Fantasy/Romance
Laurel Taylor ima dar. Ona vidi sva natprirodna bića. Nitko se od njih ne može sakriti njezinu oku. Ona ih vidi, ona im pomaže, ona zavoli dvojicu. Nesvjesna da je njena ljubavna priča već jednom postojala.
Will je vilenjak koji je i...
Strah. Kažu da ga djeca baš nisu svjesna. Da kada si dijete ne znaš još dobro razumjeti što je to zapravo. Da neke stvari koje plaše odrasle nemaju isti utjecaj na dijete. To mi je postalo jasno kada sam napokon shvatila što znači bojati se i da ono što ja vidim, čujem i znam jest ono što plaši sve ostale.
Od djetinjstva mi se događaju stvari koje nisam mogla objasniti i koje tada ni sama nisam mogla shvatiti, ali sada... Sada znam sve. Sada je sve kristalno jasno. Ja ih vidim. Sve ih vidim. Osjećam. Čujem ih. Znam da su tu. Znam da postoje. Stvarni su. Nisu samo mitovi i legende, nisu samo čudovišta kojima sami sebe strašimo. Oni zaista postoje, a ja ih sve vidim, jasno baš kao što vidim svoj odraz u ogledalu. Vještice, vile, vampiri, vukovi, mješanci, poznati i nepoznati. Svi su oni tu. Među nama. U ovom gradu i nekom drugom, na selu, u planini. Jedan od njih upravo sjedi nasuprot mom stolu u Leninoj zalogajnici, jede svoj doručak sasvim mirno pod krinkom mladića od nekih devetnaest godina, sa otvorenom knjigom na stolu. Jednom rukom sjecka vilicom svoj palačinak, a drugom žutim markerom podvlači retke u knjizi. Tipičan student reklo bi se. Samo što ja znam da nije. On je zapravo vilenjak, plavih krila i duge zlatne kose, sa par preslatkih pjegica u predjelu nosa.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Koža mu svjetluca milijunima sitnih šljokica, a žute oči gutaju tekst iz knjige. Podigne pogled i sretne moj. Na njegovom licu vidim iznenađenje i osjećam da zna da ga vidim. Stavim dva prsta na čelo pa na usne, pozdravim ga njegovim jezikom. Žute mu oči zasjaju. Nasmiješim se, uzmem bilježnicu i krenem van. Ne želim zakasniti na posao. To sam ja.
