Bijesni

2. Nova psihologinja

,,Imaš izrazito sjeban psihološki pristup." Bijesni se napeto počešao po obrazu obraslom dugom bradom i nastavio promatrati svoju novu psihologinju. Ovo je bio prvi put da je progovorio u posljednjih pola sata. Dosadilo mu je blebetanje te žene jer je govorila isto što i prethodnih pet psihologa koje je uspio otjerati nakon jednog, najviše dva razgovora.

Kada je donesena presuda, osuđen je na osam godina zatvora zbog pokušaja nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Osim toga, dobio je dvije godine psihijatrijskog liječenja koje je proveo u zatvorskoj bolnici u glavnom gradu, a onda su ga vratili u njegov rodni grad, Jarbol, da tamo odsluži kaznu do kraja.

Bijesni se i sada, nakon gotovo osam godina, jasno sjećao svakog djelića suđenja. Uopće nije imao svjedoke koji bi rekli nešto u njegovu korist, tako da je njegov odvjetnik stavljen pred gotov čin, budući da nije imao od koga, pred svima u sudnici, izvući svjedočenje koje ide njegovom štićeniku u korist. Dok je Bijesni promatrao kako svjedoci njegovog oca daju lažne izjave pod prisegom, u tom trenutku izgubio je svaku nadu u ljude, ako ju je tada uopće još imao. Kada je sudac izrekao presudu nakon nekoliko sati mučenja u posljednjem preslušavanju, sudnica je naglo postala manja, zidovi su se počeli pomicati prema njemu dok su mu pluća polako ostajala bez zraka, a zubi su ga naglo zaboljeli od jakog zagriza. Smogao je snage brzo pogledom zaokružiti sve u prostoriji te je shvatio da je gotovo svima zajednička jedna stvar - slavodobitna iskra u očima, a oni najsmjeliji dopustili su si čak i pobjednički smješak. I dotada mu je bilo jasno da je cijela situacija iscenirana te da se ishod znao otpočetka, no prije ovog suđenja nije bio ni svjestan koliko je njegov otac zlobno moćan te da je u stanju cijeli krug ljudi pretvoriti u svoje i više nego poslušne marionete.

,,Prva faza svake bolesti je poricanje." Mlada žena smireno je odgovorila pokušavajući suzbiti svoju uznemirenost. Kada je ušla u sobu za razgovor sa zatvorenicima, namjerno je izabrala stolicu najbližu njemu kako bi mu pokazala da ga se ne boji. Između ostaloga, htjela je steći njegovo povjerenje što prije kako bi joj se mogao otvoriti i početi normalno razgovarati s njom. Bila je dobro upućena u njegov slučaj jer je prije dolaska na razgovor prikupila sve potrebne informacije o njemu. Dobro, prikupila je sve moguće informacije jer je ovo njen prvi slučaj sa zatvorenikom.

,,Bijes nije bolest. Gdje si, dovraga, kupila diplomu?" gotovo je zarežao na nju, a ona je polako progutala knedlu shvativši da postepeno gubi konce u ovoj igri. Naglo je izgubila svo znanje iz psihologije i stajala potpuno zabezeknuta pred ovim čovjekom. Nije si mogla oprostiti ovaj propust - izgledala je sasvim neprofesionalno i preznojavala se u očaju. Na bijeloj bluzi su joj se već u petoj minuti razgovora ocrtali tragovi znoja, a ona je polako počela shvaćati zašto su njezine kolege odustale od Bijesnoga. Nakon par minuta s njim svakome je bilo jasno da mu strpljenje nije jača strana i da ne štedi na nepristojnim izjavama.

,,Bijes je normalna ljudska reakcija. Pojavi se kada ljutnja izmakne kontroli. Što je vas razljutilo?" upita jednoličnim tonom i polako se nagne naprijed. Kada se jeka njezina glasa stiša, ona ne dobije odgovor i nekoliko trenutaka poslije shvati da njega definitivno nije razljutilo nešto. ,,Ispravak: tko vas je razljutio?"

Prema bljesku koji se načas pojavio u njegovim očima, znala je da je pogodila. Opet je počela osjećati nadmoć i licem joj je preletio lagan smješak.

,,Gledaj, gospođice. Stvari su malo kompliciranije nego..."

,,Gospođo. Udana sam." Prekine ga zbog čega uskoro zaradi njegovo sumnjičavo odmjeravanje. Jezik joj je sam izrekao ovu laž, a zbog njegova podcjenjivačkog pogleda poželjela si je opaliti šamar i zaliti se kantom hladne vode. Naposlijetku je poprimio bezizražajan izraz lica i ona je zaključila da joj je ipak povjerovao.

,,Nebitno. Ja nemam problem s bijesom." Nezainteresirano je odgovorio, a ona se načas zagledala u njegove modre oči. Bože, koje plavetnilo, pomisli te uskoro shvati da bulji. Porumenjela je do čela i počela se pretvarati da popravlja bluzu kako bi prikrila trenutak srama.

,,A ne? Koliko si se puta potukao ovaj tjedan?" bocnula ga je pitanjem, zbog čega je on skrenuo pogled i namrštio se. Odlučila je da će i ona njega oslovljavati s ti jer se on nije potrudio persirati otkad su počeli razgovarati.

,,Dva. To nije puno." Pogledao ju kao da je to najočitija stvar na svijetu. Ona je shvatila da joj je vrijeme polako curilo i da je vjerojatno ostalo manje od dvadeset minuta do kraja razgovora. Od sada je  morala dolaziti na razgovor s njim svaki utorak i subotu. Znala je da joj malo fali da odustane od Bijesnoga, no nije htjela pokazati toliku neozbiljnost i neprofesionalnost odmah na početku karijere. Možda neka privatna tvrtka zapazi njenu upornost pa ju zaposli, tko zna? Osim toga, bilo je očito da on želi da ga ostavi na miru i upravo zato trebala je izgurati do kraja i uspjeti s ovim.

,,Naravno da je puno, pogotovo ako uzmemo u obzir da je danas tek utorak." Poprimila je najozbiljniji mogući izraz lica, a Bijesni je počeo ubrzano disati i čvrsto stisnuo šake. Opasno je gubio strpljenje, a psihologinja je bila itekako svjesna toga. Strah koji je netom potisnula brzo se vratio.

,,Nemaš dokaz da se radi o bijesu." Otpilio je, a ona se nasmiješila shvativši da ga konačno ima u šaci. Tvoj nadimak uopće ništa ne govori, sarkastično je pomislila.

,,Naravno da imam. Upravo sada, otkucaji srca naglo su ti se ubrzali, zar ne? Bio si ljutit na mene jer te ometam, a onda se ljutnja pretvorila u bijes. To dokazuje moju pretpostavku da te jedna osoba stalno uznemiruje. No, ona se ne nalazi u zatvoru, zar ne? Da je tu, bez problema bi se potukao s njom i tako iskalio bijes na tebi ugodan način. Problem je što je ta osoba negdje vani i ti ne možeš doći do nje, zato se iživljavaš na zatvorenicima. Međutim, kako bijes nikad ne usmjeriš kamo bi želio, on se iznova vraća i guši te. Jesam li u pravu?" pobjednički je prekrstila ruke na prsima, a on je na minutu prestao treptati i zadubio se u svoje misli.

,,Što želiš od mene, propala vidovnjakinjo?" naposlijetku je upitao, a ona je pokušala ignorirati ponižavajući nadimak i utješila se činjenicom da je vjerojatno sve pogodila.

,,Želim ti pomoći i razbiti te tvoje unutarnje nemire." Odgovorila nakon što je promotrila brojne masnice na njegovu licu i tijelu. Bijesni je fizički bio jako snažan i vjerojatno se morao potući s nekoliko njih odjednom da zaradi ovakve batine. Koliko je neprijatelja stekao u zatvoru ovakvim ponašanjem? Vjerojatno jako puno.

,,Vidiš, tu postoji maleni problem. Moji nemiri usidrili su se u mene mnogo prije nego što si se ti odlučila poigravati psihologijom. To ti neće uspjeti. Za tri mjeseca izlazim odavde i pokazat ću ti koji je jedini način za rješavanje unutarnjih nemira. Način na koji čekam osam godina, a to je, vjerovala ili ne, osveta." Dovršio je i brzim pokretom namjestio pramen tamne kose koja mu je sezala do ramena. Krenuo je ustati, no ona ga je prekinula.

,,To znači da sam bila u pravu. Postoji osoba izvan zatvora koja se poigrava tobom. Nije bio problem pročitati te, samo da znaš." Pokušala je skriti zadovoljstvo u glasu, no to joj nije uspjelo i nasmiješla se.

Bijesni nije uspio odgovoriti jer je u prostoriju naglo ušao jedan od čuvara. ,,Vidimo se u subotu." Nagovijestio je, a onda kimnuo Bijesnome koji je ukočeno ustao i zajedno s policajcem uskoro nestao iz prostorije.

Njen pogled ga je pratio dok je bio u vidokrugu, a onda je zadovoljno ustala, uzela torbicu i krenula k izlazu. ,,Obećavam ti da neću dopustiti da izvršiš ni jedan od planova koje si kovao toliko vremena." Prošaptala je sebi u bradu i uskoro napustila zatvor.