth nije baš neki primjer ljubaznosti, u pravu si.'' rekla je Dalenta, a Ris se nasmijao.

''Da, ona je užasna.'' prestali su se smijati tek kada je profesor ušao u razred, taj dan su imali Magična bića.

Pola predavanja Dalenta nije uopće slušala jer je bila previše zadubljena u 'promatranje Risa' nego samo predavanje. On je s druge strane pozorno slušao profesora te je ona puhnula i također se okrenula prema njemu kada je shvatila da ju profesor gleda, očito joj je postavio neko pitanje.

''Jeste li nešto rekli?'' pitala ga je pristojno, a u isto vrijeme posramljeno, svi su se Elemoli nasmijali, tada je Dalenta shvatila da svi gledaju u nju, mrzila je biti u središtu pažnje.

''Gospođice...''

''Dalenta Gandhi gospodine...'' brzo ga je nadopunila, osjećala je da postaje crvena u licu.

''...Gandhi, možete li ponoviti moju zadnju rečenicu, o Fireonima?''

''Čemu?'' bubnula je, stvarno je trebala bolje pratiti nastavu. Krajičkom oka je vidjela Risa kako suzdržava smijeh.

''Fireoni su bića vatre, skaču s plamena na plamen i tako proganjaju neku osobu, nešto poput demona, ti bi to znala da si slušala moje predavanje umjesto da si buljila u mladića pokraj sebe.'' ovaj put su svi prasnuli u tako glasan smijeh, a Dalenti je bilo tako neugodno da je imala osjećaj da joj lice gori, zapravo, imala je osjećaj da joj su joj ruke sve više užarene.

''Dalenta, ohladi se...'' osjetila je nečiju hladnu ruku oko svoga zapešća, ali Ris ju je odmah povukao, Dalenta je bila sigurna da je imao osjećaj kao da je dotaknuo vatru.  Vidjela je da mu ruka postaje crvena i to ju je natjeralo da istog trenutka povrati kontrolu u svoju ruke.

''Ris, oprosti!'' uskliknula je, ali profesor je već reagirao i došao do njih i pregledao Risovu ruku na kojoj su polako izbijali plikovi.

''Odi u bolnicu! Možeš li sam ili želiš da te netko otprati?'' na to su se sve djevojke u učionice pogledale i podigle ruku, ali Dalenta je bila brža.

''Profesore, ja sam kriva, mogu li ja ići s njim?''

''Mislim da to nije dobra ideja...''

''Inzistiram.'' rekla je, a profesor se namrštio i klimnuo.

''Ionako nisi bila od neke pomoći na satu.'' na to su se mnogi zahihotali, ali Dalenta nije imala vremena za crvenjenje te je krenula povući Risa za ruku, ali on ju je izmaknuo i krenuo prema vratima s Dalentom za petama.

''Ris stvarno oprosti! Znaš da nisam htjela...'' cijelo vrijeme se ispričavala.

''U redu je Dalenta.'' mrmljao bi svaki put.

''U redu je što sam ti spržila ruku?'' stala je u hodu, a on kada je primjetio da ga ne slijedi okrenuo se.

''Još učiš, nisi namjeravala...''