Kako pisati (i ne pisati)

Početak, naslov.

Jedna od stvari koja čini vašu priču originalnom i jedinstvenom je naslov. Potrudite se oko toga. Budite maštoviti, originalni. Bezveze je ako vam se svidi tuđi naslov i vi ga prepišete. Na primjer DARK. Koliko priča postoji sa tim imenom? Ukucajte u wattpad search pa ćete vidjeti. Dakle, prije nego što poželite napisati priču, idite na search, ukucajte željeno ime i provjerite da li već postoji ff sa tim imenom. Mada, ako vam je naslov na srpskom/hrvatskom/bošnjačkom, šanse da postoji identičan naslov su oko 99% veće.

Ne mogu vam pomoći oko toga kako da se sjetite savršenog naslova, jer nisam ja ta koja piše vašu priču. Međutim, bilo bi lijepo kad bi vaš naslov imao veze sa onim što pišete.

Isto tako, trudite se da sama priča bude originalna. Nije strašno ako se desi da neki autor ima sličnu situaciju u priči kao vi, ali je strašno ako se to desi nekoliko puta. Likove predstavite kao nekoga iz vaše, a ne tuđe glave. Likovi trebaju oslikavati vas, trebate im dati dio sebe kako bi bili zaista genijalni. Isto tako, od lika možete napraviti osobu kakvu želite postati. Nema granica, to je samo vaša priča i vi određujete njen početak, završetak i sve ostalo.

Šta treba izbjegavati : 

1. Ako želite biti koliko toliko profesionalni i da imate ozbiljniju priču, nemojte od uvoda praviti audiciju. Glavnog lika treba upoznati kroz nekoliko nastavaka, a ne odjednom. Osim što je to krajnje amaterski, jako je neuredno.

Na primjer :

Hej, ja sam Emily i živim u Londonu :D Imam 17 godina i 3 bff... One se zovu Katy, Emma i Elizabeth, ali ja ih zovem Kat, Em i El <333 Majka me je napustila kad sam imala samo 3 i tata me je othranio ali on nije bio baš sav svoj, stalno me udara i alkoholičar je :( Bez obzira na to što mi je tata alkoholičar, bogata sam, ali nemam uopšte prijatelja osim njih 3 i svi misle da sam ružna :/ ...

Da ne duljimo, to je primjer kako NE pisati. Lijepo je započeti sa nekim opisom, sa nekim događajem iz prošlosti, sa opisom lika.. Bitno je da time uspijete zainteresovati čitaoce.

Na primjer :

- Edinburgh, 1998.

"Mama, hoću li ja ikada postati princeza i hoću li naći svog princa?" Upita malena djevojčica sa kovrdžavom kosicom koja je padala do polovine njenih leđa. Plave okice pune nade pratile su svaki majčin pokret, dok joj je srce udaralo brže nego inače. 

London, 2013.

"Ja? Princeza? Pf, ne nasmijavaj me." Kovrdžava buntovnica odmahnu rukom u nevjerici. Kako je samo od one krhke, nježne djevojčice postala ovako nešto. 

Ovo pišem samo za primjer da bih vam što bolje pojasnila. 

Da nastavimo, počeci tipa :

Zrake sunca su me poškakiljale i probudile me iz dubokog sna. Glupa budilica! Ustala sam iz kreveta, sredila krevet, obula papuče, otišla u wc, oprala zube, očešljala kosu, umila se.. itd.

To ne smijete pisati. Čitateljima će biti jako dosadno dok čitaju nešto poput toga, jer su već hiljadu puta pročitali potpuno isto. 

Ali, pitanje je, kako u stvari započeti priču, a da to već nije viđeno hiljadu puta?

Da odmah nešto kažem, ako želite ozbiljnu priču, početak tipa 'audicija' i 'sunčevi zraci su me probudili' potpuno prekrižite. To je viđeno i previše puta.  Savjetujem i da ne započinjete tako što odmah u prvom poglavlju, glavni lik dolazi u novi grad jer su se roditelji razveli ili zbog bilo kojeg drugog razloga. Da, definitivno prekrižite i 'selidba kao početak priče'.

Ipak, postoje vremena kada jednostavno mora započeti sa selidbom, jer ta selidba predstavlja uvod u novi život glavnog lika o kojem ćete pisati. Tada preporučujem da prije nego što preselite lika, malo opišite njegov život u gradu u kojem trenutno živi, prije selidbe. 

Ono za šta ja glasam moglo bi biti :

Prisjećanje u prošlost - na neki događaj koji je promjenio glavnog lika ili imao uticaj na njegov život od tada. Događaj ne mora biti tragičan. Ako želite da pišete o tome da je glavni lik klavijaturista, možete napisati prvu scenu kao prvi susret vašeg glavnog lika i klavira, dok je glavni lik još bio mali ili tako nešto.

Neka promjena - nebitno koja, samo da ne uključuje selidbu haha. Znači da to može biti u odlazak na fakultet, prebacivanje u drugu srednju školu, zaljubljivanje... 

Da, govorim da nije tako loše započeti priču zaljubljivanjem i ozbiljna sam. Možete napisati prolog u kojem se glavni lik možda zaljubi na prvi pogled, a onda od prvog poglavlja počinjete da razrađujete radnju i da idete u tom pravcu, sve dok ne dođete do scene iz vašeg prologa, kada se glavni lik zaljubljuje (ako me razumijete).

Ako imate nekih pitanja ili ako vam treba pomoć oko naslova ili početka pisanja vaše priče, slobodno se javite u komentar ili inbox. Neću imati ništa protiv da vam pomognem.