Bijesni

6. Kartanje

(Jedno malo duže poglavlje. Uživajte!)

Naredni dani prolazili su monotono. Roza nije primjećivala nikakve velike napretke kod Viktora. Jedan dan bio bi relativno dobre volje, a već na idućem susretu ponašao bi se kao na prvom, jedva bi suzdržavao agresiju prema njoj i borio se sa zadnjim atomom snage kako ne bi postao izrazito neugodan.

Dok je sastavljala skroman popis za kupnju, mobitel joj je zavibrirao. Iako je mislila da se ne može zbunjenije osjećati, uvjerila se u suprotno kada je otvorila poruku bivše prijateljice s faksa.

Draga Roza,
znam da se nismo najbolje razišle i da smo u slabom kontaktu još od završetka fakulteta, ali imam idealnu ponudu za tebe. Budući da mi poslije fakulteta nije najbolje krenulo s poslom, a zadnji put kada smo se čule saznala sam da dijelimo istu sudbinu, sinula mi je odlična ideja i odlučila sam uzeti stvar u svoje ruke. Znam kako smo dobar tim bile na fakultetu i koliko te zanima naša struka. Nekada smo bile tandem za učenje, a sada možemo tu kolegijalnost i uvijek uspješnu suradnju prenijeti u posao. Istraživala sam i ovako nešto za sada ne postoji u Hrvatskoj, a ni u susjednim zemljama. Javi mi se ako si zainteresirana pa ću ti otkriti detalje.
Nadam se da si dobro,
tvoja Lena.

Dugo je buljila u ekran mobitela. Istovremeno su njome prolazili i ugodni i neugodni osjećaji. Lena i ona zbilja su bile prave prijateljice na fakultetu. Zbog tog prijateljstva su prošle mnoge ispite jer su zajedno učile preko mobitela te na taj način jedna drugoj objašnjavale gradivo. Ni samoj joj nije bilo jasno zašto su se toliko udaljile i ovo joj je, iako nije znala što očekivati, djelomično popravilo raspoloženje. Otkako se odselila u Jarbol, izgubila je kontakt sa svim ljudima s kojima se inače družila, a ionako ih je bilo nezavidno malo. Bila je uvjerena da od njenog i Leninog prijateljstva više neće biti ništa, no ova poruka pružila joj je tračak nade za koji nije ni znala da ga je priželjkivala.

Međutim, uhvatila ju je nenadana panika. Početni val uzbuđenja zamijenilo je besciljno šetkanje po malome stanu. Nije znala što očekivati ako se javi Leni. Što je uopće mogla smisliti? Po glavu su joj se počele motati samo loše ideje. Toliko se izbezumila da je došla do zaključka da je sigurno pokrenula nešto ilegalno.

,,A što ako je ideja dobra?" pokušala je pobiti samu sebe i uvjeriti se u suprotno. Osjećala se kao totalna kukavica jer nije ni znala o čemu se radi, a već se osjećala u potpunosti van svega i otpisala je sve mogućnosti. Protiv vlastite volje, lijeva ruka posegnula joj je za mobitelom koji je nekoliko trenutaka ranije ostavila na kuhinjskom ormariću i opet je otvorila poruku.

,,Nazovi me. Zanima me o čemu se radi." Brzo je natipkala jer je znala da će se predomisliti ne učini li to odmah. Trudila se misliti o ovome kao o ideji koja će ju dignuti iz mrtvih i isplatiti ono za što se borila cijelo ovo vrijeme i to bez ičije podrške, no uistinu je bilo teško to misliti.

Nekoliko trenutaka zurila je u poslanu poruku. Kada je vidjela da se poruka nije isporučila, ugasila je internet. Morala je to učiniti jer je znala da u protivnom ne bi pomaknula pogled s mobitela, a bilo je vrijeme da krene na svoj sastanak s Viktorom. Iako je davno sebi obećala da neće planirati o čemu će s njim razgovarati, nego da će pustiti da razgovor teče spontano, svaki put bi je uhvatila panika i djelić njenog mozga počeo bi stvarati razna pitanja i ideje koje može upotrijebiti u slučaju da komunikacija zašteka. Do sada je, ruku na srce, više Viktor slušao nju, nego ona njega. Dijelom je to bilo zbog toga što se odlučila na krajnje diletantsku i neprofesionalnu taktiku koju niti jedan psiholog nikada nije upotrijebio u radu s klijentom, a to je da prvo ona njemu ispriča svoju stranu priče da ga opusti, a onda će, bar se nadala, on zagristi udicu i konačno steći dovoljno povjerenja da počne razgovarati s njom.