Bijesni

3. Ja ti vjerujem

(Pozdrav svima, hvala vam što čitate. Nastavci će otprilike ići svako pet dana jer je većina priče dovršena, ali još moram raditi neke ispravke te određene dijelove dodati, a neke izbrisati. Idući nastavak dolazi 14.4. Sretan vam ovaj neobični Uskrs i čuvajte se!)

Roza Novak cijelo subotnje jutro provela je kao na iglama. Od njezinog prvog susreta s Bijesnim prošla su četiri dana, a danas poslijepodne bio je red na sljedeći.

Bila je u tolikom očaju da je ponovno potražila knjige s pete godine studija psihologije i počela ih prelistavati. Godinu dana trunule su spakirane ispod kreveta, a sada ju je jedan običan zatvorenik uspio dovesti do ruba na način da je počela preispitivati vlastito znanje. Nije znala što točno želi pronaći, no mahnito je prelistavala stranice kao da će na nekoj stranici pronaći šalabahter o tome što točno treba raditi u ovakvoj situaciji.

Psihologija je znanost koja je probudila zanimanje u njoj čim se prvi put susrela s njom. Nikada ju ništa nije pretjerano zanimalo. Bila je uvjerena da će upisati nasumičan fakultet i nije se pretjerano zamarala ocjenama u srednjoj školi. No, čim je došla na prvi sat psihologije, znala je da je to ono čime se želi baviti. Htjela je pomoći ljudima da upoznaju ono dobro u sebi da nauče živjeti sa svim svojim lošim osobinama. Htjela je ona puno toga, no ovo joj je bila prva velika prepreka u životu i osjećala je da je već posustala te da nikad neće izaći iz gabule u koju se uvalila.

Na prvom razgovoru, kriomice je uključila mikrofon na mobitelu, koji je bio u torbi, kako bi poslije mogla preslušati razgovor. Sada je to radila - preslušavala je iznova i iznova te počela žaliti što je uopće išta snimala. Bezbrojne uvrede koje je Bijesni uputio na njezin račun tjerale su ju da se osjeća još gore i nesposobnije.

Moji nemiri usidrili su se u mene mnogo prije nego što si se ti odlučila poigravati psihologijom...

Najednom se sjetila starog trika i brzo je otrčala u svoju sobu. Sjela je na parket pred zrcalo i namjestila se u donekle udoban položaj.

,,Zašto ja ovo ne bih mogla izvršiti? Imam sve predispozicije i oduvijek sam znala s ljudima." Ukočeno je rekla svom odrazu u zrcalu osjećajući se sasvim glupo. Nekada prije ova taktika bi palila i osjećala bi se bolje nakon što bi samu sebe pogledala u oči i ohrabrila se.

,,Roza, dosta toga saznala si o njemu već na prvom razgovoru. Prvih pola sata šutio je kao zaliven, a onda je počeo razgovarati. To se samo po sebi smatra velikim uspjehom. Poslije si doznala da postoji osoba izvan zatvora kojoj se želi osvetiti. Uspjet ćeš izvući toga čovjeka jer mu je potrebna pomoć. To je tvoj posao. To si htjela raditi." Pokušala još jednom, ovaj put mrvicu uspješnije jer je osjetila mali nalet olakšanja.

Pobjednički je ustala i nehotice zaplesala dok je hodala prema kuhinji. Sa stola je uzela mobitel i pronašla broj svoje dugogodišnje prijateljice Katarine koju je upoznala dok je odrađivala sezonu u Jarbolu, a kasnije je Katarina došla studirati u glavni grad pa su nastavile svoje druženje.

,,Zdravo, Roza", zadihano je rekla i brzo nastavila, ne dopuštajući joj da kaže zašto zove, ,,baš dobro što si nazvala. Isprobavam štikle za večeras. Što misliš, bi li crne ili crvene bolje pristajale uz onu haljinu koju sam ti ranije pokazala?" ispričala je u jednom dahu i Roza je zaključila da je prilično uzbuđena.

,,Zapravo, htjela sam ti reći da večeras ne idem s tobom zbog posla." Oprezno je kazala, spremna za jezikovu juhu. Katarina je uvijek bila organizator svih njihovih druženja i bila je dominantna u njihovom prijateljstvu. Roza bi se rijetko usudila odbiti njezin poziv negdje upravo zbog dramatičnih reakcija i bezbroj pitanja koja bi uslijedila nakon toga.